Zašto je u Iranu otac odsjekao glavu kćerki?

Jedno stravično “ubistvo iz časti” na brutalan način pokazuje koliko je neophodna reforma zastarjelog pravnog sistema u Iranu, piše “Dojče vele”.

Prema navodima tog medija, moćni protivnici modernizacije blokiraju taj proces.

Jedno selo na sjeveru Irana krajem maja bilo je poprište stravičnog tzv. “ubistva iz časti”.

Reza Ašrafi (37) odsjekao je glavu svojoj kćerki. I dok brojne slične slučajeve porodice uspijevaju da sakriju, ovaj je ipak izazvao veliku pažnju na društvenim mrežama i kod tradicionalnih medija.

Četrnaestogodišnja kćerka počinioca tog zločina, Romina, kradom je napustila porodičnu kuću zajedno s jednim 29-godišnjim muškarcem. On je kasnije tvrdio da je u to dijete bio zaljubljen već pet godina. Rominina porodica zabranila im je da se vjenčaju. Udaja 14-godišnjakinje bila bi moguća uz pristanak oca.

Pet dana nakon Romininog bekstva, policajci su uhvatili par i vratili djevojčicu njenom ocu. Sudeći po izvještajima medija, nakon toga su se stvari razvijale ovako: Rominina majka je u kući čula kako njen muž od kćerke traži da se ubije. U suprtonom će je, prijetio je – ubiti. Majka ništa nije preduzela kako bi spasila Rominu. A nakon brutalnog ubistva djevojčice, rodbina je u ime “časnog oca” organizovala sahranu.

"Ehrenmord" im Iran: das kollektive Versagen einer patriarchalischen Gesellschaft #romina_ashrafi ⁦@Mahrokhbanoo⁩ ⁦@asieh_am⁩ https://t.co/hecbpfUtg1

— Shabnam von Hein (@ShabnamvonHein) June 2, 2020

“Gorka istina je da je patrijarhalna kultura duboko ukorjenjena u iranskom društvu”, kaže za DW spisateljka i aktivistkinja za ženska prava Asijeh Amini.

“Ovdje uopšte nikakvu ulogu ne igra to koliko su dobro obrazovane iranske žene ili koliko su postigle zahvaljujući svom jakom položaju u civilnom društvu”, dodaje Amini.

Ona je, inače, nakon nereda 2009. godine, pobjegla iz Irana i danas živi u Norveškoj.

“U tom političkom sistemu muškarci na svojoj strani imaju ne samo tradiciju, već i zakonodavstvo”, kaže ona.

Diskriminacija žena u Iranu

Žene su u Iranu na prvi pogled postigle mnogo, pogotovo u poređenju s drugim zemljama u regionu. U Saudijskoj Arabiji na primjer, žene donedavno nisu smjele čak ni da voze automobil. Tek od 2015. u toj zemlji one imaju pravo glasa.

U Iranu žene automobile voze još od 1940, a smiju da biraju i da budu birane od 1963. Svaka druga osoba u Iranu sa diplomom fakluteta je ženskog pola. Kontinuirano raste i broj žena koje podnose zahtjev za razvodom braka ili se sporazumno “oslobađaju” iz nesrećne bračne zajednice.

Apsurdni šerijatski zakoni

Ali i za žene u Iranu i u Saudijskoj Arabiji važi jedna ista stvar: smatra se da one “nisu samostalne”, da su one osobe o kojima se “neko brine” – i to zbog zakona koji počivaju na šerijatskom pravu.

Sve važne odluke donose njihovi očevi ili muževi, pa čak i u vezi života i smrti. U islamskom krivičnom zakonu u Iranu na snazi je načelo osvete. A to znači sljedeće: ukoliko žena postane žrtva nekog zločina, onda otac odlučuje što očekuje počinioca – osveta (a to je često smrtna kazna) ili pomilovanje.

Koliko je taj sistem apsurdan, najbolje pokazuju slučajevi poput ovoga – ubica djevojčice Romine istovremeno je i osoba koja odlučuje o pomilovanju ili osveti. I tu pravosudni sistem u potpunosti zakazuje. Rominin otac Reza Ashrafi se, kako javljaju iranski mediji, prije samog čina ubistva informisao kod jednog advokata kakva ga kazna očekuje. I dobio je sljedeću informaciju: između tri i deset godina zatvora.

Ashrafi pritom nije jedini otac koji je “iskoristio” tu rupu u iranskom pravosuđu. Sudeći po rezultatima jedne studije Iranske policijske akademije, u regionima na zapadu i jugu zemlje, tamo gdje tradicija igra veliku ulogu, od ukupnog broja ubistava, 45 odsto otpada na “ubistva iz časti”.

Stravičan kodeks

U tradicionalnom društvu je pristojnost najvažniji kapital jedne žene“, objašnjava iranska novinarka Mahrok Golamhoseinpur.

“Društvo odbacuje, ignoriše pa čak i ponižava onog muškarca čija žena ili kćerka nisu pristojne”, dodaje ona.

Golamhoseinpur je nekoliko godina istraživala “ubistva iz časti” u Iranu.

“Sjećam se jedne djevojčice po imenu Ala, iz jednog sela na jugu Irana. Njena majka mi je rekla da ju je, dok je čuvala ovce, silovalo nekoliko muškaraca iz jednog drugog plemena. Kad su je polumrtvu donijeli u selo, brzo je pala odluka da ona mora biti – uklonjena.”

U mnogim slučajevima otac ili djed nalog za ubistvo “obeščašćene” djevojčice daju njenom bratu ili nekom rođaku. Nakon zločina, on onda preuzima odgovornost ili pomiluje počinioca.

“Kod većine takozvanih ‘ubistava iz časti’ nema žalbe tužioca ili staratelja. A ubica se brzo pušta na slobodu, uz pristanak obje strane”, opisuje Mahrok Golamhoseinpur. Ni ona, inače, više ne živi u Iranu, već u SAD.

Rominino bjekstvo, odnosno otmica, vjerovatno ne bi bila okončana njenim ubistvom da su ona i njena porodica stanovali u nekom velikom gradu, kaže Golamhoseinpur.

Konzervativni otpor reformama

Rominina sudbina uznemirila je iransko društvo, i to ne samo korisnike društvenih mreža. Gotovo sve iranske novine izvještavale su o ubistvu 14-godišnjakinje. Predsjednik Hasan Rohani zatražio je od svog kabineta da se konačno pobrine oko zakonske reforme kako bi se ubuduće strožije kažnjavalo nasilje u ime navodne “porodične časti”.

Ali predsjednik vrlo dobro zna da konzervativno iransko pravosuđe odbacuje prijedloge zakona koji bi žene trebalo da zaštitite od nasilja u porodici. Tim zakonima se “kopiraju zapadna rješenja” i njihovi ciljevi u suprotnosti su sa osnovim načelima islama – to su argumenti konzervativnih krugova u Iranu.

Za Romininu smrt nisu krive islamske vrijednosti i zakoni, već pristalice “Agende 2030” Ujedinjenih nacija, kojom se želi da se postigne ravnopravnost polova, tvrdi Kobra Kasali. On je član uticajnog Savjeta za kulturu i socijalna pitanja za žene i porodice.

To tijelo direktno je podređeno duhovnim vođama u Iranu. Već 35 godina Savjet radi na tome da u iranskom društvu etablirati navodnu islamsku kulturu i vrijednosti, i ogorčeno se bori protiv razvojnih ciljeva UN do 2030. godinu, zato što se njima, između ostalog, podstiču seksualno obrazovanje, kao i ravnopravnost djevojčica i dječaka. Konzervativci pritom imaju i svoj “prijedlog rješenja” koji glasi: udati djevojčice – što mlađe, to bolje.