Indija i Pakistan su na ivici otvorenog rata – ponovo. U pitanju su dvije nuklearne sile koje se decenijama gledaju preko nišana. Međunarodni stručnjaci za DW objašnjavaju pozadinu sukoba i šta se dalje može očekivati.
Dva dana nakon vazdušnog udara indijske armije na teritoriju Pakistana stanje ostaje nepregledno. Nju Delhi je saopštio da je ciljan vojni kamp militantne grupe Džaiš-e-Mohamed (DžeM) koja se bori za pakistanski suverenitet nad Kašmirom, himalajskom provincijom na koju obe zemlje zvanično polažu pravo, ali je nijedna ne kontroliše sasvim.
DžeM je preuzeo odgovornost za samoubilački bombaški napad u Kašmiru 14. februara u kojem je stradalo više od četrdeset indijskih vojnika. Ta gerilska grupa je navodno povezana sa Al Kaidom i redovno napada indijske trupe. U čitanju Nju Delhija je, dakle, udar na pakistansku teritoriju neka vrsta samoodbrane.
Pakistan pak odbacuje da ima ikakve veze sa napadom u Kašmiru i najavljuje da će preduzeti mjere protiv DžeM ukoliko Indija predstavi dokaze. Dan poslije indijskog napada, pakistanska avijacija je iz svog vazdušnog prostora ispalila projektile na indijsku teritoriju, a navodno su nad Kašmirom oborena dva indijska vojna aviona i zarobljen jedan pilot.
Tri puta ratovali
Rasplamsavanje hroničnog konflikta utjeruje strah cijelom svijetu. Za Kašmir se do sada tri puta ratovalo, ali danas Indija i Pakistan raspolažu moćnim armijama sa najmodernijim konvencionalnim i nuklearnim oružjem.
Kada je 1947. Britanska imperija napustila tadašnju koloniju iza toga su ostali zvanično sekularna Indija i muslimanski Pakistan, te Kašmir u specifičnoj situaciji – pod kontrolom maharadže, ali sa većinski muslimanskim stanovništvom. Već prvi rat za tu oblast završio se 1. januara 1949. uspostavljanjem faktičke granice koja važi i danas. Posljednji veći sukob izbio je 1971. ali je tada to bila tek sporedna scena većeg rata, nakon kojeg se Bangladeš otcijepio od Pakistana.
„Nijedan rat se ne može proračunati i niko ne zna kuda vode“, rekao je pakistanski premijer Imran Kan. Taj bivši čuveni igrač kriketa je ovime pokušao da spusti loptu. „Pitam Indiju: sa oružjem koje imate i oružjem koje mi imamo, da li sebi smijemo da dozvolimo da se preračunamo? Ako ovo eskalira, stvari više neće biti ni pod mojom kontrolom ni pod kontrolom [indijskog premijera] Narendre Modija.“
Prema podacima vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije, obje zemlje posjeduju balističke projektile koji mogu da dosegnu bilo koji dio teritorije susjedne zemlje. Indija raspolaže sa devet tipova projektila, među kojima Agni-3 ima domet do 5.000 kilometara. Slično oružje, uglavnom kineske proizvodnje, ima i Pakistan.
Stokholmski Međunarodni institut za istraživanje mira procenjuje da obje zemlje imaju oko 140 nuklearnih bojevih glava koje se mogu prikačiti na nosače kraćeg dometa do sto kilometara.
„Pakistanski zvaničnici kažu da je njihovo nuklearno oružje ‘prilagođeno Indiji’“, rekao je za DW Tobi Dalton, stručnjak za nuklearne programe u trustu mozgova „Karnegi“. „Kako indijska vojna moć raste – a sa daleko većom ekonomijom, ta zemlja je u mogućnosti da više investira u moderne kapacitete – Islamabad vjeruje da mu treba više nuklearne sile kako bi odvratio Indiju od napada.“
Opasno je kad nema razgovora
Stručnjaci tako nešto zovu asimetričnom konfrontacijom. Indija, zemlja sa 1,3 milijarde stanovnika, broji se u deset najvećih ekonomija svijeta i u konvencionalnom sukobu je nadmoćna u odnosu na Pakistan. Strategija Islamabada je prosta – dok imamo atomske bombe koje mogu da lete preko granice, ne smiju nam ništa. Eksperti upravo tu vide rizik kada su živci tanki, a ruka blizu nuklearnog okidača.
„Pakistanski napadi iz odmazde mogli bi da naiđu na razorni indijski odgovor. Ako se to desi, moramo da počnemo da brinemo o nuklearnom scenariju“, uvjeren je Majl Kugelman, stručnjak za jugoistočnu Aziju iz vašingtonskog centra „Vudro Vilson“.
Drugačije misli Talat Masud, bivši pakistanski general koji danas analizira vojne prilike. On za DW kaže da ne misli kako će sukob oko Kašmira prerasti u nuklearni rat. „Da, postoje strahovi kada se podižu tenzije, a nema dijaloga. Pakistan je ponudio razgovore, ali Indija se u to neće upustiti jer tamo dolaze izbori“, kaže Masud.
Situaciju komplikuje prisustvo Kine, koja je još 1962. godine zauzela indijski dio Kašmira. Autoput preko Karakoruma i danas povezuje Pakistan i Kinu i spada u glavne rute Novog kineskog puta svile. Peking u Pakistanu ulaže 57 milijardi dolara u infrastrukturu i energetiku što je rekord u ovom regionu.
Međutim, neki stručnjaci upozoravaju da za katastrofu nije neophodan otvoreni rat dvije susjedne zemlje. U Pakistanu naime djeluju Talibani, Islamska država, Al Kaida… svaka haotična situacija može pogodovati jačanju tih paravojnih formacija, a u najgorem scenariju one bi mogle da dođu u posjed nuklearnog oružja.
Analitičar Zahid Husain pak uvjerava da je tako nešto nemoguće. „Pakistan je obavio nuklearne testove prije više do petnaest godina. Ništa se nije dogodilo otada. Pakistan se pobrinuo da nuklearno oružje bude sigurno“, kaže Husain za DW.
Osim što su obje strane poslale poruke da nisu zainteresovane za eskalaciju, sagovornici DW ukazuju da tema ima takav eksplozivni potencijal da je sigurno već pokrenula tajnu diplomatiju, pre svega Sjedinjenih Država. Bivši pakistanski general Masud podseća da je Vašington vidljivim i zakulisnim pritiskom već ranije smirivao tenzije na Himalajima. „Ako SAD i međunarodna zajednica ne intervenišu, onda se stvar može pogoršati“, zaključuje on.
