Planeta

Škole budućnosti: Kolonije mrava, fotelje i razmišljanja pod otvorenim nebom

Ilustracija

Na Akademiji Lumijer, nedavno otvorenoj osnovnoj školi u Vilijamstaunu u Austrliji, ne postoje domaći zadaci. Nema ni učionica, uniformi ili tradicionalnih ocjena.

Umjesto toga poostoje “prostori za keratore”, sesije “razmišljanja pod otvorenim nebom” i “stolovi za pičovanje”.

Ako škola-opremljena poput startapa sa tablama i udobnim foteljama-zvuči ka proizvod Silikonske doline to je zato što to i jeste.

Akademiju je otvorila preduzetnica Suzan Vu, 44-godišnja Amerika koju zovu jednom od “najuticajnijih žena u tehnologiji” i koja je savjetovala ili investirala u kompanije poput Tvitera, Redita ili Strajpa.

Vu i njen tim kažu da su stvorili model učenja djece, nazvan Luminarija, koji obećava da ih pripremi da postanu arhitekte a ne puki učesnici svijeta budućnosti.

“Naši trenutni školski modeli izgrađeni su prije više od 100 godina za industrijsku revoluciju. Tada su im bile važne homogene fabrike koje su proizvodile određenu vrstu radnika. Taj svijet se promijenio”, rekla je Vu.

Ali kritičari Luminer akademiju vide kao još jedan pokušaj Silikonske doline da na djeci primijeni iste tehnike koje koriste da naprave uspješne aplikacije.

U SAD gdje se više tehnoloških šefova oprobalo u otvaranju škola, stručnjaci za obrazovanje su u nekim slučajevima upozoravali da efekti korporativnog novca i uticaja vladaju ovim učionicama. Škole i obrazovne programe su pokrenuli Ilon Mask, osnivač Telse, Ris Hejstings, izvršni direktor Netfliksa i Mark Benio, osnivač Sajesforce-a.

Uprkos blistavim otvaranjima i obećanjima o sjajnom obrazovanju, škole koje su otvorili izvršni direktori teholoških kompanija tek treba da pokažu koliko su uspješne. AltŠkola koju je osnovao bivši Guglov direktor Maks Ventila saopštila je prošle godine da će zatvoriti nekoliko škola zbog niza gubitaka iako su uspjeli da prikupe 175 miliona dolara od investitora poput Marka Cukerberga a školarina je bila oko 28.000 dolara.

Vu je svjesna izazova ali smatra da se njena škola razlikuje po modeu, timu i lokaciji u Australiji.

Oko trećina australijske djece ide u privatne škole što je gotovo tri puta više od američke, što znači manje pravila oko sindikata, korporativnog uticaja i školarina. Poput većine nezavisnih australijskih škola, Lumijer akademija je neprofitna.

Vu kaže da ona i njeni koosnivači Sofi Fenton i Amanda Tavi kombinuju njeno poslovno sa njihovih znanjem iz oblasti obrazovanja.

Fentonova je 2013. bila australijska Učiteljica godine i pisala je ispite za Viktorijanski sertifikat obrazovanja-posljednji test za učenike u državi Viktorija.

Lumijer akademija otorena je u januaru u bogatom predgrađu Melburna. Upisano je 130 đaka a školarina je oko 10.000 australijskih dolara (oko 8.000 američkih).

Za razliku od većine privatnih australijskih škola, učenici Akademije ne moraju da nose uniforme. Umjesto toga đake ohrabruju da sami biraju odjeću u okviru predviđene palete-mornarske pruge i kaki pantalone.

Učionice su “studiji”. Nema stolova već su prostorije ispunjene kaučima, foteljama i stolovima za kojima se stoji dok se radi.

Luminarija model navodno balansira između teških predmeta poput kompjuterskog programiranja i lakših vještina kao što su emotivna inteligencija i timski rad koje traže poslodavci.

Studije navode da 30 do 50 odsto australijskih nastavnika profesiju napusti u prvih nekoliko godina rada. Luminer akademija se potrudila da uhvati neke od njih obećanjima opuštenijeg pograma rada.

Glen Savidž, australijski stručnjak za obrazovnu politiku kaže da je teško videti kako će se visoki ciljevi škole uklopiti u “veoma struktuisan” obrazovni sistem Australije.

“Važno je da roditelji ne misle da će, ako pošalju djecu u školu koja tvrdi da radi stvari radikalno drugačije, to značiti da ta djeca neće raditi ništa slično onome što se radi u drugim školama, jer to nije tačno”, rekao je on.

Ali jednog dana ta filozofija obrazovanja djelovala je daleko od teme proučavanja pred djecom: kolonije mrava. Ines Morgan, 8, kaže da naročito voli da gleda mrave.

“Naša hipoteza je šta se dešava kada se kolonija mrava razruši. Živjeli su u haosu jedno dan dva ali su se onda nekoliko dana kasnije svi okupili i počeli da je ponovo grade”, ispričala je ona.

Send this to a friend