Planeta

Od masakra u školi Kolumbajn prošlo 20 godina

Nigdje na svijetu nema tako mnogo masakara u školama kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Masakr u školi Kolumbajn je simbol tog besmislenog ubijanja. Zahtjevi za restriktivnijim zakonima o posjedovanju oružja nisu uslišeni, piše Dojče vele.

Bio je to “dan koji nas je sve promijenio”, rekao je na desetoj godišnjici obilježavanja masakra u srednjoj školi Kolumbajn u mjestu Litlton u američkoj državi Kolorado tadašnji američki predsjednik Bil Klintom.

Ne slučajno 20. aprila 1999. godine, na 110. rođendan Adolfa Hitlera, dva američka učenika, Erik Haris i Dilan Klebold, sproveli su u djelo plan koji su prije toga mjesecima detaljno pripremali. Namjera im je bila da izazovu eksplozije dvije bombe u školi, a potom da na parkiralištu pucaju u učenike koji bježe iz škole. Cilj je bio – ubiti barem 250 ljudi.

Tog dana oni su, naoružani do zuba, ušli u školu i u tamošnjem kafiću postavili dvije sportske tašne u kojima su bile bombe od kamperskih boca sa gasom koje su sami napravili. No, tempirani upaljači nisu funkcionisali. Kada su njih dvojica, stari 17 i 18 godina, to shvatili, počeli su nasumice da pucaju po učenicima.

Novi stepen ludila

Većinu žrtava su ubili u školskoj biblioteci. Tamo je jednoj učiteljici pošlo za rukom da aktivira alarm. Kada su specijalne jedinice policije ušle u školu, sve je već bilo završeno. Kasnije su preslušani snimci aktivirani poslije poziva u pomoć. Do danas nije jasno zašto su atentatori poslije masakra u biblioteci obilazili školu, ali više nisu ubijali. Na kraju su se njih dvojica zabarikadirali u biblioteci i izvršili samoubistvo. Prije toga su ubili 12 učenica i učenika, 25 teško ranili. Trinaesta žrtva je bio jedan učitelj.

To ime, Kolumbajn, postalo je sinonim strave. Fenomen takozvanih “školskih pucnjava” je bio poznat od ranije, u godinama prije masakra u ovoj školi se povećavao i njihov broj i broj žrtava. Ali masakr u srednjoj školi Kolumbajn je imao novi kvalitet: prije masakra, njih dvojica su u video poruci detaljno objavili svoje namjere. Prije toga oni su bili marginalci, nakon masakra su postali svjetski poznati. Time su inspirisali mnoge druge, koji će u godinama koje slijede, uz varijacije ponavljati njihovo ludilo.

Zašto?

Poslije tog masakra, mnogi su se pitali, zašto? Za istražitelje je posebno važna bila činjenica da su atentatori snimili više videa, u kojima objašnjavaju svoje motive. Nakon analize, istražitelji su sve trake sa snimcima uništili, kako bi spriječili da ih imitiraju drugi potencijalni atentatori.

Dijelove traka su prije uništenja ipak vidjeli novinari magazina Tajm. U reportaži koju su napisali, utvrdili su da je prva traka bila “skoro nepodnošljiva”. Buduće ubice tu kažu kako nikoga ne oponašaju i da žele da budu puno bolji nego neki raniji atentatori u školama. Njihov plan je puno bolji “od onih idiota iz Kentakija, koji su samo htjeli da ih drugi cijene”.

Šta je Harisa i Klebolda nagnalo na njihov čin, o tome su razvijene različite teorije. Svi se slažu međutim u tome da se radilo o dvojici marginalaca koji su htjeli da se osvete. U jednom tekstu Klebold je zapisao: “Tri metka u glavu za najvećeg štrebera.”

Naravno da se pažnja javnosti okrenula i na roditelje. Kako je moguće da su oni vaspitali dva monstruma? Kleboldovi roditelji su na to odgovorili da njihov sin nije skrenuo s pravog puta zbog njihovog vaspitanja, već uprkos njemu. U jednom od videa, Haris citira iz Šekspirove drame “Bura” – “Dobra majka rodila je lošu djecu.”

Kasnije je američki reditelj Majkl Mur napravio dokumentarni film “Bowling for Columbine”, za koji je 2003. dobio Oskara. U filmu pokazuje kako je jednostavno u Sjedinjenim Državama doći do oružja svake vrste.

20 godina punih krvi

Kolumbajn je bio posebno strašan školski masakr, ali nije bio ni prvi, ni posljednji. Posebno je u sjećanju masakr iz 2012. kada je u osnovnoj školi u Sendi Houku jedan muškarac ubio 20 učenika i sedmoro odraslih. Ili masakr u tehničkoj visokoj školi Virdžinija Tek, kada je 2007. atentator ubio ukupno 32 osobe.

Ti masakri su u Sjedinjenim Državama pokrenuli žestoku polemiku o ograničenju pristupa oružju, u najmanju ruku automatskom oružju, ali sve ambicioznije reforme u tom pravcu su zaustavljene zbog otpora moćnog lobija proizvođača i trgovaca oružjem. Oni se pritom pozivaju na drugi amandman američkog ustava, kojim se državi zabranjuje razoružanje građana.

Nakon prošlogodišnjeg masakra u Parklandu na Floridi, u kojem je jedan bivši učenik ubio 14 učenika i troje odraslih, preživjeli učenici te škole su pokrenuli veliku kampanju za strožiju regulaciju prodaje oružja. Najpoznatija među njima je 19-godišnja Ema Gonzalez.

“Generacija Kolumbajn”, dakle učenici koji su rođeni poslije masakra 1999, pokazuje da više ne pristaje na ulogu žrtve i opasnost koja vreba u školama. A da je ta opasnost realna, pokazuju i podaci za prva tri mjeseca ove godine: širom SAD u masovnim pucnjavama ubijeno je najmanje 112 osoba.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
logika
Gost
logika

“o ograničenju pristupa oružju, u najmanju ruku automatskom oružju”?! i dalje americki novinari forsiraju price koje veze nemaju sa zivotom – automatsko oruzje nigdje u svijetu nije dozvoljeno van vojske i policije… ili prica “jurisno oruzje” – ako samo lici na vojno, da li to znaci da je i opasnije nego ono koje ne lici? gluposti lobista protivnika oruzja…

Send this to a friend