Planeta

Vrijeme nespokoja u pakistanskoj paganskoj dolini

Devetogodišnji Navid Ikubal često prati svog djedu do džamije u dolini okruženoj visokim vrhovima planine Hindukuš. Ali ne ulazi unutra – makar ne još, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom.

“Kada uđem unutra da se pomolim, on čeka ispred na stepenicama džamije dok ne izađem”, rekao je njegov djeda Bilal Šah u razgovoru za RSE u planinskom selu u Bumburet, jednoj od tri idilične doline u okrugu Čitral u pakistanskoj sjeverozapadnoj provinciji Hajber-Pahtunva.

Navid je pripadnik Kalaša, paganske zajednice poznate po svijetloj puti koja dugo naseljava tu oblast blizu granice s Avganistanom. Narod Kalaš, u kojem mnogi vjeruju da su potomci vojske Aleksandra Velikog, vjekovima se držao svojih vjerskih uvjerenja i živopisnih rituala, čak i kada ih je okružilo more islama.

Jedinstvena tradicija Kalaša je, međutim, pod kulturnim pritiskom pošto se stopa prelaženja na islam povećava unutar najmanje pakistanske etnoreligijske zajednice. Populacija Kalaša trenutno broji između 3.000 i 4.000 ljudi i lokalni stanovnici procjenjuju da je oko 300 njenih pripadnika prešlo na islam u posljednje tri godine, izvijestio je Vašington post (The Washington Post) u novembru. Neki lokalni izvještaji, međutim, navode da broj nije toliki.

Djeca Kalaša ne uče o svojoj kulturi, vjeri i istoriji u školama u kojima većinu nastavnika čine muslimani. Pozivi na molitvu dolaze pet puta dnevno sa 18 džamija širom doline, kao rezultat skorašnjeg procvata izgradnje muslimanskih bogomolja.

Bujajući uticaj islama u ovoj oblasti je uznemirio mnoge u zajednici Kalaša koji brinu da njihov tradicionalni način života nestaje pred njihovim očima. A takođe podstiče i tenzije u porodicama.

Navid, devetogodišnjak koji prati svog djedu Bilala Šaha do džamije, sin je Ikubala Šaha (33) koji je i dalje privržen nastavljanju tradicije svojih kalaških predaka. Bilal želi da njegov unuk odraste kao musliman.

“Voli me. Većinu vremena radije provodi sa mnom nego sa svojim ocem”, rekao je Bilal, Kalaš koji je prešao na islam prije 20 godina.

Ikubal se sukobljava sa Bilalom kad god djeda postavi pitanje dječakovog potencijalnog prelaska na islam.

“On je moj sin. Imam pravo da odlučujem o njegovoj budućnosti ili on sam ima pravo”, rekao je Ikubal, dok sjedi pored peći na drva u gostinjskoj sobi jednospratne porodične kuće.

Na pitanje novinara RSE čijoj se strani priklanja Navid po tom pitanju, Ikubal prevodi pitanje sinu. Obučen u školsku uniformu, Navid se stidljivo smiješi dok podiže kažiprst i pokazuje ka djedi.

‘Osnove preobraćanja’

Napeti odnosi Kalaša i njihovih susjeda muslimana nisu novost. Kalaši su prethodno naseljavali ono što je sada provincija Nuristan u Avganistanu, tik s druge strane granice s Pakistanom. Oblast u kojoj su živjeli zvala se Kafiristan ili “Zemlja nevjernika” – što je ukazivalo na njihov paganizam. Ali krajem 19. vijeka vladar Avganistana Abdur Rahman Han pokrenuo je nasilnu kampanju protiv Kalaša za preobraćanje na islam. Poznat kao “Čelični Amir”, promijenio je ime oblasti u Nuristan ili “Zemlju nebeske svjetlosti”.

Mnogi Kalaši su našli utočište u udaljenim dolinama Bumburet, Berir i Rumbur u sadašnjem Pakistanu, gdje su do danas nastavili da čuvaju svoj vjerski i etnički identitet. Lokalni muslimani su govorili o “nevjernicima” iz Nuristana kao o “crvenim Kafirima”, koji se pojavljuju u knjizi Radjarda Kiplinga (Rudyard Kipling) “Čovjek koji je htio da bude kralj”. Oni koji su našli utočište u tri doline su, u međuvremenu, nazvani “crnim Kafirima”. To ime, kojeg se Kalaši gnušaju, vjerovatno potiče od crnih haljina koje nose žene te zajednice. Riječ “kalaš” znači “ljudi koji nose crnu odjeću”.

Porijeklo Kalaša i dalje je obavijeno misterijom. Mnogi Kalaši vjeruju da su njihovi preci došli u ovu oblast s udaljenog mjesta poznatog kao Cijam, koje kalaški svještenici i pjesnici prizivaju u pjesmama o svojim precima tokom živopisnih i raskošnih svečanosti. Za Cijam se vjeruje da je oblast na jugoistoku Azije, mada niko ne zna tačno gdje je bila – ili šta je bila.

Drugi u zajednici izvode svoje porijeklo od vojski Aleksandra Velikog koje su napale taj region u 4. vijeku prije nove ere. Istraživanje tima genetičara objavljeno 2014. ustanovilo je da Kalaši imaju dio DNK-a od drevne evropske populacije, što ukazuje na moguću vezu s Aleksandrovim vojskama, izvijestio je Njujork tajms (The New York Times).

Dok na svetkovinama pripovedaju epove o svojim precima, stariji Kalaši govore o čovjeku za kojeg vjeruju da je bio Aleksandrov general, a koji se zvao Šalakaš i koji je naselio region. Istoričari vjeruju da ime upućuje na Seleuka Nikatora, koji je zaista bio general pod Aleksandrom i koji je vladao regionom kada su otišle grčke vojske.

Genetska veza između starih Grka i savremenih Kalaša je i dalje sporna. Neki pakistanski antropolozi su rekli da su našli evidenciju o prisustvu Kalaša u toj oblasti znatno prije dolaska grčkih vojski. A u studiji iz 2015. pakistanskih, italijanskih i britanskih naučnika ustanovljeno je da Kalaši imaju genetsku sličnost s paleolitskim sibirskim lovcima-sakupljačima i da “možda predstavljaju drevno sjevernoevroazijsko stanovništvo koje je doprinijelo evropskom i bliskoistočnom porijeklu”.

“Genetički izolovani Kalaši mogli bi se smatrati potomcima najranijih migranata koji su išli preko Avganistana i Pakistana i najvjerovatnije su savremeni, genetski zalutali, predstavnici tih drevnih sjevernih Evroazijata”, naveli su istraživači, dodajući da njihova studija nije našla potvrdu veze Kalaša s Aleksandrovim vojnicima.

Imena kalaških bogova i boginja, međutim, liče na grčke. I mnoge riječi u njihovom jeziku liče na grčke. Njihov jezik, kalaš ili kalaša, dardički je jezik koji je podgrupa indoarijskih jezika koji se govore u toj oblasti. Nema pismo i tradicionalne kalaške priče prenose se usmeno s generacije na generaciju.

Za kalašku djecu ne postoji zaseban nastavni program u lokalnim školama koji bi ih učio jeziku i tradiciji njihovog naroda. Ali uče islamsku teologiju i Kur’an zajedno s muslimanskim đacima.

“To polaže osnov za preobraćanje Kalaša u ovoj fazi”, rekao je jedan nastavnik, uz uslov da ne bude imenovan, za RSE tokom posjete školi u Karakalu, čije stanovništvo broji oko 350 ljudi.

Vazir Zada, koji predstavlja kalašku zajednicu u provincijskoj skupštini, rekao je da namjerava da iznese to pitanje u parlamentu.

“Nadam se da ćemo moći da u škole uvedemo učenje kalaške kulture i religije “, rekao je 35-godišnji Zada za RSE.

‘Napuštanje’ životnog stila

Bilal Šah, koji se nada da će njegov unuk Navid postati musliman, kaže da se preobratio prije 20 godina pošto je bio na skupu Tabliga, misionara koji putuju zemljom propovedajući konzervativnu, apolitičnu i pacifističku verziju islama.

“Bio sam impresioniran prisustvom vjerskih učenjaka i, hvala Bogu, ušao u islamsku zajednicu”, rekao je on za RSE.

Dok je pričao, Bilal je vodio novinara RSE-a kroz groblje tik iza njegove kuće do groba njegove majke, koja je umrla kao Kalaškinja. Preobraćeni u islam opredjeljuju se da budu sahranjeni na muslimanskim grobljima.

Pakistanske vlasti su sada zabranile da Tabligi ulaze u dolinu poslije sukoba kalaške i muslimanske zajednice zbog preobraćenja kalaške djevojčice u islam 2016. Ali muslimanski misionari nastavljaju da rade unutar kalaške zajednice i porodica poput Šahove – sa svojim relativno liberalnim i tolerantnim pristupom religiji, oni ne protjeruju niti vrše neki drugi pritisak na članove porodice koji pređu u islam ili prime neku drugu vjeru.

“Kada se neko iz porodice ili susedstva preobrati, on ili ona postaju lokalni izvor inspiracije i uticaja na vjerovanja drugih da ih privuku islamu”, rekao je za RSE Ikubal Šah, Bilalov sin i Navidov otac.

Ikubalovi roditelji, sestra i jedan brat su već primili islam, dok njegov drugi brat nastavlja da se pridržava tradicije Kalaša. Ova koegzistencija ima zanemarljiv uticaj na rutine porodične svakodnevice, mada povremeno izbor hrane ili pića može biti uzrok neprilika. Bilal, na primjer, ne odobrava kada Ikubal učestvuje u lokalnoj proizvodnji vina – još jednoj kulturnoj tradiciji koju Kalaši dijele sa starim Grcima.

Mnogi lokalci kažu da obrazovane mlade žene češće prelaze na islam i da se udaju za muškarce izvan kalaške zajednice nego njihove manje obrazovane vršnjakinje. Neke odlaze s muslimanima iz gradova, a roditelji i rođaci kažu da izazovi modernog života i tehnologije imaju ulogu u tim bračnim odlukama – i postepeno štete njihovoj kulturi.

Kalaši uglavnom žive od poljoprivrede, uzgajanja usjeva kao što je kukuruz i držanja stoke radi mleka, sira i mesa. Žene rade u poljima i sakupljaju drva, dok drugi rade kao zidari ili zanatlije. Mimo toga, u toj oblasti su oskudne prilike za posao, osim poslova nastavnika, bezbjednosti ili čuvanja granica, ili u lokalnim gostionicama koje rade uglavnom tokom svetkovina.

“Kada mladi ljudi dobiju obrazovanje, traže posao u gradovima daleko od doline i ne vraćaju se mjesecima pa i godinama”, rekla je za RSE Šahzada Han, 55-godšinja ugostiteljka. “Zbog odvojenog života su udaljeni od svoje kulture i religije i vremenom potpuno napuste ovaj životni stil”.

Šaira, 27-godišnja stanovnica Krakala, jedna je obrazovanih mladih žena koja kaže da želi da ostane u kalaškoj zajednici i održi njene viševjekovne tradicije. Šaira, koja ima diplomu mastera iz međunarodnih odnosa na Univerzitetu Pešavar, rekla je da je njena starija sestra otišla s mladim muslimanom iz jugoistočne provincije Sind prije godinu dana. Porodica je tek povremeno razgovarala sa sestrom. Porodica mladića strogo poštuje islam i ne želi da ona komunicira s “nevjernicima”, rekla je Šaira, dodajući da ona želi da se uda za Kalaša.

Kalaši su udaljeni od ostatka Pakistana ne samo u smislu religije, živopisne odjeće i relativno svetlije puti, već i po svom liberalnom pristupu braku. Žena može da se uda iz ljubavi, a ako je nezadovoljna suprugom može da se razvede i ode sa drugim. Jedini uslov je da novi suprug mora da plati miraz prethodnom u dvostrukoj vrijednosti prvog miraza.

U većem dijelu ruralnog Pakistana muslimanke uglavnom ostaju iza četiri zida svojih domova, pokrivaju lica na ulicama i pijacama i ne smiju da razgovaraju s muškarcima izvan užeg porodičnog kruga. Kalaške žene slobodno mogu da komuniciraju s lokalnim muškarcima i muškarcima koji dolaze u posjetu.

U ruralnim oblastima mladi muslimanski parovi koji odbjegnu ponekad su metatakozvanih “ubistava iz časti” – prakse za koju se smatra da je namijenjena očuvanju porodične časti, što su pakistanski poslanici pokušali da spriječe uvođenjem oštrijih kazni za te zločine.

“Moja kultura mi daje slobodu da biram svog životnog partnera i, ako nisam sretna s njim, imam pravo da izaberem drugog čovjeka. Nijedna religija ili kultura mi ne daje takav izbor”, rekla je za RSE Šaira, koja ponosno nosi tradicionalne kalaške haljine i odjeću.

Dok su Kalaši veoma tolerantni prema drugim religijama, starešine zajednice strogo zabranjuju povratak onima koji su prešli na islam. Razlog takve mjere je dijelom da se zaštite preobraćenici od potencijalnih odmazdi zbog napuštanja islama. Za razliku od bogohuljenja, odmetanje od vjere nije kažnjivo smrću po pakistanskom zakonu, ali je istraživanje Pju risrč centra (Pew Research Centre) ustanovilo da 62 odsto muslimana u Pakistanu podržava smrtnu kaznu za one koji napuste islam.

Stopa zločina je skoro nula u ovoj oblasti, gdje lokalni stanovnici mogu ulaziti u kuće drugih bez kucanja. Međutim, 2016. su izbili nasilni sukobi – zbog kojih su Tabligi zabranjeni u toj oblasti – između muslimana i Kalaša u dolini Bumburet poslije glasina da je 14-godišnja djevojčica odustala od prelaska na islam i vratila se kalaškoj vjeri.

Djevojčica Rina kasnije je na konferenciji za novinare s kalaškim i muslimanskim liderima rekla da je nasilje bio posljedica zabune oko izbora njene odjeće i da nije odustala od islama.

“Nosila sam haljinu pošto mi je rođaka muslimanka rekla da sam još maloljetna i da mogu da se oblačim u našu tradicionalnu odjeću. Rekla mi je da mogu opet nositi muslimansku šalvar kamiz odjeću kada odrastem, tako da sam obukla haljinu”, rekla je ona, kako je prenio BBC.

Novinar RSE-a nije uspio da pronađe Rinu i lokalni stanovnici su odbili da daju detalje o njenoj lokaciji.

Podijeljena kuća

Kalaški muškarci i kalaške žene zajedno učestvuju u svetkovinama koje se organizuju tokom godine, kada su gozbe raskošne i kada teče vino. Pjevanje i igranje je u srcu tih svetkovina koje slave žetvu, cvijeće, svako od četiri godišnja doba i vrijeme. Na svakom događaju, Kalaši odaju počast svojim bogovima i boginjama – uključujući žrtvovanje koza – dok muzika iz frula i doboša ispunjava vazduh. Lokalni kalaški muzej predstavlja i neke druge vrste tradicionalnih instrumenta, ali skoro niko ne zna da svira na njima.

Raspoloženje je svečano i kada neko umre. Kalaši odnesu tijelo u hram, poznat kao Jastkan, i pozivaju članove zajednice iz sve tri doline da dva dana plešu i pjevaju kod preminulog. Sahrana se obilježava velikom gozbom na kojoj se žrtvuju desetine koza za ishranu gostiju, koji pjesmama odaju počast mrtvima.

Posljednja svetkovina svake godine, proslava koja traje nedjelju dana, poznata kao Čomas u planinskom svijetu Kalaša, počinje 16. decembra. Kao i druge svetkovine tokom godine, na njoj se pjeva, pleše i žrtvuju životnije. Tokom Čomasa, Kalaši traže od svojih božanstava da ih zaštite od hladne i sniježne zime.

Jedinstvena osobina ove zimske svetkovine je da su Kalaši i muslimani odvojeni na tri dana tokom svečanosti. Kalaši koji žive u pretežno muslimanskom dijelu sela odlaze iz svojih kuća da se pridruže svojim paganima tokom proslave, dok muslimani iz kalaškog dijela takođe dobrovoljno odlaze iz svojih kuća.

Ikubal Šah i njegova porodica žive u kući njegovog oca Bilala, koja se nalazi u muslimanskom dijelu Krakala na oko 50 metara od džamije do koje Bilal vodi svog voljenog unuka Navida. Prvog dana posljednje zimske svetkovine, Ikubal se spremao da izađe iz kuće sa suprugom i porodicom.

“Ovo je sada prilično uobičajeno u ovim dolinama, zato što svaka porodica ima (preobraćenog) muslimanskog člana”, rekao je Ikubal.

Neposredno prije nego što Ikubal otišao iz kuće sa suprugom i četvoro djece, Bilal je poljubio Navida u oba obraza i poslao pozdrav polovini svoje porodice.

“Ovo se nije događalo prije nekoliko decenija”, rekao je Bilal.

Bilal je dodao da se moli Alahu da pomogne drugim Kalašima da pređu u islam i da se takvo pozdravljanje “ne desi ponovo”.

“Pozvao sam ih u islam”, rekao je Bilal. “Šta drugo mogu da uradim? Mogu ih pozvati i samo ih Alah može voditi ispravnim putem”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Realno
Gost
Realno

Ljudi gube mnogo vremena na besposlice. Nijedna religija nema ama baš nikakve veze sa Bogom. To su privremene ljudske tvorevine, koje svakih hiljadu godina evoluiraju u neki drugi, sličan, oblik. Tako da je svejedno kako se molite bogu. Svakako vas ne čuje. Niti ima vremena za nas, ako mu se 8 milijardi moli na hiljade načina i hiljade jezika. Ko… Više »

Kot
Gost
Kot

Bog nije čovjek ili neko biće koje ne može da sluša šta dvoje pričaju odjednom već je onaj što je stvorio čitav univerzum sa svom materiom i zakonima u nima pa i vrijeme. On je dao ljude i dao im razum da sa nim vjeruju u njega a ljudi sami odlučuju u šta će vjerovati i kako će vjerovati.

Send this to a friend