Na tridesetu godišnjicu masovnih zločina u Prijedoru, neke stvari kao da se vraćaju na početak; marš mirovnih aktivista policija je ograničila tek na gradski trg, dok lokalna desničarska udruženja na isti dan proslavljaju “oslobađanje” i “odbranu” grada, ali i rođendan Viktora Orbana, premda između Prijedora i ikone evropske desnice ne postoji ni ekonomska i istorijska veza.
„Kao da smo pretrčali puni krug i ponovo se vratili na početak“, kaže Al Jazeeri Gordana Katana, novinarka i mirovna aktivistica.
„Sve ono što je u proteklih deset godina urađeno u Prijedoru na pokušaju obnove dijaloga i pomirenja, sada se dovodi u pitanje“, dodala je.
Dan bijelih traka
Cijelu proteklu deceniju aktivisti okupljeni oko inicijative “Jer me se tiče” mirnom šetnjom su obilježavali Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih, uglavnom Hrvata i Bošnjaka. Među njima je i 102 djece.
Lokalna policija u Prijedoru ovog 31. maja je zabranila takav marš; dozvoljeno je okupljanje na Trgu majora Zorana Karlice i to u ograničenom vremenu od 12:00 do 13:00 sati. Prema policijskom saopštenju, za taj dan prijavljeno je više skupova zbog čega bi moglo doći do „ozbiljne opasnosti od nasilja”.
Simbolika bijelih traka je užasavajuća: 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su izdale naredbu na lokalnom radiju kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim čaršafima, a da u slučaju izlaska iz kuća stave bijele trake oko ruke. Isti tehnike koristili su Hitlerovi nacisti tokom Drugog svjetskog rata.
Za zločine počinjene na području Prijedora Međunarodni sud za ratne zločinje na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu osudio je 11 osoba, dok je Sud Bosne i Hercegovine izrekao četiri presude za te zločine.
Masovna grobnica Tomašica pronađena na području Prijedora jedna je od najvećih na prostoru cijele zemlje, u kojoj je tokom rata ubijeno oko 100.000 ljudi. Iz Tomašice su ekshumirani posmrtni ostaci više od 400 ubijenih.
Tri decenije nakon odluke kriznog štaba opštine Prijedor da neki Prijedorčani moraju nositi bijele trake zbog svoje etničke pripadnosti, lokalne vlasti i dalje odbijaju suočiti se sa ratnom prošlošću, uključujući i zabranu postavljanja spomenika za ubijenu djecu Prijedora.
„Jednog dana će čovjeku biti neprijatno reći da je iz Prijedora …“, kaže Katana, dodajući da društvo koje se ne želi suočiti sa sramnom ratnom prošlošću ne može očekivati svjetlu budućnost.
Ipak se pomjeramo
Branko Ćulibrk, nosilac inicijative Jer me se tiče dosta je optimističniji. On kaže da reakciju lokalnih vlasti vidi kao neku vrstu poruke da rad aktivista ipak izazva reakcije.
„Vidim to kao neku vrstu perspektive da se mi na neki način pomjeramo […] negdje ipak vraćam nadu da to jeste korak ka budućnosti, ne da priznamo šta se desilo [tokom rata] već da prihvatimo tu panju i da odbolujemo svu tu težinu…“, rekao je Ćulibrk.
