Posljednji put Marka Zakerberga vidio sam u ljeto 2017. godine, nekoliko mjeseci prije nego što je izbio skandal sa Kembridž Analitikom. Sastali smo se u Facebook-ovoj kancelariji u Kaliforniji i odvezli do njegove kuće u mirnoj četvrti. Proveli smo sat ili dva zajedno dok je njegova ćerkica kružila oko nas. Najviše smo razgovarali o politici, malo o Facebook-u, a ponešto o porodicama. Kad se približio smiraj dana, morao sam poći. Zagrlio sam njegovu suprugu Prisilu i pozdravio se s Markom, za The New York Times piše Kris Hjudžs, suosnivač Facebook-a.
Od tada su Markova lična i Facebook-ova reputacija potonule. Facebook-ove greške, loše prakse u zaštiti privatnosti, koje su podatke o desetinama milona korisnika predale u ruke konsultantskim kompanijama, mlitav odgovor na ruske agente, nasilna retorika i lažne vijesti, te neograničeni poriv da zaokupi još više našeg vremena i pažnje, dominiraju naslovnicama. Prošlo je 15 godina otkako sam učestvovao u osnivanju Facebook-a na Harvardu. Deset godina je prošlo otkako ne radim u Facebook-u, ali osjećam ljutnju i odgovornost.
Problematična neograničena moć
Mark je i dalje ista osoba koju sam gledao kako grli svoje roditelje dok su odlazili iz dnevnog boravka našeg studentskog doma na početku druge godine studija. On je ista ona osoba koja je odugovlačila studiranje, zaljubila se u svoju buduću suprugu dok su čekali u redu za WC na žurci, te spavala na madracu na podu malog stana godinama nakon što je mogla da priušti mnogo više. Drugim riječima, on je čovjek. No, upravo je njegova čovječnost ono što njegovu neograničenu moć čini tako problematičnom.
Markov uticaj je zapanjujući, daleko veći od bilo koga drugog u privatnom sektoru ili vladi. On kontroliše tri ključne komunikacione platforme – Facebook, Instagram i WhatsApp, koje svakodnevno koriste milijarde ljudi. Facebook-ov upravni odbor djeluje više kao savjetodavno nego nadzorno tijelo, zato što Mark drži 60 odsto dionica s pravom glasa. Mark može sam da odluči kako će Facebook-ov algoritam biti podešen i šta će ljudi vidjeti na svojim feed-ovima, koja će podešavanja privatnosti koristiti, pa čak i koje će poruke biti poslate. On postavlja pravila za razlikovanje nasilnog i huškačkog govora od običnog uvredljivog, a može odlučiti i izbaciti konkurenta iz igre tako što će ga kupiti, blokirati ili kopirati.
Mark je dobra i draga osoba. Međutim, ljut sam što ga je njegov fokus na rast nagnao da žrtvuje bezbjednost i pristojnost za klikove. Razočaran sam u sebe i prvobitnu ekipu iz Facebook-a što nismo više razmišljali o tome kako news feed može promijeniti našu kulturu, uticati na izbore i ojačati nacionalističke vođe. Zabrinut sam i zbog toga što se Mark okružio ljudima koji osnažuju njegove stavove umjesto da ih preispituju.
Vlasti su se predugo divile rastu Facebook-a
Vlada mora Marka smatrati odgovornim. Predugo su se zakonodavci divili Facebook-ovom rastu i previdjeli su njegovu odgovornost da Amerikancima osigura zaštitu, a tržištima da budu kompetitivna. Svakog dana se može očekivati da će Savezni odbor za trgovinu (Federal Trade Commission) odrediti Facebook-u kaznu od pet milijardi dolara. Ali to nije dovoljno, kao što nije dovoljna Facebookov-a ponuda da imenuje nekakvog “cara privatnosti”. Nakon Markovog svjedočenja u Kongresu prošle godine trebalo ga je pozvati da zaista prizna svoje greške. Umjesto toga, kongresmeni koji su ga ispitivali ismijavani su kao prestari i nesposobni da razumiju kako tehnologija funkcioniše. To je dojam koji je Mark želio da izazove kod Amerikanaca, jer je to značilo da će se malo toga promijeniti.
Vrijeme je da se Facebook ukine
Već imamo alate potrebne za provjeru Facebook-ove dominacije, samo smo ih zaboravili. Amerika je izgrađena na ideji da se moć ne smije koncentrisati u jednoj osobi, zato što smo svi grešni. Zato su utemeljitelji stvorili sistem provjera i ravnoteža. Nisu morali da predvide uspon Facebook-a kako bi shvatili prijetnju velike kompanije za demokratiju. Džeferson i Medison bili su poklonici Adama Smita, koji je vjerovao da monopoli sprečavaju konkurenciju koja podstiče inovacije i vodi prema ekonomskom napretku.
Problem s monopolom
Vijek kasnije, u odgovoru na uspon naftnih, željezničkih i bankarskih koncerna, republikanski zastupnik iz Ohaja Džon Šerman u Kongresu je rekao: “Ako ne želimo tolerisati kralja kao političkog moćnika, onda ne bi trebalo da tolerišemo ni kralja u proizvodnji, transportu i prodaji bilo kojeg životno važnog proizvoda. Ako se ne želimo podrediti caru, ne bi trebalo da se podredimo ni trgovačkom autokrati, koji ima moć da spriječi konkurenciju i fiksira cijene roba.” Zato je Šermanovim zakonom iz 1890. godine zabranjen monopol.
Ministarstvo pravde razbilo je monopole Standard Oila i At&T-ja. Mnogima je danas teško da zamisle da će vlada učiniti bilo šta dobro, a kamoli razbiti kompaniju poput Facebook-a. I to nije slučajno. Počevši od sedamdesetih godina, mala grupa posvećenih ekonomista, pravnika i zakonodavaca posijala je sjeme našeg cinizma. U sljedećih 40 godina oni su finansirali mrežu think-tank grupa, izdanja, socijalnih klubova, akademskih centara i medija kako bi nadolazeće generacije naučili da privatni interesi treba da budu ispred javnih. Njihova je ideja bila jednostavna: “Slobodna tržišta su dinamična i produktivna, dok je vlada birokratska i neefikasna.”
Do sredine osamdesetih uglavnom su uspjeli da potisnu antimonopolske propise. Ta promjena je dovela do toga da se u posljednjih 20 godina u više od 75 odsto američkih industrijskih sektora, od avio do farmaceutskog, dogodila koncentracija, odnosno okrupnjavanje, pa se prosječna veličina kompanija utrostručila. Rezultati toga bili su osjeka preduzetništva, usporen rast produktivnosti, više cijene i manje izbora za potrošače.
Nema tržišne odgovornosti za Facebook
Isto se dogodilo u društvenim medijima i digitalnim komunikacijama. Zbog Facebook-ove dominacije društvenim mrežama, ne postoji tržišna odgovornost. To znači da se svaki put kad Facebook nešto zabrlja ponavlja isti obrazac: prvo ogorčenje, potom razočaranje i na kraju rezignacija.
Od naših najranijih dana Mark je koristio riječ “dominacija” kako bi opisao naše ambicije, bez imalo ironije ili poniznosti. Tada smo se nosili s nizom društvenih mreža, poput MySpacea, Friendstera, Twittera, Tumblra, LiveJournala i drugih. Njihova pritisak i želja da ih pobijedimo donijeli su inovacije i funkcije po kojima je Facebook postao prepoznatljiv. Upravo je taj poriv za takmičenjem naveo Marka da s godinama kupi desetine drugih kompanija, među kojima su bili Instagram 2012. i WhatsApp 2014. U tim potezima, smatram, nije bilo ništa neetično ili sumnjivo.
Sjećam se kako je jedne noći, dok smo se zajedno vozili kući, Mark priznao da osjeća veliki pritisak. “Sad kad zapošljavamo toliko ljudi, ne smijemo ne uspjeti”, rekao je. Imali smo tada 50 zaposlenih, čije su porodice zavisile od Facebook-a. Zagledao sam se kroz prozor i pomislio: “Ovo nikad neće prestati. Što budemo veći, to ćemo morati napornije da radimo kako bismo nastavili rasti.”
Monopol koji briše konkurenciju
Nešto više od 10 godina kasnije, Facebook vrijedi oko 500 milijardi dolara i, prema mojoj procjeni, drži više od 80 odsto svih prihoda od društvenih mreža. Radi se o monopolu koji briše konkurenciju iz kategorije društvenih mreža, te objašnjava zašto je čak i tokom 2018. godine, takozvane “annus horribilis”, Facebook-ova zarada po dionici porasla nevjerovatnih 40 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
Čak i kad bi ljudi htjeli da napuste Facebook, nemaju nikakvu smislenu alternativu. Čak ni nakon skandala s Kembridž Analitikom, korisnici nisu masovno napustili kompanijske platforme. Uostalom, gdje su mogli otići? Facebook-ova dominacija nije slučajnost. Kompanijska je strategija bila da se svaki konkurent pobijedi pred očima javnosti, a regulatori su to svaki put prećutno odobrili. U jednom od rijetkih pokušaja da se obuzda kompaniju FTC je 2011. naložio Facebooku da ne smije da dijeli ikakve privatne informacije o korisnicima osim informacija na čije su otkrivanje pristali. Facebook se na to uglavnom oglušio.
FTC-jeva je najveća greška bila što je Facebook-u odobrio preuzimanje Instagrama i WhatsAppa. Godine 2012. novije platforme su bile bolje prilagođene za pametne mobilne telefone, u čemu je Facebook zaostajao. Mark ih je kupio, a FTC je to odobrio. Ni Instagram ni WhatsApp nisu bili posebno profitabilni, ali bili su izuzetno popularni. Tako je Facebook zadržao dominaciju u mrežnim fotografijama i mobilnim porukama u realnom vremenu.
Kako je Facebook pokopao Vine
Kad nije išlo drukčije, Facebook je svoju monopolsku poziciju iskoristio kako bi izbacio konkurenciju s tržišta ili kopirao njihovu tehnologiju. Twitter je 2012. predstavio svoju video mrežu Vine. Istog dana Facebook je Vine-u spriječio pristup alatu koji njegovim korisnicima omogućava da traže svoje prijatelje na Facebook-u dok su na novoj mreži. Vine je četiri godine kasnije nestao.
Snapchat je bio drugačija prijetnja. Snapchatova mogućnost slanja poruka koje potom nestaju bila je privlačna alternativa Facebook-u i Instagramu. S obzirom na to da Snapchat nije bio povezan s Facebook-ovim sistemima, nije bilo načina da se blokira i isključi. Zato ga je Facebook jednostavno kopirao. Prema časopisu Wired, na temelju Markovih rečenica jedan od neformalnih slogana u Facebook-u glasi: “Ne treba biti toliko ponosan da ne bi kopirao.”
Kao rezultat toga, nijedan konkurent ne može prikupiti dovoljno novca da bi izazvao Facebook. Investitori su svjesni da čim se neka kompanija pojavi na tržištu Facebook može kopirati njena rješenja, blokirati njene sisteme ili je kupiti za relativno skroman iznos. Upravo zbog toga, uprkos ekonomskoj ekspanziji i sve većem interesu za tehnološke inovacije i startapove, od 2011. godine nije pokrenuta nijedna veća društvena mreža.
Zakerberg je stvorio čudovište
Isto se događa i u drugim tehnološkim područjima kojima dominira jedna kompanija, poput pretraživanja interneta (Google) i e-trgovine (Amazon). Istovremeno, inovacije cvjetaju tamo gdje nema monopola, u radnoj produktivnosti (Slack, Trello, Asana), urbanom prevozu (Lyft, Uber, Lime, Bird) i razmjeni kriptovalute (Ripple, Coinbase, Circle).
Tačno mi nije jasno kako sam ja uopšte živ.