Region

Grabar Kitarović i Putin simpatišu se javno

Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Putin

Piše
Ines Šaškor

Kada je Kolinda Grabar-Kitarović izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske početkom 2015. godine u kabinet je stigla direktno iz Brisela, iz sjedišta NATO-a. Bila je pomoćnica glavnog sekretara. Proputinovski mediji u Rusiji dočekali su je kao još jednu NATO akviziciju koja će Rusiji pristupiti kao “neprijatelju broj jedan”.

Tri i po godine kasnije vodeći moskovski politički dnevnik Komersant objavljuje intervju s hrvatskom predsjednicom.

“Rusija je velika država. Bez nje se ne mogu rješavati mnoga krizna žarišta po svijetu, poput Sirije”, kazala je Grabar Kitarović i najavila posjetu ruskog predsjednika Hrvatskoj. Tekst je objavljen pod naslovom “Jedva čekamo Vladimira Putina”.

Kada je kao prva zapadna šefica države čestitala Putinu ponovni izbor za predsjednika Rusije Kolinda Grabar Kitarović pozvala ga je u Hrvatsku. Premijer Plenković bio je naglašeno rezervisan.

“To je nešto što morate pitati predsjednicu. Ona razvija dijalog s ruskim predsjednikom već neko vrijeme”, odgovorio je novinarima na pitanje je li primjereno zvati ruskog predsjednika u trenutku kada EU pojačava sankcije.

U hrvatsko-ruskim odnosima bilježe se velike amplitude. Sve Vlade slijede opštu evroatlantsku politiku prema Rusiji, a predsjednici iz nje povremeno iskaču. To zbunjuje mnoge posmatrače.

Na mnogim važnim adresama čuju su se pitanja o stvarnoj spoljnopolitičkoj orijentaciji Hrvatske. Pridružuje li se i Hrvatska Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, evropskim zemljama koje sankcije prema Rusiji ne doživljavaju kao Sveto pismo?

I na nekim domaćim adresama, posebno privrednim, sve je više pitanja o svrsishodnosti sankcija prema Rusiji od kojih štete ima ponajviše hrvatska ekonomija. Kriza s Agrokorom, gdje su ruske banke bili glavni povjerioci, samo je ojačala ta pitanja.

Kolinda Grabar Kitarović svoju poziciju gradi prije svega na činjenici da je izabrana na opštim izborima i ima politički legitimitet, a zbog ustavnih ograničenja praktički nema ovlasti.

Marljiva i ambiciozna, a ne posebno opterećena vlastitim intelektualnim limitima, objektivni hendikep svoga ustavnopravnog položaja odlučila je pretvoriti u prednost. Mandat joj obiluje inicijativama svih vrsta, od kojih su neke dobre i zrele, neke površne i nedorečene, a neke dubiozne i neostvarive. Kontradiktornost je ne zamara. Za realizaciju ionako ne odgovara. Državnu politiku vodi Vlada.

Tako je jednu godinu mandata potrošila na inicijativu “Tri mora” koja politički, gospodarski i sigurnosno povezuje Baltik, Poljsku i Srednju Evropu, sve do Rumunije. Na inicijativu se nije dobro gledalo ni u Moskvi, ni u Berlinu. Briselski krugovi doživljavali su je kao cordon sanitaire prema Rusiji, ulog u obnovljeni hladni rat, trojanski konj nove američke administracije prema Evropskoj uniji.

Potom je predsjednica učinila zaokret i svu energiju okrenula prema poboljšanju odnosa s Rusijom i sljedeću godinu tome posvetila. Posjetila je Rusiju, pozvala Putina u Hrvatsku, na svjetskom fudbalskom prvenstvu naglašeno se prijateljski s njim družila.

Rukovodi se, kaže, nacionalnim i opštim interesima mira i stabilnosti. Prihvata evroatlantsku politiku prema Rusiji, kritična je prema ruskom uplitanju u jugoistočnoj Evropi, “gdje Moskva pokušava koristiti svoj ekonomski uticaj i moćni energetski sektor kako bi ograničila uticaj EU-a i NATO-a u tom području”.

Istovremeno, smatra da se Rusija ne može držati u izolaciji.

“Želimo imati dijalog o zajedničkim prijetnjama našoj sigurnosti. Moramo raditi zajedno”, izjavila je u Moskvi zapadnim novinarima i uoči samita u Helsinkiju pozvala Donalda Trumpa i Vladimira Putina da pokažu odgovornost za globalnu stabilnost i transatlantske odnose.

Prema vlastitim riječima Grabar-Kitarović, ruskim vlastima otvoreno prenosi opredjeljenje za širenje NATO-a na istok, uz uvjeravanje da Hrvatska neće ni jednog susjeda nagovarati na takvu odluku. Ona mora biti autonomna.

Šefica države je s Putinom razgovarala i o sudbini Agrokora. Ne zna se je li to uticalo na povratak ruske strane za pregovarački sto s kojeg su u početku otjerani, te u rješavanje krize i konačno postizanje nagodbe.

U svakom slučaju, američki fond, zaradivši golemi novac, nije imao ništa protiv. Grabar Kitarović sada poziva ruske banke koje opet vode glavnu riječ, da ostanu u Agrokoru i dalje razvijaju firmu, okrećući je i prema velikom ruskom tržištu. Dogovor? Solo predstava predsjednice? Ne zna se.

U drugoj važnoj oblasti, energetici, u kojoj Rusija u regiji ima velike interese, predsjednica snažno zastupa izlazak Hrvatske iz zavisnosti o ruskom plinu. Direktno je podržala američku inicijativu o gradnji LNG terminala za ukapljeni plin na Krku i o tome razgovarala i s predsjednikom Trumpom. Projekat je krenuo, ali nailazi na velike teškoće, što zbog ekologije, ali još više zbog cijene. Taj je plin naprosto znatno skuplji i nema još dovoljno zainteresovanih kupaca.

Ne može se reći, kao što se neki pribojavaju, da Kolinda Grabar Kitarović gura Hrvatsku prema Rusiji. Ona gradi lične odnose sa svjetskim liderima, posebno s onima s velikim izvršnim ovlastima, računajući valjda da se tako rješavaju važna pitanja.

Svrstavajući i sebe među svjetske državnike, putujući po svijetu mnogo više od šefova država slične veličine, izjašnjava se o svim svjetskim pitanjima. To samo po sebi nije sporno, veličina zemlje ne smije biti prepreka njenoj samosvijesti i dostojanstvu, ali ideje i inicijative hrvatske predsjednice često su bez težine i bilo kakvog osmišljenog plana. Da i ne spominjemo Vladu s kojom se uopšte ne konsultuje.

Predsjednica se upravo vratila iz Avganistana. Tamošnjem je predsjedniku sugerisala kako riješiti problem s talibanima. Pozvati ih za sto, ali uz uslove. U Kabulu se zauzela za rješavanje migrantske krize uklanjanjem uzroka-ratova, korupcije, siromaštva, neobrazovanosti.

Dvije godine ranije izrazila je razumijevanje za politiku žice Viktora Orbana i upotrebu vojske protiv migranata. Ovog proljeća s turskim predsjednikom pokušala je dogovoriti promjene izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, ali ju je Erdogan hladno odbio. Pozvala je Aleksandra Vučića u Hrvatsku u očito nepripremljenu posjetu, tokom koje je bila uzorni domaćin, ali nakon toga ništa se nije poboljšalo u odnosima Hrvatske i Srbije. Naprotiv.

Sve što radi hrvatska predsjednica investicija je u vlastitu političku budućnost. Zaigrala je na kartu popularnosti i “narodne princeze”, osvojila je svjetski internetski malograđanski puk tokom fudbalskog prvenstva i mirno čeka-iduće izbore.

4 Komentara na "Grabar Kitarović i Putin simpatišu se javno"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend