Region

Iskreni tekst hrvatskog pisca o poslu profesora zapalio društvene mreže

Ivan Lutz, hrvatski pisac naučne fantastike i profesor fizike iz Slavonskog Broda, objavio je u utorak na svom Facebook profilu tekst koji je izazvao neobično velike reakcije na društvenim mrežama.

U njemu je opisao s čime se sve susrijeću profesori tokom svog posla. Objašnjavajući šta ga je motivisalo da ga napiše, Lutz je zapisao sljedeće: “Napisao sam jedan tekst. Nije najbolji tekst koji sam napisao, ali je iskren. Tekst je o štrajku profesora, i onima koji ih mrze…”

Tekst je u jednom danu podijeljen više od hiljadu puta. Prenosimo ga u cijelosti.

“Jeste li ikada podučavali zlostavljano dijete? Jeste li ikada podučavali dijete s problemima u porodici? Jeste li ikada pokušali nešto naučiti dijete s tumorom? Jeste li ikada bili u situaciji da se bojite reći riječ „noge“ jer šesnaestogodišnjak iz prve klupe nikada neće hodati? Jeste li ikada podučavali dijete poslije teške operacije? Jeste li ikada podučavali dijete bez očiju? Jeste li ikada vidjeli kako pamti gluvo dijete? Kako komunicira? Jeste li ikada mladića ili djevojku s disleksijom pokušali naučiti čitati? Jeste li ikada došli u ponedjeljak u školu da biste saznali da je dječak kojemu ste razredni poginuo u automobilskoj nesreći?

Jeste li ikada pripremali za maturu dijete koje je prekjuče izgubilo oca ili majku, a rokovi su neumoljivi i zavisi im budućnost od toga? Jeste li ikada pomagali djetetu s epileptičnim napadom na nastavi? Je li od vas ikada neko vidio kako izgleda srčani udar kod mladog čovjeka? Jeste li ikada došli kući svojoj obitelji nakon što ste čuli da vam učenik poginuo ispred škole zbog neopreznog vozača? Jeste li ikada ušli u razred nakon što je jedan kolega iz razreda umro? Jeste li se ikada zapitali, da i nakon svega, ja moram reći: Dragi moji učenici, današnja lekcija su Newtonovi zakoni? Jeste li ikada pokušali motivisati djecu koja nemaju roditelje?

Jeste li ikada nekome bili oslonac baš u svemu? Jeste li ikada reagovali na vršnjačko nasilje? Jeste li ikada razdvajali djecu od tuče? Jeste li ikada vidjeli kako izgleda vršnjačka nacionalna ili vjerska mržnja?

Jeste li ikada nakon radnog dana bili na rubu suza(nije patetika)? Jeste li ikada šutjeli cijeli dan jer se s nekim stvarima ne možete nositi? A vidite, ne govorim o radu u nastavi, ne govorim o predavanjima, vježbama, testovima, pripremama, novim kurikulima, vrednovanjima, novim oblicima nastavnog procesa…

Ne govorim ni o pažnji koju morate pridavati svima jednako, jer mladi su krhki, oni nečujni su nesigurni, oni glasni su još nesigurniji. Jeste li ikada pokušavali urazumiti oca koji je došao opravdavati problematično dijete? Jesu li vam ikada psovali u lice i govorili da ste nakon svega bezvrijedni samo zato što netko ima lošu ocjenu i nije učio? Je li vas ikada neki roditelj uhvatio za ruku i rekao porodičnu tajnu koju ne smijete odati ni svojim najbližima? Tajnu od koje se zaledite!

I nakon svega, uđete u razred, nasmijete se, uzmete tu jeftinu kredu i pokušate nešto naučiti našu mladost. I onda, ta mladost napreduje, raste, pozdravlja vas, uvažava kao što vas nikada nije država i okruženje uvažavalo. Javljaju vam se i nakon 10 – 15 godina nakon što su završili školu, i tada, uza sve nove učenike, odvajate vrijeme za njih jer: Jednom profesor, uvijek profesor!

Jeste li ikada vidjeli kako siromašno dijete skriva poderane rukave? Jeste li ikada vidjeli gladno dijete? Jeste li ikada nahranili gladno dijete? Jeste li ikada bili dio njihove porodice? I da, oni dobri profesori, žive učenikov život, i dobar i loš, i siromašan i bogat. Jeste li ikada pomislili da svi budući naučnici, sportisti, premijeri, predsjednici, ljudi koji otkrivaju lijek za bolesti prolaze kroz naše ruke? Jeste li ikada pomislili da kroz naše ruke prolaze i buduće ubice, silovatelji, lopovi… Jeste li ikada vidjeli učeničko nasilje nad profesorima? Jeste li ikada vidjeli uplakanu koleginicu? Jeste li ikada pokušali smiriti dijete u izlivu bijesa prema profesoru?

Ne kažem ovdje da su svi profesori dobri, ali kažem da je većina časna. Ne krivite njih za svoje neuspjehe! Na kraju, jeste li ikada, svi vi koji s toliko mržnje govorite o nama koji provodimo obrazovanje u našoj zemlji i želimo vratiti ponos i obraz našoj profesiji, bili u našoj situaciji?

Jeste li ikada završili studije fizike, matematike, kemije? I jeste li ikada, ma koliko god vam teško bilo, nakon gubitka voljene osobe, smrti u porodici, smrti prijatelja, došli u školu, navukli osmijeh i rekli: Hajmo djeco, danas ćemo raditi eksperimente sa sočivima. Ovdje imate jednu, a ja imam još dvije jer sam ćorav i star. I navučete naočare, a dječji smijeh vas liječi.”

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Natalija Radusi
Gost
Natalija Radusi

Svaka čast.

Individua
Gost
Individua

Nazalost, posao profesora i kao nebrojeno drugih profesionalnih kategorija gubi smisao u svakodnevnoj trci za egzistencijom…

Radmila
Gost
Radmila

Izuzetan tekst, realan do srži, moćan upravo zbog čistog ispovjedništva, ogoljene istine i bez ikakve pretenzije osim da na jednostavan način predstavi profesiju👍🌟

ND
Gost
ND

Ogledalo jedne pidcjenjene struke,svaka čast,profesore!! Tekst za lektiru.

Cetinje
Gost
Cetinje

Ovaj ni da jd u Njujork profesor pa pise kao da ima 2000 ucenika, a ne u Slavonski brod od 1000 ljudi

ND
Gost
ND

Za tvoju informaciju,Slavonski Brod ima 5 puta više stanovnika od Cetinja.

Svetozar
Gost
Svetozar

Kompletan radni ambijent je dehumaniziran. Vise niko nikoga ne pita za zdravlje ni u istoj kancelariji. Na zalost, mislim da ni veliki dio nhegovih kolega ne zanima ovo o cemu govori. Stravicno smo postali surovi. I nesrecni.

Kolega
Gost
Kolega

Svaka ti cast

Who_See
Gost
Who_See

” Šta reći? Kome? Koju poruku poslati? “

Esrer knezovic
Gost
Esrer knezovic

Postujte profesore oni kakvi god da su u dusi su posteni i ljudski

Send this to a friend