Planeta

Šta Trampov poraz znači za svjetske lidere sa desnice

Tokom mandata američkog predsjednika Donalda Trampa došlo je do porasta nacionalizma – šta njegov poraz onda znači?

„Što su oni čvršći i opakiji, ja se bolje slažem s njima.”

Tako je Donald Tramp u intervjuu sa Bobom Vudvordom iz Vašington posta, ubrzo nakon što je došao na vlast, opisao odnose koje ima sa drugim svjetskim liderima.

„Laki su oni koje možda ne volim mnogo ili se ne slažem s njima dobro”, dodao je on.

Čovjek na čelu najmoćnije zemlje na planeti četiri godine je služio kao podsticaj za lidere koji su važili za „čvrste momke” na svjetskoj sceni, čestitajući im na uspjesima i podržavajući njihovu politiku.

Mimo toga oni se prilično razlikuju, ali se zato svi drže nacionalizma, služe se populističkim stilom i, kažu kritičari, predstavljaju korak ka autoritarizmu.

Koliko će im nedostajati Donald Tramp kada uskoro bude napustio položaj?

Pokretačka snaga

Za neke lidere, američki predsjednik očigledno je služio kao pokretačka snaga.

Predsjednik Brazila Žair Bolsonaro se u izbornoj kampanji 2018. predstavljao kao „Tramp iz tropskih predjela” .

Foto: Twitter

Međutim, samo dvije godine kasnije, na lokalnim izborima 15. novembra, dvije trećine kandidata koje je Bolsonaro podržao je izgubilo trku.

Poklapanje između njegovih gubitaka i Trampovog poraza nije prošlo nezapaženo kod političkih analitičara.

Od odbijanja da nosi maske dok je korona virus divljao po Brazilu, do tržišne politike za koju ekolozi tvrde da uništava Amazoniju, Bolsonaro je uvijek bio posvećeni sljedbenik američkog lidera – početkom godine čak je fotografisan kako nosi kapu iz Trampove izborne kampanje za 2020. godinu.

Francuski list Le Mond napisao je da je Bolsonaro „jedan od glavnih gubitnika” američkih izbora.

Ali, daleko od tropskih predjela, Trampovi „čvrsti momci” uključuju i lidere iz maglovitih kutaka sjeverne Evrope.

U Velikoj Britaniji Boris Džonson je takođe predstavio sebe kao autsajdera u tradicionalnoj politici. Donald Tramp ga je pozdravio kao „čvrstog i pametnog” nakon što je ovaj dobio parlamentarne izbore prošle godine.

Foto: Twitter

„Oni ga zovu britanskim Trampom”, rekao je Tramp, vjerovatno misleći to kao kompliment britanskom kolegi.

Američki predsjednik je ohrabrio Džonsona da zauzme čvrst stav prema Evropskoj uniji po pitanju Bregzita, rekavši da bi bilo kakav „meki” izlazak iz EU „ubio” izglede za brzi sporazum između SAD i Velike Britanije.

Pred američke izbore, dok je Tramp ponavljao prednosti podizanja zida na meksičkoj granici, Džonsonova vlada je razmatrala slanje mornarice na Lamanš da sprječava dolazak migranata i azilanata.

U nekim drugim slučajevima, međutim, nije bilo toliko bitno šta Tramp govori o nekom lideru – već šta ne govori.

Normalizovanje neprihvatljivog

Amerika je uglavnom žmurila dok su se indijski lider Narenda Modi i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan nalazili na meti žestokih kritika boraca za ljudska prava zbog kršenja osnovnih sloboda u ostvarivanju nacionalističkih ciljeva.

U slučaju Poljske, Donald Tramp je bio mnogo više od ćutljivog posmatrača. Poljska opozicija kaže da je on aktivno pomagao svog favorita tokom njihovih izbora.

Duda

Oni kažu da je Tramp pomogao konzervativnom poljskom predsjedniku Andžeju Dudi da bude reizabran u julu, susrevši se s njim i pohvalivši ga neposredno pred glasanje, kao i time što je najavio prebacivanje američkih trupa iz Njemačke u Poljsku.

Ali savezništvo između Trampa i evropske desnice više se svodilo na uzajamnu podršku nego na nekakve konkretne radnje, kaže profesor Kas Mude sa Univerziteta u Džordžiji, autor knjige Krajnja desnica danas (2019).

Tramp je objavio da će SAD poslati još vojske u Poljsku, što je povećalo izborne šanse poljskog predsjednika Andžeja Dude, smatra opozicija.

Mađarski premijer Viktor Orban je na vlasti od 2010. godine i služi se istim političkim udžbenikom koji anatemiše migrante, potpiruje podjele u društvu, napada štampu i spinuje lažne vijesti.

Orban

Trampova najveća pomoć Orbanu, Dudi i Mateu Salviniju iz Italije bila je „što ih nije kritikovao, pa ih je tako normalizovao”, kaže profesor Mude za BBC.

„Trampova dominacija međunarodnom političkom scenom i njegova konstantna radikalizacija pomerila je lestvicu, čineći da političari i izjave koje su se nekada doživljavali kao u najmanju ruku na granici krajnje desnice sada djeluju kao politički glavni tok”, kaže on.

„Kad takve stvari govori najmoćniji čovjek na svijetu i predsjednik najvažnije demokratije, one djeluju normalno.”

„Politika uvreda”

Trampovo ophođenje prema američkoj krajnjoj desnici čini jednu od najosporavanijih epizoda njegovog predsjedničkog mandata.

On je prvo u septembru, tokom prve predsjedničke debate, odbio da osudi sve bijele suprematističke grupe, da bi nešto kasnije to učinio, ali nerado.

Od njega se uporno tražilo da osudi grupu Praud bojs, mušku neofašističku organizaciju koju FBI smatra „ekstremističkom grupom”.

Svaki put je odbio da to učini.

Njegovu kampanju iz 2020, u velikoj mjeri kao i onu iz 2016, karakterisala je „politika uvreda” – stalno ponižavanje i podsmevanje protivnicima, smatra Oskar Vinberg, komentator američke politike i istraživač sa Univerziteta Abo Akademi u Finskoj.

Međutim, Vinberg kaže da Trampov poraz sugeriše da postoji granica koliko daleko taj politički stil može da ide.

„Trampova kampanja i njegova politika uvreda, koju oblikuju desničarske radio emisije i kablovske informativne emisije, transformisala je i američku i međunarodnu politiku, najavivši eru neuvijene politike”, kaže on za BBC.

Ali baš kao što je 2016. pokazala potencijal Trampove politike da osvoji izbore, tako se čini da 2020. godina pokazuje njena ograničenja.

„I dok su desničarski nacionalisti širom planete preuzeli Trampov stil, mnogi nemaju iza sebe desničarski medijski establišment koji je toliko važan za Trampov uspjeh”, kaže Vinberg.

„Čak i sa Foks Njuzom i drugim desničarskim medijima na njegovoj strani, Trampova taktika pokazala se suviše suženom za glasače 2020. godine.”

Vinberg smatra da bi Trampov poraz „mogao da ima odjeka širom planete, sa liderima koji bi sada mogli da preispitaju privlačnost politike uvreda, zloupotrebe vlasti i konfrontacijskog stila.”

„Kao predsjednik, Tramp je pružio paravan za lidere svuda. Odlazak Trampa iz Bijele kuće mogao bi da pojača nacionalni kritički stav prema politici uvreda širom svijeta.”

Sad kad više nema Trampa na globalnoj sceni, znak pitanja visi i nad budućnošću angiglobalističkih, antinaučnih ciljeva koji su uzeli maha proteklih godina.

Tokom njegovog mandata, SAD je izašla iz Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama i Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi, a bila je na putu da izađe i iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Od Džoa Bajdena se očekuje da preokrene te odluke.

Šta dalje?

Neki se nadaju da bi Trampov poraz mogao da znači „početak kraja” i za desničarske populiste u inostranstvu.

Dok je čestitao Bajdenu na njegovoj pobjedi, Donald Tusk, bivši predsjednik Evropskog savjeta od 2014. do 2019. godine, tvitovao je: „Trampov poraz mogao bi da bude početak kraja trijumfa ultradesničarskog populizma i u Evropi.”

Ali profesor Mude se ne slaže sa tim stavom.

On kaže da Trampov izborni uspjeh iz 2016. godine ima vrlo „malo paralela” sa putanjom desničarskih partija na drugim mjestima.

Vinberg kaže da postoji još jedna lekcija koju bi „čvrsti momci” iz drugih djelova svijeta mogli da nauče od Trampa – u zavisnosti od toga kako se karijera Donalda Trampa bude kretala od sad pa nadalje.

Šta ako Donald Tramp uspije da tvrdnje o izbornoj krađi iz marginalnih optužbi prebaci u mejnstrim?

„Već viđamo kako desničarski populisti u zemljama od Njemačke do Estonije usvajaju taj rječnik i siju nepovjerenje u demokratski proces”, kaže Vinberg.

„Sljedeća faza zavisi od toga u kojoj mjeri će Tramp i njegovi saveznici nastaviti da osporavaju izbore i iznose nepotkrijepljene optužbe.”

Send this to a friend