Čemu nas je naučio život Patrijarha Pavla?

Na današnji dan 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci u Slavoniji, pod svetovnim imenom Gojko Stojčević, rođen je patrijarh Pavle, 44. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve od 1990. do 2009. godine.

“Pozvani smo da činimo saglasno svome zvanju, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje, ni više, a ono što mi ne uspijemo da učinimo, to ostaje da učini Gospod i nadopuni naše nedostatke.“

Kad bismo samo ovu od mnogih poruka patrijarha Pavla upamtili, učinili bismo život mnogo boljim i sebi i drugima. Ali, i učenje je proces. Ako mnoge jednostavne, a mudre riječi nijesmo dokučili za njegovog života, nije kasno da ih se podsjetimo, da ih pamtimo i prenosimo. Ne samo po njegovim mislima, već i po samom životu kakav je živio možemo naučiti primjer pravog hrišćanskog života, piše portal Opanak.

Rano je ostao bez roditelja. Kada mu je bilo svega tri godine umro mu je otac i ostao je sa majkom i bratom Dušanom. Poslije toga majka Ana se preudala i rodila tri ćerke, i pri rođenju treća je umrla. Dušan i Gojko su ostali sa babom Dragom i tetkom, najstarijom očevom sestrom. Tetka ih je odgajila zajedno sa svojom ćerkom Agicom koja je bila devet godina starija od Gojka — patrijarha Pavla. Shvativši da je dijete “vrlo slabačko”, tetka ga je poštedjela seoskih poslova i omogućila mu da se školuje.

Iako je u tuzlanskoj gimnaziji iz vjeronauke imao dvojku, uticaj rodbine je prevagnuo i njegov izbor za nastavak školovanja bila je šestorazredna bogoslovija u Sarajevu. U školi je bio zapažen kao dobar pojac, bio je drugi tenor. Volio je da pjeva i u selu, pa su ga zvali “pjevalica”. U Sarajevu je bio član društva “Trezvena mladež” koje se borilo protiv opijanja i pušenja.

U Beograd je došao 1936. godine, gdje je upisao Bogoslovski fakultet. Tu je vanredno završio i više razrede Šeste beogradske gimnazije da bi mogao da upiše uporedo i Medicinski fakultet. Na Medicinskom fakultetu je stigao do druge godine studija, a Bogoslovski fakultet je završio. U Beogradu ga je zatekao i Drugi svjetski rat.

Drugi svjetski rat proveo je u ovčarsko-kablarskom manastiru Svete Trojice i manastiru Vujan. Gojko je zamonašen u manastiru Blagoveštenju 1948. godine i dobio ime Pavle, prema apostolu Pavlu. 1954. postaje jeromonah, protosinđel je postao iste 195., a arhimandrit 1957. godine. Za episkopa raško-prizrenskog ustoličen je 13. oktobra 1957. godine, u prizrenskoj Sabornoj crkvi svetog Đorđa.

Po svojoj eparhiji je uglavnom išao pješke, od Peći do manastira Pećke patrijaršije, od Prištine do manastira Gračanice, a gdje nije mogao peške išao je autobusom.

Imajući u vidu zasluge patrijarha srpskog Pavla na naučnom bogoslovskom polju, Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve u Beogradu dodijelio mu je 1988. godine zvanje počasnog doktora bogoslovlja. Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine.

Sjutradan, 2. decembra, ustoličen je u Sabornoj crkvi u Beogradu. Ceremoniju je izvršilo 12 episkopa, 12 sveštenika i 13 đakona. Izbor je obavljen za života prethodnog patrijarha Germana.

Svako jutro, osim ako nije išao u neku drugu crkvu, služio je liturgiju u Patrijaršiji i pričešćivao se, a svako veče je bio na večernjoj službi u Sabornoj crkvi zajedno sa ostalim sveštenicima za pjevnicom. Sa sobom je uvijek nosio Sveto pismo i molitvenik. Po Beogradu je išao gradskim prevozom ili pješke. Živeo je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele, i obavljao ostale majstorske poslove u Patrijaršiji.

Nije koristio televizor, ni radio, niti je čitao novine, znajući da su “prilike takve da će ono što je od važnosti doći i do njega”.

Umio je sve sam da popravi, bilo da su to cipele, naočare ili roletne. Sam je kuvao, šio i nijedan fizički posao mu nije bio ni stran ni težak.

Kada je tek postavljen na tron patrijarha i kada se preselio sa Kosova u zgradu Patrijaršije u Beogradu, još dugo su ga zaticali kako rano ujutro pere stepenište. Iako su mu govorili da “ima ko to radi u Patrijaršiji”, on je uzvraćao da je navikao i da mu nije teško.

Često bi iz Patrijaršije odlazio da se i ne javi, kako bi bez pratnje obavio sve što je trebalo.

Kada je sa episkopima vozom putovao za Austriju na jedan od ekumenskih susreta, baš u njihovom vagonu nije bilo grijanja. Po izlasku iz voza, sve vladike su se žalile na hladnoću i kako su se smrzli, a patrijarh im je, aludirajući na višak kilograma i njihovo salo rekao: “A meni nije imalo šta da se smrzne.”

Uzrečica mu je bila: “Bog te vidio…”, a ostala je čuvena njegova poslovica “Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi”.

Patrijarh Pavle upokojio se u svojoj 95. godini, u Beogradu na Vojnomedicinskoj akademiji poslije duže bolesti, u nedjelju 15. novembra 2009. godine.

Rano tog jutra pričestio ga je jeromonah Metodije, a patrijarh je kasnije umro u snu. Prema sopstvenoj želji izraženoj u testamentu, sahranjen je u manastiru Rakovica.