U Vuhanu se živi kao da korone nikad nije bilo

“Hiljade ljudi na festivalu”, “Žurka bez maski” – to su ovih dana neki od naslova iz grada gdje je izbila pandemija.

Najizolovanije mjesto na svijetu, grad duhova, nulta tačka pandemije koronavirusa… U kineski grad Vuhan početkom godine bile su uperene oči cijelog svijeta nakon što je upravo odande, tačnije s jedne od tamošnjih pijaca, kako se pretpostavlja, nezaustavljivo počeo da se širi novi koronavirus.

Danas, samo nekoliko mjeseci kasnije, glavni grad pokrajine Hubej u svjetskim se medijima više gotovo uopšte ne spominje. Tek se tu i tamo objavi poneka vijest koja je, zapravo, sasvim drugačija od očekivanog. “Hiljade ljudi na festivalu u vodenom parku”, “Žurka bez maski”, “Vuhan i dalje bez novozaraženih”, “Život je krenuo dalje”, samo su neki od naslova koji se mogu pronaći, a koji svjedoče da je situacija u Vuhanu potpuno drugačija od one prije nekoliko mjeseci.

Nema lokalne transmisije

Štaviše, dok u novim žarištima poput Sjeverne i Južne Amerike, Evrope i jugoistočne Azije traje bitka s virusom, Vuhan je dobio etiketu “najsigurnijeg mjesta u Kini” pa se postavlja pitanje kako je prošao put od najpogođenijeg kineskog grada u kojem se dogodila većina od gotovo 85.500 slučajeva i više od 4600 smrti, koliko Kina tvrdi da je zabilježila, do “pandemijskog čuda”. Podsjetimo, bio je 23. januar kada je ovaj grad s više od 11 miliona stanovnika stavljen u karantin kakav svijet do tada nije vidio nakon što je Kina potvrdila da se virus SARS-CoV-2 može prenositi s čovjeka na čovjeka.

Slike praznih ulica, bez ijednog čovjeka i vozila, obišle su svijet te doslovno niko nije smio ući ni izaći iz ovog grada koji je tada brojio više od 400 zaraženih i imao 17 smrtnih slučajeva. Vuhan je u karantinu bio punih 76 dana, a prvo je popuštanje mjera proglašeno tek u martu, kada je po jedna osoba iz svakog domaćinstva dobila dozvolu da napusti dom na dva sata. Potom su se počele otvarati prodavnice i tržni centri, ponovo je počeo voziti javni prevoz i ljudi su počeli da se vraćaju na radna mjesta da bi 8. aprila potpuni lockdown konačno bio zvanično ukinut.

Dok je Evropa bila na vrhuncu panike, bile su to utješne vijesti, no slike koje su stizale iz Vuhana pokazale su da ništa više neće biti kao prije. Svakodnevni život u Vuhanu bio je daleko od normalnog. Očito još u velikom strahu od virusa, vlasti su postavile barikade oko zgrada i na ulice, svi su nosili maske, temperatura se mjerila na svakom koraku… “Hoće li to biti novo normalno i hoće li ovako izgledati svijet nakon pandemije?”, pitali su se svi, a da je strah bio opravdan, pokazalo se 12. maja kada je zabilježeno šest novih slučajeva.

Bilo je samo nekoliko dana nakon što su u Vuhanu ponovno otvorene škole te nakon što je zvanično objavljeno da više nema zaraženih pacijenata u bolnicama. U tom je trenutku grad čvrsto odlučio da se neće ponoviti scenario s početka godine te se prionulo realizaciji ambicioznog plana da se testira cjelokupna populacija Vuhana. Ljudi su u redu na kiši čekali da im se uzme bris grla, a cijeli poduhvat je koštao 126 miliona dolara.

No plan je očito upalio i virus je ponovno stavljen pod kontrolu. Štaviše, u Vuhanu od maja + nije potvrđena nijedna lokalna transmisija, a bilo je tek nekoliko slučajeva koronavirusa. Građani su s vremenom shvatili da se ipak mogu opustiti te da možda život nakon pandemije ne mora biti u znaku stalne panike. Stoga je odgovor na pitanje zašto građani Vuhana priređuju ogromne muzičke festivale i zašto u klubovima ne nose maske jednostavno – zato što misle da su sigurni. Parovi koji su imali odgođene svadbene svečanosti, uplovili su u bračne luke u ljetnjim mjesecima, pijace, kafići i restorani su otvoreni, kao i muzeji, bioskopi, pozorišta, pa čak i akva parkovi.

Tako su, na primjer, iz jednog vodenog parka, koji su u Kini izuzetno popularni, poručili da su tokom vikenda imali posjećenost od 15.000 ljudi, što je ipak upola manje nego lani. HOHA Water Electrical Musical Festival samo je jedan od primjera koji pokazuje da rane u Vuhanu zacjeljuju, no to ne znači da su se građani sasvim opustili. Ako se izuzmu zabave, i dalje se većinom nose maske te bi se moglo reći da je Vuhan pronašao balans između “starog” i “novog” normalnog. Ono što ta dva pojma i dalje razdvaja ipak su očiti ožiljci pandemije koje će građani Vuhana ipak još dugo osjećati.

Zatvoreni za strance

Takođe, strani novinari koji su uspjeli da uđu u Vuhan ističu kako je pandemija uticala i na mentalitet ljudi. S jedne strane, sada se u Kini u još agresivnije propagira ideja da je država odlično odgovorila na izazove pa se Kina suočava s kritikama da još manje nego ranije dopuštaju kritike na račun sistema. Naoko normalan život u Vuhanu ide pod ruku s činjenicom da je grad više nego ikada zatvoren prema strancima, a govori i se kako je tamo kontrola bolesti jednako važna kao i kontrola diskursa. On bi se pak ukratko mogao definisati porukom da je Kina pobijedila virus koji je sada SAD bacio na koljena.

Takođe, dok se za Vuhan može reći da već živi postpandemijsku budućnost, što ostale zemlje svijeta tek čekaju, ne mogu se zanemariti ni upozorenja svjetskih stručnjaka koji, gledajući trenutnu situaciju u Vuhanu, poručuju da se nije dobro previše opustiti jer je povratak virusa u taj grad moguć u svakom trenutku.