Planeta

Zašto se Sjeverni pol pomjera od Kanade ka Sibiru

Foto: Twitter

Evropski naučnici misle da sada pouzdano mogu da objasne šta dovodi do pomjeranja Sjevernog magnetnog pola.

On se posljednjih godina pomjerio od Kanade ka Sibiru.

A to brzo pomjeranje dovelo je do češćih ažuriranja navigacionih sistema, uključujući one koji upravljaju funkcijama mapiranja u pametnim telefonima.

Ovaj tim, koji je vođen sa Univerziteta u Lidsu, kaže da to ponašanje može da se objasni nadmetanjem dva magnetska “mehura” na ivici Zemljinog spoljnog jezgra.

Promjene u tokovima otopljenog materijala u unutrašnjosti planete izmijenile su odnose snaga gornjih regiona negativnog magnetnog fluksa.

“Ova promjena u obrascu tokova oslabila je dio ispod Kanade i malo po malo pojačala snagu djela koji se nalazi ispod Sibira”, objašnjava doktor Fil Livermor.

“Zbog toga je Sjeverni pol napustio istorijski položaj iznad Kanadskog Arktika i prešao preko Međunarodne datumske granice. Sjeverna Rusija dobija ovo ‘povlačenje konopca’, ako smijem to tako da nazovem”, kaže on za BBC Njuz.

Zemlja ima tri pola na vrhu planete. Geografski pol, mjesto gdje osovina rotacije planete presijeca površinu. Geomagnetni pol, mjesto koje najviše odgovora klasičnom dvopolu (njegov položaj malko varira).

A tu je i Sjeverni magnetni pol, čije su linije polja uspravne u odnosu na površinu.

Ovaj treći pol je taj koji se pomjera.

Kad ga je prvi put otkrio istraživač Džejms Klark Ros 1830-ih, nalazio se na kanadskoj teritoriji Nunavut.

U ono vrijeme ne bi išao veoma daleko, niti veoma brzo. Ali 1990-ih je dobio na ubrzanju, pojurivši ka višim geografskim širinama i prešavši datumsku granicu krajem 2017. godine.

U toku tog procesa, prišao je na svega nekoliko stotina kilometara od geografskog pola.

Uz pomoć podataka sa satelita koji su izmjerili razvojni oblik Zemljinog magnetnog polja u posljednjih 20 godina, doktor Livermor i njegove kolege pokušale su da izrade model pomjeranja Sjevernog magnetnog pola.

Prije dvije godine, kad su prvi put predstavili ove ideje na sastanku Američke geofizičke unije u Vašingtonu, sugerisali su da možda postoji veza sa mlazom otopljenog materijala u spoljnom jezgru koji ubrzava tok u smjeru zapada.

Ali modeli su bili složeni za podešavanje i tim je sada revidirao procjenu kako bi je uskladio sa drugačijim režimom tokova.

“Mlaz je povezan sa prilično visokim sjevernim geografskim širinama, a promjena tokova u spoljnom jezgru koja je odgovorna za promjenu položaja pola zapravo je više ka jugu”, kaže doktor Livermor.

“Takođe, tu je problem vremenske usklađenosti. Ubrzanje mlaza dešava se 2000-ih, dok ubrzanje pola počinje još devedesetih”.

Posljednji model tima ukazuje na to da će pol nastaviti da se pomjera ka Rusiji, ali će vremenom početi da usporava. Pri najvećoj brzini, on prelazi 50-60 kilometara godišnje.

“Hoće li se u budućnosti vratiti nazad, niko ne može da zna”, kaže naučnik iz Lidsa za BBC Njuz.

Skorašnja trka preko vrha svijeta navela je Američki nacionalni centar za geofizičke podatke i Britanki geološki istraživački centar da izdaju rani apdejt Svjetskog magnetnog modela od prošle godine.

Ovaj model je prikaz Zemljinog magnetnog polja preko čitave planete. Uvršten je u sve navigacione uređaje, uključujući moderne pametne telefone, kako bi korigovao bilo kakve lokalne greške u kompasu.

Doktor Livermor i kolege oslanjali su se u velikoj mjeri na “Svorm” satelite Evropske svemirske agencije. Tim je objavio istraživanje u časopisu Nejčer geosajens.

Send this to a friend