Region Šuica dobila zeleno svijetlo

Hrvatska dobija potpredsjednicu Evropske komisije

Šuica, foto: Twitter

Politička trgovina odradila je svoje: uprkos Zelenima, kao i još nekim poslaničkim grupama, Dubravka Šuica dobila je zeleno svijetlo za mjesto potpredsjednice Evropske komisije i komesarke za demokratiju i demografiju, piše DW.

„Evropski parlament mi je kao dom“, rekla je na početku svog obraćanja odborima Šuica. I zaista: na ispitivanju pred kolegama mogla je uglavnom da se osjeća ugodno, „kao doma“. Članovi odbora Šuicu su ispitali u četvrtak uveče (3.10), kada je zgrada parlamenta već opustjela, a poslanici se većinom već zaputili na aerodrome i krenuli kućama na produženi vikend. Brisel zna da bude naporan.

Rušenje s jedne strane nominovanog komesara iz Mađarske i s druge predložene komesarke iz Rumunije zadovoljilo je, čini se, apetite dva glavna politička bloka u Evropskom parlamentu (narodnjaka i socijaldemokrata) za međusobno napadanje.

Mlako ispitivanje

„Bilo je ovo jedno od najdosadnijih saslušanja u istoriji Parlamenta“, kratko je prokomentarisao jedan od briselskih dopisnika pošto je, nakon malo manje od predviđena tri sata završilo ispitivanje Dubravke Šuice. Ante Božič, novinar slovenačke Pop TV, koji je s brojnim drugim kolegama pratio i ovo i druga saslušanja budućih komesara, u razgovoru za DW prokomentarisao je da je Šuica djelovala suvjereno na opštim temama demokratije i demografije, ali uz diplomatski uzmak na konkretnijim pitanjima o pravu na pobačaj i reproduktivnim pravima. Upravo su joj to i zamjerili Zeleni, koji su, odmah po završetku saslušanja, objavili da se pokazala slaba na pitanjima reproduktivnih prava i pravima manjina. Nije pomoglo ni  njeno priznanje da nije stigla dobro da se pripremi, jer je njen fokus do sada bio na sasvim drugim temama.

„Mislim da su članovi odbora bili veoma blagi prema njoj. U prva dva sata nije bilo nijednog oštrijeg pitanja. Mogli bismo da kažemo da su to bili ziceri za gospođu Šuicu, s kojima nije imala problema“, prokomentarisao je Božič, koji je i u svom javljanju za Pop TV istakao kuriozitet da jedna profesorka engleskog jezika (Šuica) loše vlada jezikom koji je nekada predavala djeci.

„Porodičnim žrtvama“ do milionske imovine

„Ali, viđali smo i gore“, zaključio je Božič, koji je ipak istakao da ga je najviše začudilo izbjegavanje pitanja o imovini. Bez obzira na to što je nesklad između primanja i poprilično velike imovine Dubravke Šuice izazvao pravu buru u domaćoj javnosti, buduća potpredsjednica Evropske komisije pred odborima morala je da odgovori na samo jedno pitanje o porijeklu svoje imovine.

Posljednjih dana hrvatski mediji su, da podsjetimo, uz već poznatu imovinu koju je prijavila u imovinskoj kartici, objavili i priče o njenoj 12-metarskoj jahti, te o stanu koji je njena ćerka u Zagrebu navodno kupila za gotovinu. To jedno neugodno pitanje o imovini postavio je neopredijeljeni njemački eurposlanik i bivši glavni urednik satiričnog magazina „Titanic“ Martin Zoneborn. Zamolio je da mu objasni tajnu svog finansijskog uzleta. „Da li biste s nama podijelili recept za to?“, rekao je. Predsjednik Odbora za ustavna pitanja Antonio Tajani odmah je pokušao da spriječi pitanje ocjenjujući da to nije tema ispitivanja, te da odbor za pravna pitanja nije imao primjedbi. Ipak, Šuica je odlučila da odgovori. Odlučno je rekla da je njena izjava o imovinskim interesima potpuno istinita i da je prijavila sve. Porijeklo imovine objasnila je muževljevom „pristojnom platom“ kapetana i „žrtvama koje je podnijela“ njena porodica.

Imovinski sporovi druge su koštali karijere

Ali na tome je stalo, iako su sumnje u sukob interesa i imovinske nedoumice bile razlog što je Odbor za pravna pitanja Parlamenta ranije odbio dvoje predloženih komesara iz Mađarske i Rumunije. A ti primjeri nisu usamljeni. Na parlamentarnom saslušanju 2010. godine bugarska ministarka spoljnih poslova kandidovana za evropsku komesarku, Rumijana Želeva, nije odgovorila na optužbe u vezi sa imovinskim stanjem, a nije ni pokazala pretjerano znanje područja koje je trebalo da vodi, kao ni lične jezičke vještine. Nakon lavine nezadovoljstva kod kuće, povukla je kandidaturu i dala ostavku na mjesto ministarke. Povukao se i rumunski kandidat za komesara 2006. godine Varujan Vosganijan, nakon optužbi za korupciju i veza s Čaušeskuovom tajnom policijom.

Sigurno najpoznatiji primjer bila je kolektivna ostavka Komisije Žaka Santera, prisiljena na taj potez nakon korupcijskog skandala u kojem je zapravo ulogu imala samo jedna komesarka, ali druge opcije nije bilo. Dugogodišnja dopisnica hrvatskih medija iz Brisela Lada Stipić Niseteo za DW kaže da u tom slučaju bilo i riječi o načinu pristupa problemima: „Ono što je, recimo, na sjeveru Evrope težak grijeh, na jugu kontinenta je folklor i stil ponašanja sažet u pojmu ’Širakove jabuke’.“ Širaku su, naime, izračunali da je, ako je suditi po računima, dok je bio gradonačelnik Pariza sa svojom gospođom dnevno konzumirao 600 jabuka.

Trgovina ustupcima

„Komesarski aranžmani uticali su na stroža pravila igre tek nakon što je Martin Bangeman po isteku mandata dobio mjesto u španskoj telekomunikacionoj firmi čime je nastavio da radi na terenu na kojem je djelovao kao komesar. Zbog toga je ostao bez penzije zarađene tokom komesarskog staža“, ukazuje Lada Stipić Niseteo.

„U praksi EU-članica je da se ostavke daju nakon naoko sitnih incidenata, iz moralnih razloga, ali niko nije zaglavio jer je, u interesu domaćih biznisa, zatvarao oči pred kršenjem međunarodnog embarga. Kandidati za Evropsku komisiju optužuju se za svašta, po ideološkim linijama, ali sve će proći ako postoji nekakav viši interes. Sve je to trgovina ustupcima“, prokomentarisao je Lada Stipić Niseteo.

Posao komesara je, kaže dalje, zahtjevan i na njega zemlje šalju svoje najjače ljude, bivše ministre, premijere i predsjednike. On izdvaja Nevena Mimicu kao uspješnog komesara koji nije dovoljno svoj rad predstavio javnosti. „Njegov rad s nerazvijenima ostavio je traga na terenu gdje je jedino potreban, a ne na naslovnim stranama. Pamtiće ga s poštovanjem u zemljama trećeg svijeta jer je izvukao maksimum ’vrijednosti za novac’. Iz perspektive evropskih poreskih obveznika to je jedino što se računa… Ostalo je šminka“, zaključuje u razgovoru za DW iskusna briselska dopisnica.

Send this to a friend