Rat i ratne strahote, nesigurnost, siromaštvo, neimaština te neizvjesna budućnost osnovni su razlozi radi kojih već godinama na hiljade izbjeglica iz Azije i Afrike pokušavaju ilegalno da uđu u Hrvatsku i tako se domognu država zapadne Evrope.
Kulminacija je, ipak, bila krajem 2015. godine, kada smo svi zajedno svjedočili izbjegličkoj krizi i kada je nekoliko stotina hiljada izbjeglica ušlo u Hrvatsku i potom prevezeno prema Mađarskoj i Sloveniji, a onda dalje u države zapadne Evrope, od kada je nastupilo svojevrsno zatišje, ali se i dalje svakodnevno bilježe pokušaji ilegalnih prelazaka hrvatske državne granice.
Danas više nije toliko opterećena državna granica prema Srbiji, nego je to ona prema Bosni i Hercegovini, i to prije svega prostor Like i Banovine.
Siva zona
Iako je hrvatska javnost upoznata s “pritiskom” na svoju državnu granicu i angažovanjem brojnih pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova, koji je osiguravaju 24-sata dnevno najveći dio toga što se tamo događa i dalje ostaje nepoznat.
Mjesecima se mogu čuti brojne pritužbe od nevladinih organizacija kako se pojedini pripadnici policije vrlo često prema izbjeglicama koje zateknu u ilegalnim prelascima državne granice ponašaju neprofesionalno. Čule su se brojne pritužbe na verbalno i fizičko maltretiranje, oduzimanje i razbijanje mobilnih telefona, oduzimanje prenosnih punjača za mobilne telefone, privođenja…
I same izbjeglice su na tu temu progovarale više puta. dokumentujući svoje tvrdnje modricama, razbijenim mobilnim telefonima i sličnim stvarima. S ciljem zaštite ljudskih prava, izbjeglica na terenu su brojna nevladina udruženja, među kojima i Centar za mirovne studije, kao i volonteri okupljeni u Inicijativi Dobrodošli, koji sve što se događa vrijedno bilježe.
Madalena Avon, iz Inicijative Dobrodošli i Centra za mirovne studije, kaže kako su brutalne prakse premlaćivanja i prisilnih protjerivanja, koje provode policijski službenici na hrvatskoj granici, protivne domaćim i međunarodnim zakonima te direktivama. Ukazujući na propisane međunarodne zakone i direktive, ona je rekla kako “svaka osoba ima pravo na traženje azila i pristup informacijama o sistemu azila”, ali i kako je pri tome najvažnije prepoznati da ljudi koji traže sigurnost u zemljama Evropske unije nisu samo puke brojke i statistike, već ljudi čija individualna iskustva svjedoče o brutalnosti “Tvrđave Evrope”.
“Nasilna, ilegalna i prisilna protjerivanja ljudi te onemogućavanje pristupa sistemu azila guraju ljude u sivu zonu zakona i izlažu ih daljoj nesigurnosti i opasnosti. Unutar te sive zone oduzeta su im ne samo njihova ljudska prava, već i temeljno dostojanstvo, kao što smo vidjeli na nedavno objavljenim snimcima na kojima hrvatski policijski službenici izbjeglice tjeraju da uzvikuju parole ‘Za dom… spremni’ i ‘Dinamo Zagreb'”, kaže Avon.
Krivične prijave
Dodaje kako više od dvije godine dokumentuju svjedočanstva o nasilju i nezakonitom protjerivanju koje provodi hrvatska policija. Radi toga je Centar za mirovne studije 2018. godine podigao dvije krivične prijave, ali i dalje nemaju informacija o rezultatima tih postupaka.
Kaže kako su se o događanjima na državnoj granici i ponašanju dijela policajaca prema izbjeglicama oglasili Ombudsman ali i brojna nevladina udruženja koja djeluju u Hrvatskoj, državama u okruženju, ali i Evropi. Svi oni, kako navodi Avon, ukazuju na svakodnevno nasilje i ilegalna protjerivanja koje provodi hrvatska policija.
Prema podacima Avon, od organizacija koje djeluju u Srbiji Save the Children izvijestila je kako je do kraja novembra 2018. godine iz Hrvatske u Srbiju protjerano 6.340 osoba, od kojih je njih 2.212 prijavilo nasilno postupanje hrvatske policije. Od toga broja su 943 prijave podnijeli maloljetnici bez pratnje, od čega je 436 njih prijavilo nasilno postupanje policije.
Isto tako, No Name Kitchen u periodu od maja 2017. do maja 2018. godine bilježi 215 izvještaja o grupnom protjerivanju iz Hrvatske u Srbiju, gdje svaki broj predstavlja jedan izvještaj koji uključuje grupe između jedne i 60 osoba. Ako bi se kao prosjek uzelo 30 osoba, to znači da se radi o 6.450 osoba koje su protjerane iz Hrvatske. UNHCR Srbija zabilježio je da su tokom 2018. godine iz Hrvatske u Srbiju kolektivno protjerane 10.432 osobe.
Avon iznosi podatak kako je udruženje No Name Kitchen zabilježilo kako je na graničnom prelazu u blizini Velike Kladuše u periodu od 1. juna do 31. decembra 2018. godine protjerano 1.503 osoba. Border Violence Monitoring zabilježila je protjerivanje 368 osoba na graničnom prelazu u blizini Bihaća u periodu od 29. septembra do 10. oktobra 2018. godine.
Tvrdi kako sva nova prikupljena svjedočanstva i informacije dovode do zaključka da nasilna i nezakonita protjerivanja izbjeglica, koja čini hrvatska policija, nisu prestala uprkos najnovijem dopisu Ombudsmana, kao i upozorenjima nevladinih, međuvladinih, međunarodnih organizacija, inicijativa i medija.
Brojne pritužbe
“I dalje postoji jasan obrazac, jer ljudi doživljavaju sistemsko verbalno i fizičko zlostavljanje, koje, po svemu sudeći, slijedi uigranu šemu postupanja. Fizičko nasilje počinjeno je na nekoliko načina, pa tako ljudi koji su doživjeli nasilje od hrvatske policije svjedoče o udaranju štapovima i palicama, udarcima ili šamarima po licu, čak i prijetnje oružjem. Izbjeglice su često lišene slobode kretanja, zatvorene u sobu policijske stanice na nekoliko, bez vode ili hrane, a ponekad i u lisicama. Uz povrede i uvrede, psihološko nasilje i neistinite instrukcije o slijedu događaja dokumentovani su i kod onih osoba koje uspiju doći do Zagreba”, ističe Avon.
Prema njenim riječima svaki put kada odu u Srbiju ili BiH, kada kažu da su organizacija iz Hrvatske, ljudi postanu uplašeni, ljuti i tužni i govore im o svojim lošim iskustvima s hrvatskom policijom. Pokazuju svoje povrede, razbijene mobilne telefone i detaljno objašnjavaju postupanja hrvatske policije, od pritvaranja do premlaćivanja.
Na problem postupanja hrvatske policije u svome prošlogodišnjem redovnom godišnjem izvještaju progovorila je i Ombudsman Lora Vidović. Ona je u njemu ukazala i na tragičnu smrt 9-godišnje djevojčice Madine koja je stradala pod točkovima voza na željezničkom kolosijeku između Šida (Srbija) i Tovarnika (Hrvatska). Ukazala je i na još neke slučajeve protjerivanja maloljetne djece kao i deportacije po skraćenom postupku, bez identifikacije, bez zdravstvenog pregleda i pomoći socijalne pomoći.
Izvještaj Ombudsmana za 2018. godinu kaže kako i dalje pristižu pritužbe izbjeglica i udrženja na otežani pristup međunarodnoj zaštiti i nasilje policije nad njima u pokušajima ilegalnog prelasku granice uz izostanak efikasne istrage tih navoda. Isto tako napominje da, nezakonito i neprihvatljivo, MUP Ombudsmanu uskraćuje neposredni pristup podacima o postupanju prema iregularnim migrantima u svome informacijskom sistemu.
MUP demantuje
U isto vrijeme iz MUP-a Hrvatske, odgovarajući na postavljeno pitanje, navode kako su “provjerene sve prijave nevladinih udruženja i drugih organizacija koje je Ministarstvo do sada primilo o navodnoj prekomjernoj upotrebi sredstava sile prema migrantima od strane policijskih službenika, imajući pri tom na umu da te prijave u pravilu ne sadrže dovoljno podataka potrebnih za kriminalističko istraživanje”.
“U svim navedenim slučajevima provedene su detaljne terenske provjere u policijskim upravama i pritom do sad ni u jednom slučaju nije utvrđeno da su policijski službenici prema migrantima nezakonito uporabili sredstva sile.
Takođe, ni u jednom slučaju nisu potvrđeni navodi da su policijski službenici na štetu državljana trećih zemalja počinili krivična djela krađe”, piše u odgovoru MUP-a.
Pojašnjavaju kako zbog toga što su od policije odvraćeni od ulaska u Hrvatsku ili je prema njima proveden drugi propisani postupak kojim su vraćeni u zemlju iz koje su nezakonito ušli u Hrvatsku migranti optužuju policijske službenike za nasilje, očekujući da će im takve optužbe pomoći u novom pokušaju ulaska u Hrvatsku i nastavku puta prema zemljama odredišta.
“Prilikom postupanja prema migrantima policija poštuje njihova temeljna prava i dostojanstvo te im omogućava pristup sistemu međunarodne zaštite, ukoliko im je takva zaštita potrebna, prema opštim dokumentima o ljudskim pravima, regulativi EU-a te nacionalnom zakonodavstvu. Želimo naglasiti nultu stopu tolerancije ovog ministarstva na nezakonitu upotrebu sredstava sile od strane hrvatske policije naspram bilo koje populacije, kao i nultu stopu tolerancije nad neprocesuiranjem bilo kog krivičnog djela ili prekršaja počinjenog od strane policijskih službenika”, ističu iz MUP-a.
Novi talas
Ukazuju i kako je Hrvatska na granici sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, državama koje su najugroženije od nezakonitih migracija, angažovala veliki broj policijskih službenika na zaštiti državne granice i postavila moderna tehnička sredstva dubokog optičkog i radarskog nadziranja granične crte danju i noću, u svim vremenskim uslovima. Značajan dio svojih snaga usmjerili su, kako navode, ka suzbijanju kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem osoba.
I dok sve što se događa na državnoj granici, kada je riječ o postupanju prema izbjeglicama, ostaje nedorečeno, u Hrvatskoj se govori o mogućem novom izbjegličkom talasu, koji bi mogao krenuti s ljepšim i toplijim vremenom.
Navodi se kako se trenutno u Bosni i Hercegovini nalazi oko 4.500 izbjeglica, a u Srbiji dodatnih 4.000. U isto vrijeme procjenjuje se kako je u Grčkoj u pokretu oko 10.000 izbjeglica, kao i da se u kopnenom dijelu Grčke nalazi oko 70.000 izbjeglica, koji bi, s ljepšim vremenom, mogli krenuti prema Hrvatskoj i zapadnoj Evropi. Hrvatske bezbjednosne službe ukazuju i na opasnost od nekadašnjih boraca grupe Islamska država Irak i Levant, koji se sada pokušavaju ilegalno priključiti izbjegličkom talasu.
Prenose se riječi i direktora Službe za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine Slobodana Ujića, koji je kazao kako je u prva tri mjeseca u Bosnu i Hercegovinu ušlo 3.805 izbjeglica, što je dvostruko više nego u istom razdoblju 2018. godine. On procjenjuje kako će u Bosnu i Hercegovinu ove godine ući oko 40.000 izbjeglica, odnosno 40 posto više nego 2018. godine.
Podsjeća se i na izjave bh. policije kako ne raspolažu ni sa ljudima, niti sa sredstvima kako bi mogli da zaštite svoje granice od novog izbjegličkog talasa.
