Niko ne zna zašto se 25-godišnji Aleksandru Rjavitin ušunjaoo natrag u odcijepljenu moldavsku regiju Transistriju krajem prošle godine. Uostalom, samoproglašene vlasti na tom području ranije su podnijele krivičnu prijavu protiv njega zbog navodnog “dezerterstva” iz regionalne ilegalne paravojne formacije – optužbe za koje je predviđena kazna do 20 godina zatvora, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Kad je Rjavitin 18. decembra nestao iz kuće svojih rođaka u transistrijskom selu Prvomajsk, njegova je rodbina odmah posumnjala da su ga otele lokalne sigurnosne snage.
Slučaj, koji je itekako poznat moldavskim aktivistima za prava, izazvao je veliko zanimanje za široko rasprostranjene optužbe o zlostavljanju, maltretiranju i mučenju unutar nepriznate paravojske Transistrije.
Samoproglašene vlasti u Transistriji su 15. januara konačno priznale da je Rjavitin u njihovom pritvoru.
Prema Aleksandru Postika, direktoru programa za ljudska prava udruženja Promo-Lex iz Kišinjeva, Rjavitinovoj majci data je dozvola da posjeti sina 20. ili 21. januara.
“Prema onome što je mogla reći svojim advokatima, Rjavitin je bio u zatvoru u Tiraspolju”, rekao je 30. januara moldavskom servisu RSE-a spominjući glavni grad odcjepljene regije. “Za vrijeme sastanka bio je prisutan službenik vlasti, tako da Rjavitin nije pružio nikakve detaljne informacije o svom slučaju.”
Rostika je kazao da je Rjavitinova majka ponovno posjetila sina 27. januara, ovaj put u istoj paravojnoj bazi iz koje je pobjegao 2015. godine.
Saznala je da su optužbe za “dezerterstvo” protiv njenog sina odbačene i on je vraćen na služenje ostatka svog regrutnog roka.
“Uprkos tome, ponavljamo naše zahtjeve da mu pristupimo”, rekao je Postika za RSE, “jer nemamo dokaza da su njegova prava poštovana, osim za nezakonite tvrdnje [vlasti Transistrije]. Moramo utvrditi da on nije mučen ili na neki drugi način zastrašen.”
U međuvremenu, tužioci u Kišinjevu pokrenuli su krivični postupak po pitanju sumnje da je Rjavitin bio otet.
Priča o Aleksandru Rjavitinu zapravo je počela u avgustu 2015. godine, kada je preplivavši rijeku Dnjestar pobjegao iz paravojne jedinice u koju je bio regrutovan. U svojoj vojnoj uniformi i laganim cipelama hodao je tri dana do glavnog grada Kišinjeva.
“Nosio sam vojnu uniformu i pojavljivati se u javnosti takav nije bila dobra ideja”, rekao je Rjavitin u kratkom dokumentarnom filmu iz 2017. u produkciji moldavskog servisa RSE. “U tim selima ima dosta ljudi iz Transistrije, pa sam morao biti oprezan. Bio sam uplašen (…) Bio sam u Moldaviji prvi put u životu.”
Kad je stigao do prijestonice, Rjavitin je došao do aktivista za ljudska prava iz Promo-Lexa i kojima je ispričao priču o strašnom zlostavljanju u transistrijskoj paravojsci.
“Vojnici su često prebijani, ponižavani i ucjenjivani zbog novca”, rekao je Rjavitin u dokumentarcu RSE-a. “Novopridošli se najprije izloženi slamanju i izrugivanju nakon čega su prisiljavani na plaćanje. Iznos varira – 20 rubalja [1,25 dolara prema službenom kursu koje su samoproglašene vlasti utvrdile kao nekonvertibilnu valutu] i više. Neki su mladići čak morali platiti 100 do 150 američkih dolara. [Službenike] nije briga gdje ste ili kako se dobili novac. Ali ako dođete praznih džepova, premlaćivanje vam je zagarantovano.”
Rjavitin je detaljno opisao mnoge načine na koje su vojnici razmišljali da tuku i muče regrute ne ostavljajući tragove. Uprkos tome, pokazao je ožiljke zlostavljanja koje je pretrpio.
“Evo imam ožiljak od bajoneta. On se glupirao okolo”, rekao je Rjavitin pokazavši dio ruke gestikulirajući kako ga je njegov napadač ubadao između prstiju. “I on mi je posjekao ruku. Bio je pijan, izvan sebe od alkohola.”
“Ti momci žestoko piju i tuku nas”, zaključio je.
“Tako je kako je”
Rjavitinove optužbe odjekivale su u izjavama mnogih ljudi koji su prognani iz nepriznate regije Transistrije.
“Bjegunci iz Transistrije pripovijedaju vlastite i priče drugih ljudi, mladića koji su zlostavljani, ali koji šute jer bi mogli biti ubijeni”, rekao je advokat Promo-Lexa, Vadim Vjeru, u dokumentarcu iz 2017. godine. “Uz to, ne možete to nazivati ‘vojskom’. To je zapravo ilegalna paravojna formacija koja protivpravno oduzima slobodu tim mladićima. To je razlog za krivičnu prijavu. Tačnije to bi se moglo nazvati organizovanom kriminalnom grupom, a svrha joj je iznuđivanje novca od novih regruta.”
Ranije ove godine objavljena je knjiga pod nazivom ‘Godina mladosti’ uz podršku češke nevladine organizacije za pomoć ‘Ljudi u potrebi’. U knjizi su detaljno opisane priče 12 bivših regruta iz Transistrije i dostupna je na internetu na ruskom jeziku. Izjave je prikupila Larisa Kalik, aktivistkinja iz Tiraspolja.
“Ova knjiga je moj pokušaj da dam glas ljudima koji se nikada ne pitaju o ovoj važnoj temi”, rekla je Kalik za RSE 12. januara. “Iza svjetlosti propagandnih priča prikazanih na regionalnoj televiziji o tome kako je sjajno biti branilac domovine stoje ljudi koji nemaju ljubav prema svojoj domovini. Za njih je njihova domovina samo mjesto na kojem ćete u dobi od 20 godina dobiti svoje prve sijede u kosi, izgubiti zube, biti obespravljeni i razviti želju za kupovinom jednosmjerne karte za put van zemlje.”
“Ovaj projekt započeo je prije više od godinu dana”, rekla je Kalik. “U novembru 2018. godine srela sam mladića koji je služio u pridnjestarskoj vojsci. U polušali mi je pričao o svom služenju – o nedostatku higijene, maltretiranju, odvratnoj hrani. Kad sam ga pitala kako može podnijeti tako ponižavajuće stanje” samo je odgovorio na isti način kao što to čine mnogi ljudi: ‘Ništa se neće promijeniti u vojsci. Tako je kako je, bilo je tako i tako će ostati.'”
‘Mi smo Moldavija’
Proruski separatisti u Transistriji proglasili su nezavisnost od Moldavije 1990. godine usljed zabrinutosti da će zvaničnici u Kišinjevu tražiti ponovno ujedinjenje s Rumunijom nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Dvije godine kasnije separatisti su ratovali protiv vladinih snaga i u sukobu je stradalo oko 1.000 ljudi.
Sukob je zamrznut otkako su sovjetske trupe stacionirane u Transistriji intervenisale na strani separatista. Od tada, Rusija nastavlja pružati vojnu, ekonomsku i političku podršku međunarodno nepriznatim vlastima. Moskva snabdijeva trupe u regiji, usprkos kontinuiranim zahtjevima iz Kišinjeva da se povuku i da ih zamijene međunarodne mirovne snage.
Mladići u dobi između 18 i 27 godina moraju odslužiti godinu dana u ilegalnoj paravojnoj organizaciji te regije.
Rjavitin je rekao kako je to iskustvo pojačalo pripovijedanje samoproglašene vlasti da je moldavska vlada njihov neprijatelj. Opisao je kako je jedan kapetan rekao trupama da se ne brinu zbog mogućeg rata sa susjednom Ukrajinom.
“‘Moldavija će nas napasti prva. Moldavija je naš neprijatelj'”, Rjavitin je citirao kapetana.
“Ljudima se ta ideja odmah zakuca u glavu “, rekao je Rjavitin u dokumentarcu 2017. godine. “Sve stanice emituju tu ideju. ‘Moldavija je neprijatelj. Ako započne rat protiv Moldavije, moraš se boriti do kraja jer je ovo tvoj dom.’ Da su moldavske televizijske stanice tamo, to bi stabilizovalo situaciju, a i sami Pridnjestrani htjeli bi se vratiti u Moldaviju.”
“Nazivaju me izdajnikom i kažu da sam izdao svoju domovinu”, rekao je Rjavitin. “U stvarnosti, međutim, nisam izdao svoju domovinu. Moldavija je moja domovina. Rođeni smo u Moldaviji. Mi smo Moldavci, dio smo Mlodavije.”
