Za hiljade ljudi Bihać je trenutno posljednja stanica prije pokušaja da uđu na teritoriju Evropske unije. Procjenjuje se da je u četiri prihvatna centra smješteno oko četiri hiljade ljudi i da ih je isto toliko van njih. Porodice sa djecom žive u nekadašnjem hotelu “Sedra”.
Od jula prošle godine zdanje na obali Une prima one koji su pobjegli od sukoba i teških životnih okolnosti u Iraku, Iranu, Siriji i Avganistanu. Utočište je u “Sedri” sa desetogodišnjim sinom pronašla i Amira iz Sirije. Prepješačili su veći dio Turske, Grčke, Albanije i Srbije.
“Sin dvije godine ne ide u školu, muž mi je poginuo, izgubila sam sve, dobar posao i dom. Mlađa ćerka je ostala sa mamom u kampu u Grčkoj. Ne može da hoda, bolesna je, a ostala sam i bez para”, kaže Amira Šams iz Sirije.
Putovanja, često i višegodišnja, neizvesnost, strah, ostavljaju trajne posljedice. Zato su u centru osim programa za odrasle, oformljeni sigurni prostori za majke i bebe, djecu od tri do 12 godina, tinejdžere.
“Kojima se daje i neophodna i psihosocijalna podrška, savjetovanje, za decu različite edukativne radionice i radionice iz oblasti zaštite”, navodi Aida Behrem iz HVO “Žene sa Une”.
Obrazovani, mladi ljudi poput Iračanke Sare uključeni su u rad humanitarnih organizacija.
“Došla sam prije pet mjeseci. Dijelim sudbinu sa migrantima, tako da mi angažovanje pomaže. Većina ne govori engleski jezik, pa sam tu da pomognem oko liječenja i svega što im je neophodno”, dodaje Sara Alali iz Iraka.
I pored natprosječnih uslova za smještaj migranata, granica sa Hrvatskom, na petnaestak kilometara od kampa ih mami. Prosjek zadržavanja je dva mjeseca.
“Znamo za neke od njih da su već prešli granicu, da se nalaze u Hrvatskoj ili u Nemačkoj i u ostalim zemljama Evropske Unije. No isto tako imamo i puno novih dolazaka, to moram da napomenem”, kaže Mite Cilkovski, menadžer kampa i dodaje da se mnogi raćaju poslije neuspješnih pokušaja prelasa granice.
Nekoliko porodica je tu od samog otvaranja kampa. Najmlađi stanovnik je Adrijan, nedavno rođena beba. Biće ih uskoro još, i dok čekaju put u obećane zemlje, tu se osjećaju sigurno i prihvaćeno.
