Balkan uvijek zvuči tako…

Građani članica EU nisu za novo proširenje, pogotovo kada je riječ o Balkanu o kojem važe brojne predrasude. Komesar EU Johanes Han i predsjednik austrijskog parlamenta Volfgang Sobotka govore o tome za Klajne cajtung.

Vlada u Beču jedna je od rijetkih koja se glasno zalaže za brži prijem zemalja takozvanog Zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Nedavno je šefica diplomatije Karin Knajsl kao argument pomenula i rastući uticaj Kine i Turske. Da li EU treba da ubrza pristupne pregovore iz tog straha?

Tim pitanjem počeo je razgovor koji je novinar lista Klajne cajtung vodio sa dvojicom viđenih austrijskih političara: komesarom EU za susjedstvo Johanesom Hanom i predsjednikom austrijskog parlamenta Volfgangom Sobotkom.

“Strah nije dobar savjetnik. Jasno je da ove zemlje imaju evropsku perspektivu, to je veliki adut. Ali računa se kvalitet pripreme, a ne brzina. To znači razvoj pravne države, privredni razvoj. Dobićemo pristanak naših građana (za proširenje, prim. red. DW) samo ako imaju osjećaj da je nova članica obogaćenje, a ne opterećenje”, rekao je Han.

On je podsjetio da Strategija za Zapadni Balkan jasno kaže da se nove članice mogu primiti samo ako riješe bilateralne konflikte sa susjedima.

“To je već izazvalo dinamiku, kako se može vidjeti u razjašnjenju svađe oko imena između Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije i Grčke. Ili ćemo izvoziti stabilnost, ili ćemo uvoziti nestabilnost”, poručio je on.

Volfgang Sobotka (Austrijska narodna partija) rekao je da su “geopolitički u Evropi kroz vjekove postojala dva stalna konfliktna polja: Njemačka i Francuska, što je sa Adenauerom i Degolom dugoročno riješeno. I balkanski region, koji je posebno nestabilan. Učvrstiti evropsku misao na Balkanu jeste osnovni preduslov za stabilnu Evropu.”

“Već sada imamo različite interese tih država. Pitanje je samo-kako se prema njima odnositi? Da li konflikt tjera države u izolaciju ili zbog nespremnosti na razgovoru u vojne konfrontacije? Ili se teme i pozicije mogu imenovati i parlamentarno riješiti? Naravno da će istorijske linije konflikta još dugo postojati-bilo ih je i u austrijskoj istoriji. Samo, u Evropi se konflikti rješavaju demokratski”, dodao je Sobotka.

Novinar je podsjetio da prema anketama Austrijanci jasno odbijaju prijem bilo koje od šestorih država Zapadnog Balkana u EU. Pitanje je da li treba ponuditi referendum Austrijancima o tome? Oba sagovornika nisu fanovi direktne demokratije.

“Parlamentarci su birani kako bi donosili odluke, a referendumi se od slučaja do slučaja mogu diskutovati u parlamentu“, rekao je Han.

“Jedini put je sadašnji, da se parlament sa time suoči. Ali kod skepse prema ovom regionu treba primijetiti da tu postoji i epigenetska pozadina. Neki političari ne koriste bez razloga radije pojam ‘jugoistočna Evropa’. Balkan uvijek zvuči tako… kao nešto što se povezuje sa krizama i manjkom pravne države. (…) Uvijek treba uračunati emotivne predrasude. Samo obrazovanje, prosvjećivanje i informisanje mogu ubijediti građane”,  kaže Sobotka.

Komesar Han je govorio i o potrebi da članice EU uproste proces odlučivanja, tako da ne mora postojati jednoglasna odluka za svaku sitnicu.

“Evo primjera: U pristupnom procesu potrebna je jednoglasnost za svaki koračić. Dok neka zemlja ne postane članica, neophodno je dvjestotinak jednoglasnih odluka. Jasno je da finalna odluka o prijemu članice mora biti donijeta jednoglasno, ali put dotle ne mora biti popločan jednoglasnim odlukama. Ja sa mojim ljudima provodim trećinu svog vremena ubjeđujući jednu ili dvije članice”, zaključio je on.