Haotične izjave Vučića o Kosovu: Od priznanja do kompromisa

U svijetlu nove runde pregovora o Kosovu koje će se održati u četvrtak u Briselu, srpskoj javnosti i dalje je apsolutno nepoznato kakav je stav državnog vrha, šta su zahtjevi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i gdje je podvučena linija iza koje nema povlačenja. Najjednostavnije rečeno, građani Srbije ne znaju šta država traži od međunarodne zajednice i Albanaca kada je riječ o Kosovu, a kako kaže Dušan Janjić, član Foruma za etničke odnose iz Srbije, u toj magli Srbija se alazi još od 2013. godine.

“Tada je, za vrijeme mandata Tomislava Nikolića, u Parlament Srbije ušla poslednja platforma za pregovore sa KiM i od tog trenutka nijedan dokument nije predstavljen Skupštini. Ova strategija predviđa sve ono što nam je sada dobro poznato, a to su odbrana suvereniteta, vitalni interesi, odbrana Ustava i formiranje Zajednice srpskih opština, što se do danas nije desilo. Skupština je te godine i usvojila Rezoluciju o Kim i to je ujedno posljednji strateški dokument Vlade Srbije ili Nacionalnog savjeta za bezbjednost”, kaže Janjić za Nova.rs.

U međuvremenu u srpskoj javnosti se o Kosovu mnogo govori, ali se po pravilu ništa ne kaže. Pregovore sa srpske strane predvodi predsjednik Aleksandar Vučić, a informacije o tome koje su bile teme razgoovora sa predstavnicima Kosova i međunarodne zajednice, najblaže rečeno su šture i nejasne. O zahtjevima srpske strane još manje se zna.

Ono što se od Vučića moglo čuti varira od toga da će Kosovo htjela to Srbija ili ne dobiti nezavisnost, do toga da on to nikada neće potpisati i već čuvene rečenice”ne mogu oni da dobiju sve, a mi ništa”.

To je, naime, predsjednik Srbije izjavio u oktobru 2019.

“Neću da lažem narod i da kažem da je Kosovo dio Srbije, nije cijelo naše, ali nije ni njihovo, kompromis nije da Srbija sve izgubi, a da Albanci sve dobiju”.

U maju 2020. godine, stav predsjednika Srbije bezmalo se promijenio, te je izokola najavio priznanje Kosova.

“I ja vas pitam šta je rješenje sad osim što će Kosovo u budućnosti, ne mojom voljom i zato što ću ja da ga priznam, dobiti nezavisnost i suverenost na cijeloj svojoj teritoriji. Pa ću onda da pitam mnoge koji su protestovali i govorili mnoge stvari – zašto ste to radili i kako je moguće da niste mogli da sagledate realnost i što ste ometali mogućnost da Srbija izvuče nešto za svoj narod i svoju zemlju”, rekao je Vučić.

Početkom juna predsjednik Srbije govorio je i o referndumu bez kog se ne može razgovarati o pitanju Kosova.

“Da li na referendumu, ko i šta zastupa, može da prođe neko komprominso rješenje, ja u to ne vjerujem. Da li sam zbog toga srećan – možda mi to olakašava poziciju. Ali da sam najsrećniji – nisam, jer do te situacije neće doći“, rekao je Vučić.

Nekoliko dana kasnije, uoči otkazanog sastanaka u Bijeloj kući Vučić je govorio o spekulacijama da će u Vašingtonu priznati Kosovo:

“Sramota me je da na ozbiljan način na to odgovoram, to govori o tim ljudima, a ne o nama. To niti će da bude tema, niti ćemo da dozvolimo”, kazao je Vučić.

Uoči satanaka u Briselu i Vučić je izjavio da je albanska strana tražila isključivo obostrano priznanje.

“Izašli su sa zahtjevima koji se odnose na očuvanje teritorijalnog integriteta Kosova i ustavne organizacije Kosova, na trajno uzajamno priznanje, članstvo u UN i da Kosovo priznaju članice EU koje to nisu učinile, a potom bi se bavili nestalima i ratnom štetom”, rekao je Vučić i doda da je Srbija spremna da razogovara ali da ne prihvata ultimatume i naređenja.

Janjić ocjenjuje da je cijela priča oko Kosova krajnje haotična i da pred Srbijom realno stoje dva izbora.

“Za vrijeme unutrašnjeg dijaloga o KiM koji je inicirao Vučić 2017, a vodio se 2017. i 2018. nikada nije proizišao nikakav rezime, a postoje priče da postoji, ali se krije od naroda. Koliko sam ja upoznat unutrašnji dijalog je pokazao da Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i u manjoj mjeri Vučić ide u pravcu ideje razgraničenja, odnosno razmjene teritorija u zamjenu za priznanje KiM. Sada je pitanje da li će se nastaviti razgraničenje ili će se usvojiti model dvije Njemačke u okviru kojeg su zemlje koliko-toliko normalizovale odnose, a da nisu službeno priznale jedna drugu”, navodi Janjić.

Taj model je za Srbiju diskutabilan, jer praktično znači da se Srbiji brani blokiranje zahteva za članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama, a bi to de facto značilo i priznanje.

“Ne izjašnjavate se ni za, ni protiv ulaska Kosova u medjunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija, ali kada uđu morate da sarađujete sa njima. To praktično jeste priznanje”, zaključuje Janjić i dodaje da je Srbija sama sebe dovela u vrlo tešku situaciju.

“U suštini stagniramo od 2015. godine. U realnosti smo malo uradili za nas na sjeveru Kosova, nismo uspjeli da sačuvamo nijedno preduzeće, vode ih lokalni moćnici, a dobijaju pare iz Srbije. Situacija oko Kosova je vrlo, vrlo teška i neizvesna i moramo biti spremni na sve”, zaključuje Janjić.