Planeta

Šta je nuklearni sporazum s Iranom i zašto je sporan

Nuklearni sporazum Irana sa svjetskim silama je na najvećoj diplomatskoj probi jer predsjednik Donald Tramp povlači Sjedinjene Američke Države iz tog sporazuma.

Tramp napušta sporazum i uvodi sankcije Iranu: Amerika neće biti talac nuklearne ucjene

Suština sporazuma iz 2015. godine je to što je njime nametnuto takvo ograničenja nuklearnog programa Irana, koje ga onemogućava da proizvede bombu, a u zamjenu je dobio ukidanje većine američkih i međunarodnih sankcija.

Ali, sporazum ima niz vremenskih ograničenja. Prema njegovim odredbama, Iran može da održava zalihu od samo 300 kilograma nisko-obogaćenog uranijuma, dok je nekada imao i 100.000 kilograma visoko-obogaćenog uranijuma.

Iran može da obogaćuje uranijum samo do 3,67 odsto, koji se može koristiti kao gorivo reaktora, a to je daleko ispod 90 odsto potrebnih za proizvodnju oružja. Sporazum takođe ograničava broj centrifuga za obogaćivanje uranijuma koje Iran može koristiti i ograničava ih na stariji, sporiji model.

Iran je, uz to, izmijenio reaktor za proizvodnju “teške vode” tako da ne može da proizvede plutonijum, i prihvatio je da svoje postrojenje za obogaćivanje, Fordo, duboko u planini, pretvori u istraživački centar. Dao je više pristupa inspektorima Međunarodne agecije za atomsku energiju i uspostavio sistem koji omogućava tom tijelu UN da provjerava i druga postrojenja.

Zauzvrat, svjetske sile su uklonile teške ekonomske sankcije koje su isključile Iran iz međunarodnog bankarstva i svjetske trgovine naftom. To je omogućilo Iranu da kupuje komercijalne avione i sklapa druge poslove. To je takođe odmrzlo milijarde dolara koje je Iran imao u inostranstvu.

Sporazum, međutim, ne sprečava Iran da testira ili ispaljuje balističke rakete. Sporazum ima niz odredbi o tome kada ističu pojedini rokovi. U osmoj godini, na primjer, Iran može početi testiranje do 30 naprednijih centrifuga, a taj broj može u velikoj meri porasti dvije godine kasnije.

Petnaest godina po sklapanju sporazuma, potpisanog 2015. godine okončavaju se ograničenja obogaćivanja uranijuma i veličine zaliha Irana.

Tokom važenja sporazuma, Iran je ograničen na nivo na kojem ne može proizvesti bombu i, ako bi se dogovor danas i raspao, stručnjaci kažu da bi Iranu bilo potrebno bar godinu dana da je napravi. Ako Iran prekrši sporazum, sankcije se mogu odmah ponovo nametnuti.

Protivnici sporazuma tvrde da on omogućava Iranu da napravi bombu poslije prestanka važenja sporazuma, ali Iran je već izričito obećao u sporazumu da to neće uraditi.

Kada se navrši 15 godina, Iran može imati niz naprednih centrifuga spremnih da rade, ograničenja zaliha više neće biti, i onda bi teoretski mogao da se svesrdno baci u proizvodnju visoko-obogaćenog uranijuma.

Send this to a friend