Politička svađa u Vašingtonu prešla na ustavni nivo

Oštar sukob američkih demokrata i republikanskog predsjednika Donalda Trampa (Trump) oko izvještaja specijalnog savjetnika Roberta Mjulera (Mueller) o ruskom miješanju podigao se na novi nivo raspravom o ustavnim ovlašćenjima Kongresa u nadzoru izvršne vlasti, što dovodi u pitanje sistem kontrole i podjele vlasti, pišu svjetski mediji.

#ConstitutionalCrisis

Odluka odbora za pravosuđe Predstavničkog doma, u kojem demokrate imaju većinu, da se ministar pravde Vilijam Bar (William Barr) opomene zbog nepoštovanja Kongresa ključni je trenutak u pravnoj borbi demokrata s Bijelom kuće oko pristupa cijelom Mjulerovom izvještaju, ocjenjuje Gardijan (The Guardian).

Tramp se u reakciji na glasanje o Baru prvi put pozvao na načelo “izvršne privilegije” što obično treba da zaštiti povjerljivost odlučivanja u Bijeloj kući. On je rekao da ima pravo da spriječi članove Kongresa da pročitaju čitav Mjulerov izvještaj, poslije čega je predsjednik odbora, demokrata Džerold Nadler (Jerrold) ocijenio da predsjednik “potpuno prkosi” ustavom zagarantovanom pravu Kongresa da nadzire izvršnu vlast.

“Sada smo u ustavnoj krizi”, rekao je Nadler, poslije čega je, kako ističe liberalni list, haštag #ConstitutionalCrisis postao popularan na Tviteru (Twitter).

Od kada je pobijedio postoji histerija oko Trampa koji pokazuje autoritarne tendencije diktatora, ocjenjuje Gardijan, dodajući da konvencionalna mudrost kaže da on nema mogućnosti da to sprovede – dvovjekovna istorija kontrole i podjele vlasti bi u teoriji trebalo da je dovoljna da ga obuzda. Međutim, ustav je dobro zaštićen ali nije potpuno neprobojan, ističe list.

Pri tome, dodaje Gardijan, situacija je sada drugačija i zvone zvona za uzbunu ne zato što je Tramp postao gori, već zato što ga je situacija istjerala na čistac – demokrate su dobile većinu u Predstavničkom domu, što im je omogućilo da izdaju obavezujuće pozive na saslušanja, dok je Mjuler u svom izvještaju zabilježio 10 incidenata u kojima je predsjednik možda pokušao da ometa pravdu, ali ga ipak nije optužio, što je omogućilo politički rat.

Pat pozicija

Termin ustavna kriza više puta je korišćen tokom Trampovog mandata zbog pritisaka na ravnotežu grana vlasti, ali SAD nisu u takvoj poziciji, makar još ne, prenosi CNN ocjene pravnih stručnjaka.

Tramp pokušava da priguši kongresnu kontrolu odbijanjem da sarađuje s kongresnim istražiteljima poslije objavljivanja Mjulerovog izvještaja ili u vezi sa svojim poreskim prijavama, ocjenjuje CNN. Bar neće da svjedoči ili da objavi cijeli Mjulerov izvještaj, ministar finansija Stiven Mnučin (Stephen Mnuchin) odbija da Kongresu preda predsjednikove poreske prijave, bivšem savjetniku Bijele kuće Donu Meganu (Don McGahn) je rečeno iz Bijele kuće da ne sarađuje s Kongresom, a djeluje da će Ministarstvo pravde spriječiti i Mjulera da svjedoči u Kongresu.

Sve to, međutim, nije nivo ustavne krize, ukazuje profesor prava s Jejla Džek Balkin (Jack) i dodaje da demokrate iz Kongresa mogu tražiti od sudova da sprovedu naloge za saslušanja, što nije idealan put, jer sudski procesi dugo traju. Ali ako Tramp bude ignorisao sudove, to će biti ustavna kriza, objašnjava Balkin.

Demokrate u Kongresu mogu da pokrenu impičment – podizanje optužnice protiv predsjednika u Predstavničkom domu, poslije čega glasa Senat gdje je za opoziv predsjednika potrebna dvotrećinska većina. Demokrate u Kongresu, prije svega predsjednica Doma Nensi Pelozi (Nancy Pelosi), uzdržane su po pitanju impičmenta, ocjenjuje CNN i ukazuje da ankete kažu da tek nešto preko trećine Amerikanaca želi impičment.

Tako da sadašnja situacija više liči na pat poziciju nego na krizu. A bez masovnih poziva na impičment ili velikog broja ljudi na ulicama, to će vjerovatno tako ostati, zaključuje CNN.

Trajne posljedice po kontrolu vlade

Sadašnji sukob demokrata u Kongresu i Trampa bi mogao da ima trajne posljedice po sistem kontrole vlasti, piše časopis Ekonomist (The Economist), uz ocjenu da je nijedan predsjednik SAD nije otišao toliko daleko u prkošenju Kongresu.

Ukazujući da su mnoge odluke Vrhovnog suda potvrdile da Kongres ima široka istražna i nadzorna ovlašćena u kontroli izvršne vlasti, Ekonomist ističe da stranačka politika utiče na to kako se ta ovlašćenja koriste – demokrate su istraživale Ričarda Niksona (Richard Nixon), a republikanci Bila Klintona (Bill Clinton).

Predsjednici su i ranije odbacivali pozive na saslušanje, ali nijedan nije uradio to kao Tramp koji je objavio da će se boriti protiv svih naloga Kongresa, pokrenuo sudske slučajeve protiv i naložio zvaničnicima da ignorišu pozive Kongresa, ističe Ekonomist.

Mada tvrdnje da Kongres nema pravne osnove za pozive na saslušanja možda neće opstati na sudovima, za sudske procese je potrebno mnogo vremena, što pomaže Trampu, ocjenjuje časopis i dodaje da predsjednik može te napore predstaviti kao zlobnu politiku rivala, dok ne dođu izbori kada će isteći važenje kongresnih naloga.

Postavlja se pitanje, ukazuje Ekonomist, šta ako se Tramp ne suoči s posljedicama ignorisanja kongresnih poziva, što je bila osnova trećeg člana impičmenta protiv Niksona. Od Votergejta su predsjednici osjećali obavezu da makar djeluju kao da prihvataju ovlašćenja Kongresa, ali Tramp ne osjeća takav pritisak. Ako uspije, stari sistem kontrole vlasti će propasti – kada predsjednikova partija kontroliše Kongres, staće iza njega, kada ne kontroliše, on će prosto ignorisati jalove zahtjeve, ističe časopis.

Ko koga obmanjuje

S druge strane, Volstrit džurnal (The Wall Street Journal) u uredničkom komentaru ocjenjuje da se kampanja demokrata u Kongresu protiv Trampa s tvrdnjama da njegovi postupci ugrožavaju demokratiju, svodi na pseudo-impičment, kako ne bi morale da pokrenu pravi postupak opoziva.

Problem je što demokrate bijesne zbog postupaka koji nisu ni prekršaji, a kamoli teški zločini, dodaje konzervativni list i navodi primjer optužbe Bara za nepoštovanje Kongresu zato što nije objavio cijeli izvještaj, mada po zakonu uopšte nije morao da ga objavi.

Utoliko su, ističe Volstrit džurnal, demokrate te koje ugrožavaju ustav. Kontrola izvršne vlasti je važno ovlašćenje Kongresa, ali je Vrhovni sud stavio do znanja da to treba da bude povezano sa zakonodavnom funkcijom Kongresa ili ustavnom dužnošću, a ne prosto da se vide prljavi detalji kojim se mogu dobiti politički poeni ili diskreditovati predsjednika prije izbora 2020.

Ako demokrate žele da nastave na Mjulerovom izvještaju, treba da pokrenu zvaničnu proceduru impičmenta, jer je to legalno ovlašćenje Kongresa, ističe list i ocjenjuje da je sadašnji pseudo-impičment obmanjivanje ustava i američke javnosti.

Demokrate u problemu zbog impičmenta

Pitanje impičmenta, međutim, kako objašnjava Vašington post (The Washington post), stavlja Demokratsku partiju i njen lidere u nezgodnu poziciju, posebno što djeluje da Tramp iskušava svoje rivale da pokrenu postupak za njegovu smjenu.

Pošto su republikanci čvrsto na Trampovoj strani, demokrate u Predstavničkom domu moraju same djelovati, što je upravo razlog zašto su njihovi lideri neodlučni da pokrenu impičment, jer bi to pojačalo utisak da vode istrage protiv političkog rivala. Čak i da žele da pokrenu proceduru, Tramp može igrati ulogu žrtve, kao što je i ranije radio, piše list i ukazuje da ankete govore da bi većina Amerikanca mogla imati razumijevanja za njega.

I sama liderka demokrata u Predstavničkom domu Nensi Pelozi je rekla da Tramp kao da ih podbada da pokrenu impičment, piše Post i dodaje da Tramp može imati političke koristi od toga što demokrate ispituju njegove poreske prijave i finansije, umiješanost u ućutkivanje žena koje su navodno imale afere s njim i njegove pokušaje da zaustavi istragu o ruskom miješanju, jer je i samo postojanje istraga dobilo status stranačkog oružja.

Tako da su demokrate u problemu – nepokretanje impičmenta bi ih zauvijek moglo označiti kao partiju koja je imala šansu da kazni predsjednika koji je možda prekršio zakon i ustuknula zato što je htjela da zadrži svoja mjesta. Ali i samo razmatranje impičmenta bi moglo da ih košta mjesta, djelimično zbog hiperstranačke politike kakva danas postoji u SAD. I kako Tramp daje više razloga Kongresu da razmotri impičment, to je veći pritisak na Pelozi, zaključuje Vašington post.