Podrška koju su Sjedinjene Države i Velika Britanija dale visokom predstavniku Valentinu Incku za korišćenje izvršnih bonskih ovlašćenja, u okviru kojih može smjenjivati zvaničnike ili nametati zakone, mogla bi da produbi podjele u Evropskoj uniji oko pristupa Zapadnom Balkanu i podrije nastojanja Bosne i Hercegovine da dokaže da može samostalno da rješava unutrašnje probleme, kaže predsjedavajući berlinske Inicijative za evropsku stabilnost Gerald Knaus u intervjuu za ‘Zašto?‘.
Incko je je u redovnom šestomjesečnom izvještaju o stanju u BiH koji je predočio Vijeću sigurnosti u srijedu izjavio da secesionistička politika u Republici Srpskoj ugrožava BiH, nakon čega je predstavnik SAD i vršilac dužnosti ambasadora pri Vijeću sigurnosti Džonatan Koen izjavio: “Potvrđujemo da opcija korišćenja bonskih ovlašćenja ostaje legitimno pravo visokog predstavnika.”
Predstavnik Velike Britanije u UN Stiven Hikej je upozorio da je nepoštovanje vladavine prava ključni izazov za BiH: “Visoki predstavnik je vrhovni tumač civilnog aspekta Mirovnog ugovora, a to uključuje našu podršku korišćenju bonskih ovlašćenja, ukoliko to situacija zahtijeva.”
Knaus, čija je organizacija od ranih 2000-ih snažno zagovarala prestanak korištenja bonskih ovlašćenja, koje su upotrebljene desetine puta od strane prethodnih visokih predstavnika krajem devedesetih i u prvoj polovini 2000-ih, smatra da je podrška njihovom ponovnom korištenju “loš blef” koji se može obiti o glavu međunarodnoj zajednici u BiH i na Zapadnom Balkanu.
Zašto: U posljednih desetak godina bilo je sporadične upotrebe bonskih ovlašćenja ali nije bilo smjena ili nametanja zakona, no da li će nakon ovih izjava američkih i britanskih zvaničnika ponovo doći do toga?
Knaus: Mislim da je prvi znak koji ovdje vidimo, i to je veoma zabrinjavajuće, da je ovo još jedna dublja podjela unutar EU, jer dosta članica Evropske unije je veoma skeptično prema korištenju bonskih ovlašćenja.
Pored spora unutar Unije o tome da li je mudro razgovarati o razmjeni teritorija i ponovnog iscrtavanja granica na Kosovu, spora unutar Unije o tome da li ponuditi pristupne pregovore Sjevernoj Makedoniji i spora unutar Unije o viznoj liberalizaciji za Kosovo, sada imamo i četvrti problem koji slabi uticaj Evropske unije u momentu kada se ona već suočava sa izazovom koji pred nju postavljaju druge sile.
Ovo je loš znak. To je i suštinski loš znak jer sasvim jasno šalje signal o izuzetno niskom povjerenja u BiH.
Niko nema instrumente kao što su bonska ovlašćenja da se izbori sa političkom krizom, poput Sjeverne Makedonije prije par godina sa Gruevskim. Takav alat ne postoji ni u Srbiji, ni na Kosovu i jasno je da niko ne bi ni pokušavao da ponudi nešto ovako Albaniji.
Tako da reći da u BiH, od svih ovih mjesta, treba da imamo neku vrstu pristupa u stilu protektorata za rješavanje političke krize izdvaja Bosnu od cijele regije, bez stvarnog opravdanja.
U brojnim susjednim zemljama političke krize su još dublje i ovaj nedostatak povjerenja bi bio dodatni teret za BiH koja nastoji da dokaže da treba biti tretirana kao i druge zemlje na svom euroatlantskom putu.
Zašto: Zbog čega je onda došlo do ovo prilično snažne verbalne podrške visokom predstavniku od strane SAD i Velike Britanije koje su mu rekle da može koristiti bonska ovlašćenja ako mu se za to ukaže potreba?
Knaus: To je pokušaj blefa, ali ne veoma dobar. Poprilično je jasno da, osim u slučaju jake međunarodna podrške, visoki predstavnik neće moći da koristi bonska ovlašćenja. Najgora stvar koja se može desiti je da međunarodna zajednica koristi taj instrument i onda vidi kako propada zato što ga ne mogu podržati. Potrebno je jedinstvo i legitimitet, koji u ovom slučaju ne postoje.
Nije jasno zašto tačno ovom slučaju u BiH moramo koristiti mjere koje krše redovan zakonski postupak u bilo kojoj zemlji članici Savjeta Evrope. Savjet Evrope je već prije skoro 15 godina rekao da su bonska ovlašćenja instrument koji krši osnovna pravila Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovo je blef, ovo je loš blef, koji će ako ne uspije produbiti podjele između Evropljana i zapadnih zemalja. Ako su bonska ovlašćenja sve što imamo da primjenimo uticaj, to je onda, u stvari, znak očaja.
Zašto: Možete li zamisliti situaciju, baziranu na trenutnom stanju stvari na terenu, da je, recimo, neki zvaničnik iz Republike Srpske uklonjen sa pozicije ili kažnjen na neki drugi način zbog zakona o formiranju rezervnih snaga policije ili slično?
Knaus: Moramo biti jasni. Trebalo bi pokazati zube kada se radi o našoj politici i mislim zaista pokazati zube. Ideja o slanja jake poruke da bilo koji zvaničnik u regionu koji bi bio odgovoran za nasilje na bilo koji način, na način na koji su zvaničnici poticali nasilje u ranim devedesetim, može završiti u zatvoru, jer Evropljani to neće dopustiti, je vrlo uvjerljiva i korisna.
Ali, otpustiti nekoga u BiH sa njegove pozicije, šta bi to značilo? Visoki predstavnik nema zatvor, ne bi bilo presude, ne bi bilo suda, cijela procedura je duboko manjkava zato sto nema procesa za pružanju dokaza, nema načina da se neko brani i to je jednostavno pogrešan instrument.
Ono što nam je potrebno je jak signal da međunarodna zajednica pažljivo gleda i da će biti vrlo stroga prema bilo kojoj politčkoj sili i politčaru koji je na bilo koji nacin uključen u nasilje, bilo to u BiH, Srbiji, na Kosovu ili u bilo kojoj drugoj zemlji. To bi trebalo da bude poruka, to je korisno.
Ali, poigravati se sa bonskim ovlašćenjima je znak očaja i loš potez. To neće impresionirati nikoga. Ne poznajem mnogo revolucija koje su zaustavljene objavljivanjem pisma ne web stranici. U slučaju de bude ozbiljna prijetnja, potrebni su nam sigurni instrumenti. Ako ne postoji ozbiljna prijetnja, ova vrsta pristupa je potpuno neopravdana.
Zašto: Šta bi bila ozbiljna prijetnja i kakav bi bio ozbiljan odgovor na to? Možete li zamisliti neku takvu situaciju?
Knaus: U ovom trenutku poruka međunarodne zajednice, od Evropljana, bi trebalo da bude usmjerena prema bilo kome ko želi da huška na rat i ko prijeti korišćenjem sile kako bi podržao političke ciljeve. Nedavno smo objavili izvještaj o raspadu dijaloga između Kosova i Srbije. Ono sto smo primijetili je da je prilično veliki broj zvaničnika u Srbiji prijetio korištenjem sile i ulaskom u Sjevernu Mitrovicu kako bi odbranili kosovske Srbe protiv izmišljene, nikakvim dokazima potkrijepljene, navodne invazije.
Ova vrsta diskursa je vrlo opasna. Sila se mora apsolutno oduzeti iz jednačine na svim stranama. Ali, naravno nemamo bonska ovlašćenja ni u jednoj drugoj zemlji, a ne bi ih trebalo da imamo ni u BiH. Odgovor bi trebalo da bude na drugom nivou; ciljane sankcije protiv pojedinaca, krivični progon u slučaju kriminala i jake reakcije od strane ujedinjene diplomatske zajednice i država članica, ali ništa od ovog trenutno ne vidimo. Već nekoliko mjeseci imamo huškanja na rat u Beogradu, a nemamo nikakav odgovor od evropskih institucija. Nije onda vrlo uvjerljivo reći da ćemo koristi papirnog tigra kakva su bonska ovlašćenja u BiH.
Zašto: Da li bi pokušaj korišćenja tih ovlašćenja da se smijene zvaničnici, nametne neki zakon ili nešto drugo što smo ranije vidjeli, umjesto jačanje međunarodnog kredibiliteta i statusa u BiH, koji su ozbiljno narušeni u očima mnogih u BiH, mogao proizvesti suprotan efekat?
Knaus: Bonska ovlašćenja su instrument u slučaju akutne vanredne situacije. Čak i tada, čak i tačno nakon rata, funkcionisale su samo u nekim slučajevima. Ja se sjećam, radio sam u BiH, pojedinaca otpuštenih sa tri različite pozicije (isti pojedinac) zato što, naravno, odstranjivanje nekoga sa određene pozicije ne mora značiti da je i njihov uticaj odstranjen ako to nije kombinovano sa drugim mjerama. To se može obiti o glavu. Njihovom upotrebom se podriva povjerenje u sudove i pravne institucije i izražava nedostatak povjerenje u državu.
Ovo nije nešto o čemu Evropska unija ili države članice ili SAD treba da razmišljaju u 2019. godini. Ako se to izjalovi, onda to još više potkopava poštovanje, prestiž i autentičnost vanjskih sila. U trenutku kada čak imamo neke prijetnje, nesigurnosti i zabrinutost, ako se stvarno brinemo o tim stvarima, ja bih preporučio da se pošalje jak i uvjerljiv signal koji bi značio ozbiljne sankcije protiv određenih pojedinaca, ozbiljna upozorenja da bi došlo do krivičnog progona ako bi bilo kršenja mira i prijetnje povratkom na nasilje. To bi imalo smisla. Igrati se sa instrumentom kojim maše austrijski visoki predstavnik bez pune podrške cijele Evropske unije, kršeći jasne smjernice Savjeta Evrope, čiji je BiH član, nije ozbiljno.
U svakom slučaju, prilično sam siguran da neće doći do ovog. To je samo znak produbljivanja podjela i neodgovornog manjka koordinacije među ključnim igračima na Balkanu. To samo dalje dijeli međunarodnu zajednicu, što je duboko zabrinjavajuće.
