Vijetnam ima samo 35 smrtnih slučajeva od covida, ovo je njihova tajna

Uveče, 7. marta 2020.. primio sam e-mail od upravnika poslovne zgrade u kojoj radim u središtu Hanoija’, piše za Guardian Tran Le Thuy iz Centra za medija i razvojne inicijative Vijetnama. ‘Rečeno mi je da je otac Nguyen Hong Nhunga, 17. pacijenta s Covidom-19 u zemlji i prvi u gradu, večerao na trećem spratu zgrade. Iako je dva puta na testu bio negativan na virus, upravnici  zgrade prijavili su njegovu prisutnost vlastima. Izolovano je sedam zaposlenih koji su bili u kontaktu s njim i zgrada je odmah očišćena dezinfekcijskim sredstvom.

Do danas je Vijetnam (zemlja od 95 milijuna stanovnika) zabilježio tek 35 smrtnih slučajeva od novog koronavirusa.

Odgovor moje poslovne zgrade bio je tipičan za agresivnu strategiju traženja kontakata koju je zemlja usvojila od početka pandemije. Tokom prve faze, vlada je uspjela brzo i sveobuhvatno da prekine sve puteve prenosa virusa. Svaka zaražena osoba bila je hospitalizovana. Osobe u kontaktu s njima pronađene su do četvrtog sloja i izolovane.

Njihove domove i četvrti vojska je stavila pod lokalnu blokadu i dezinfikovala. Zemlja se zapravo ponašala kao da se radi o biološkom ratu. Vijetnam je imao sve elemente za katastrofu Covida-19.

Granica s Kinom proteže se na 1.300 km, puno neformalne trgovine odvija se tajnim planinskim stazama, a zemlja ima nedovoljno razvijen zdravstveni sastav (iako dobro funkcioniše).

Dakle, osim traženja kontakata, zašto je Vijetnam bio toliko dobar u suočavanju s pandemijom?

Glavni je razlog možda način na koji je vlada depolitizovala pandemiju, tretirajući je čisto kao zdravstvenu krizu, omogućivši efikasno upravljanje epidemijom. Nije bilo političkog motiva da vladini službenici prikrivaju informacije, jer im niko ne bi prijetio ako bi se u njihovom području pojavili pozitivni slučajevi koji nisu uzrokovani njihovim greškama. Nisam čuo ni za bilo kakvu vjersku opoziciju vladinoj strategiji. Budući da je voditelj centra za kontrolu bolesti u Hanoiu uhapšen zbog sumnje na korupciju u vezi sa kupovinom  kompleta za testiranje, a mali trgovci dobijaju novčane kazne za prekomjerno povećavanje cijena maski, vlada je jasno dala do znanja da se javno zdravstvo ne može povezati sa komercijalnim interesima.

Drugi je razlog taj što Vijetnam dobro poznaje Kinu – nakon izbijanja SARS-a 2003. godine, Vijetnam je svjestan da bi kineske vlasti mogle pokušati umanjiti razmjere problema. U januaru, kada je Vuhan objavio prvu smrt od korone, Vijetnam je pooštrio kontrolu granica i aerodroma kad su u pitanju putnici iz Kine. Ovo nije bila laka odluka, s obzirom na to da prekogranična trgovina s Kinom čini značajan dio vijetnamske ekonomije.

Kada su u Vijetnamu otkriveni prvi slučajevi Covida – otac i sin iz Kine – poduzete su mjere predostrožnosti čak i strože od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, uključujući zdravstvenu deklaraciju i nadzor temperature na svim graničnim prelazima te zaustavljanje letova za i iz Vuhana. Pripreme za pandemiju provodile su se nedjelju dana prije nego što je zaraza službeno proglašena međunarodnim javnozdravstvenim problemom te više od mjesec dana prije nego što je WHO Covid-19 proglasio pandemijom.

Vlada je takođe odlučila prigrliti slobodu informiranja o pitanjima vezanim uz Covid. Iako su vijetnamski mediji u državnom vlasništvu i imaju ideološku kontrolu sličnu onoj u Kini, oni mogu slobodno izvještavati o pandemiji.

Kad je član središnjeg teorijskog vijeća središnjeg odbora, zapravo mozak Komunističke partije Vijetnama, zaražen virusom na putovanju u Veliku Britaniju i riziikovao da zarazi ministra za planiranje i investicije koji je bio na istom letu kao i on, objavljene su lokacije na kojima se kretao radi traženja kontakata.

Ovo je bila još jedna lekcija naučena iz iskustva sa SARS-om. Moto prve faze bio je da se, ako ostanemo živi, pitanjima bogatstva i ekonomije možemo baviti kasnije. Obični ljudi jesu patili, najviše radnici na određeno: kad god ovih dana naručim Grabcar (verzija Ubera za jugoistočnu Aziju), vozilo koje stigne uvijek je novije i skuplje od onoga na što sam navikao; kako mi je vozač objasnio, oni koji su me prije vozili u svojim jeftinijim automobilima morali su ih prodati da bi preživjeli, a na tržištu su ostali samo oni sa dubljim džepovima. Ali sada je vlada svoju anti-Covid strategiju preusmjerila prema ekonomiji.

Taktika drugog talasa je sofisticiranija. Traženje kontakata i dalje je brzo i agresivno, ali zaključavanje i izolacija su selektivniji; otvoreni su međunarodni letovi za strane radnike, poput inženjera iz južnokorejskog LG-a, koji su potrebni da bi ekonomija funkcionisala. Za sada se čini da je Vijetnam otjerao prijetnju drugog talasa.

Pred nama će biti izazovi – trgovine i hoteli u najfinijim ulicama Hanoia i Ho Chi Min Citya ostaju prazni, a Južna Koreja, jedan od najvećih vijetnamskih investitora, forsira da skrati vrijeme za obveznu izolaciju stranih radnika. No, s obzirom na to da je Vijetnam jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja trenutno bilježi pozitivan rast BDP-a, navodna primoranost da se bira između ekonomije i javnog zdravstva, što razmatraju zemlje širom svijeta, čini se posve pogrešnom sumnjom.’