Saudijska Arabija i Iran su višegodišnji suparnici, ali čini se da u prethodnih nekoliko dana neprijateljstvo dviju zemalja naročito dolazi do izražaja. U svjetlu pređašnjeg napada na saudijska naftna postrojenja za koja se tereti Iran, nemoguće je ne zapitati se gdje leži uzrok sukoba, te koji su faktori koji onemogućavaju da pomenute države pronađu zajednički jezik.
Kako piše BBC, jedan od mogućih odgovora treba tražiti u činjenici da je riječ o susjednim zemljama koje se po prirodi stvari bore za prevlast u regionu.
Deset godina dug sukob Saudijske Arabije i Irana dodatno opterećuju vjerske razlike. Naime, u Iranu dominiraju šiitski muslimani, dok Saudijska Arabija sebe vidi kao vodeću sunitsku muslimansku silu.
Taj svojevrsni raskol unutar islama reflektuje se na čitav region Bliskog istoka. Naime, i ostale bliskoistične države u kojima su zastupljene podjele na Šiite i Sunite, ravnaju se prema smjernicama Saudijaca i Iranaca.
Istorijski posmatrano, Saudijska Arabija, koja sebe smatra vođom muslimanskog svijeta, uzima se za rodno mjesto islama. No, nakon Islamske revolucije koja je zadesila Iran 1979. godine, stvorena je nova vrsta države u regionu, takozvana revolucionarna teokratija, čiji je cilj bio da ovaj model uređenja proširi na susjedne zemlje.
Kako je došlo do pogoršanja odnosa?
Čini se da u posljednje vrijeme rivalstvo postaje sve snažnije, budući da Iran na mnogo načina pobjeđuje u regionalnoj trci.
Na primjer, u Siriji je iranska podrška predsjedniku Bašaru al Asadu omogućila njegovim snagama da u velikoj mjeri unište grupe pobunjenika koje je podržavala Saudijska Arabija.
Saudijci očajnički pokušavaju da obuzdaju rastući uticaj Irana, dok “militaristički avanturizam” mladog i impulsivnog prestolonasljednika Muhameda Bin Salamana – de fakto vladara zemlje, dodatno pogoršava regionalne tenzije.
Princ Bin Salaman vodi rat protiv Huta, pobunjeničkog pokreta u Jemenu, dijelom kako bi neutralisao uticaj Irana u toj zemlji, ali nakon četiri godine borbi ispostavilo se da je riječ o skupom, a nedjelotvornom rješenju.
Sa druge strane, Iran je negirao optužbe na račun toga da snabdijeva Hute oružjem, iako izvještaji Ujedinjenih nacija govore suprotno.
U međuvremenu u Libanu operiše moćna šitska militantna grupa, Hezbolah, vjerni saveznik Iranaca. Oni koji dobro poznaju prilike u regionu, pretpostavljaju da su Saudijci primorali libanskog premijera Sada Haririja da podnese ostavku prije dvije godine zbog umiješanosti Hezbolaha u regionalni konflikt.
Treba imati u vidu da su igri i spoljni akteri. Naime, poziciju Saudijske Arabije ojačava podrška administracije Donalda Trampa, dok Izrael, koji Iran posmatra kao smrtnu prijetnju, u određenom smislu podržava saudijske napore da obuzda Irance.
Koliko je izvjestan direktan sukob?
Napad dronovima na saudijska postrojenja koji su tokom vikenda izveli Huti a koji se pripisuje Iranu, neminovno je otvorio još jedan front između suprotstavljenih zemalja.
Za Sjedinjene Američke Države i druge zapadne sile, slobodna polovidba u zalivu je od suštinskog značaja, a svaki sukob koji bi eventualno blokirao plovni put od izuzetne važnosti za međunarodno brodarstvo i transport nafte, mogao bi lako da uvuče američke pomorske i vazdušne snage.
Amerika i njeni saveznici već dugo posmatraju Iran kao faktor nestabilnosti na Bliskom istoku. Rukovodstvo Saudijske Arabije spornu zemlju sve više doživljava kao egzistencijalnu pretnju te se čini da je prestolonasljednik spreman da preduzme sve potrebne akcije koje bude smatrao potrebnim kako bi se suočio sa rastućim uticajem Teherana.
No, ranjivost Saudijaca dokazana je napadom na njena naftna postrojenja koji je obilježio vikend za nama. Ako izbije rat, to će biti stvar slučajnosti, piše britanski medij.
