Planeta

“Sreća što je ubica bijeli bogati hrišćanin, da je musliman svijet bi već bio na ivici rata”

Da je samo Stiven Pedok bio musliman… Da je samo uzviknuo “Alahu akbar” prije nego što je počeo besomučno da puca na desetine hiljada ljudi u Las Vegasu… Da je samo bio član ISIS-a… Da smo samo imali fotografiju njega kako pozira sa Kuranom u jednoj i poluautomatskom puškom u drugoj ruci…

Ovako počinje tekst “Njujork tajmsa” o masakru u Las Vegasu, koja govori o tome šta bi se dogodilo da ubica nije bio bogati bijeli hrišćanin.

I zaista, razlika u boji kože i nacionalnosti počinioca iz korjena mijenja reakciju/posljedice njegovih gnusnih djela.

Da je ubica bio musliman, Amerikanci bi znali šta da rade. Zakazali bi momentalna saslušanja u Kongresu o najgorem terorističkom aktu posle 11. septembra. Tada bi Donald Tramp tvitnuo “Rekao sam vam”, kao što radi gotovo istovremeno kada se neki teroristički napad dogodi u Evropi. Zatim bi se pokrenula hitna kampanja za donošenje novih zakona koji bi spriječili da se takav masakr ikada ponovi. I na kraju, glavešine iz Vašingtona bi “vagale sve opcije” protiv zemlje porijekla teroriste, pa i ulazak u Treći svjetski rat.

“Ali, šta se dešava kada je ubica jedan od nas?”, pita se autor teksta, kolumnista Tomas Fridman.

Šta se dešava kada je ubica “samo” jedan poremećeni Amerikanac naoružan do zuba vojnim puškama koje može legalno i lako da nabavi zahvaljujući ludačkim američkim zakonima o oružju?

Odgovor je jasan: Ništa.

Predsjednik i republikanci svim snagama rade na tome da se ne desi apsolutno ništa. Zatim insistiraju – za razliku od situacije kada je u pitanju napad ISIS-a – da “nesrećni događaj ne treba politizovati zapitkivanjem svih, naročito njih, da se pogledaju u ogledalo i ponovo razmisle o uvođenju Zakona o oružju koji se ne bi kosio sa zdravim razumom.

Amerika bi prevrnula cio svijet naglavačke da pronađe i likvidira posljednjeg borca Islamske države u Siriji – šalje bombardere B-52, lovce F-15s, F-22s. F-35s, krstareće projektile i U-2 letelice… Traži od svojih muškaraca i žena da načine ultimativnu žrtvu i ubiju ili zarobe svakog teroristu. A koliko je Amerikanaca ISIS ubio na Bliskom istoku? Oko dvadesetak? Pedok je ubio skoro 60, i ranio skoro 600. Pa ipak, Donald Tramp ne prestaje da priča da, kada je riječ o ISIS-u, poraz nije opcija, a milost nije na stolu. Koliko je opasan pokazuje i to da je za šefa Pentagona postavio čovjeka sa nadimkom “Bijesni pas”.

Ali, kada dođe vrijeme da se suprotstavi NRA (National Rifle Association – Nacionalna Asocijacija za oružje), koja je perjanica protivljenja uvođenju razumnih zakona o kontroli oružja, tada pobjeda nije opcija, izmjene zakona nijesu na stolu a predsjednik i njegova svita nijesu bijesni psi, već male mace.

A kao takvi neće podnijeti ni najmanju žrtvu, koja bi možda u rizik dovela njihovu udobnu fotelju u Kongresu, kako bi doprinijeli da Amerikanci poput Pedoka malo teže mogu da nagomilaju tonu oružja (23 puške u hotelskoj sobi i još 19 kod kuće, uz nekoliko hiljada metaka). Pretpostavlja se da je djelovao kao običan lovac na jelene, a ne kao sumanuti čovjek koji se sprema na pokolj.

Kad je riječ o ISIS-u – udri! kad je riječ o NRA – ni makac. Čak ni ako zbog toga gine na stotine nedužnih ljudi, koliko je republikanaca ranjeno na bejzbol utakmici, nikada nije dobro vrijeme da se razgovara o Zakonu o oružju.

Send this to a friend