Bez obzira na nisku izlaznost rezultat referenduma u Makedoniji, koji je trebalo da stvori uslove za promjenu imena države u skladu sa ranijim dogovorom koji su postigli Atina i Skoplje, je validan, navodi u razgovoru za RSE Robert Kuper nekadašnji posrednik u dijalogu Prištine i Beograda.
Kuper je u ime Evropske unije bio posrednik u briselskom procesu započetom 2011. godine u vrijeme kada je šefica evropske diplomatije bila Ketrin Ešton. Dijalog je nastavljen i nakon isteka njenog mandata, te preuzimanja vođenja evropske diplomatije od strane Federike Mogerini.
U međuvremenu je došlo i do promjene vlasti u Srbiji, te dolaska naprednjaka i njihovih saveznika predvođenih najprije premijerom a potom predsjednikom države Aleksandrom Vučićem. Dogodile su se promjene i na kosovskoj političkoj sceni, te stavove Prištine danas zastupaju predsjednik Hašim Tači, odnosno premijer Ramuš Haradinaj, koji su i sami u međusobnom političkom razmimoilaženju.
Kuper vjeruje da bi ishod referenduma u Makedoniji mogao biti pozitivan signal za kosovsku i srpsku stranu, u trenutku kada je briselski dijalog u krizi.
“Nadam se da će sami Makedonci riješiti ovaj problem koji su njihova zemlja i Grčka imale jako dugo. Ako riješe taj problem, svi treba da budemo zadovoljni i svi na Balkanu to treba da pozdrave kao veoma pozitivan signal za čitav region. A bio bih još srećniji ako bi Srbija i Kosovo svoj problem riješili zajedno. Najbolje rješenje je da ljudi u vašem regionu ne čine ono što im kažu iz Evropske unije ili NATO-a ili bilo odakle, nego da sami, zajedno, nađu rješenje za svoje probleme“, navodi Kuper i u nastavku objašnjava zbog čega vjeruje da rezultate nedjeljnog glasanja u Makedoniji treba tretirati kao validne.
“Da li ljudi izađu da glasaju ili ne – njihov je izbor. Građani kojima je stalo do budućnosti Makedonije – oni su glasali i ogromna većina njih podržala je predlog svoje Vlade”.
RSE: Ali, izlaznost je bila ispod 40 odsto?
Kuper: Da, ali problem je u tome što morate da se zapitate 40 odsto čega. Naime, posljednji put Makedonija je imala popis stanovništva 2002. godine – prije šesnaest godina – i niko ne zna zasigurno koliko stanovnika zemlja ima. U tom smislu zahtjev da izlaznost bude viša od 50 odsto nema smisla jer uopšte nema pouzdane informacije koji je to broj ljudi.
RSE: Evropski komesar za proširenje Johanes Han izjavio je da su Makedonci ubjedljivo podržali promjenu imena zemlje. Da li je to po vašem sudu tačno?
Kuper: Mislim da je on u pravu, da.
RSE: Ugledni analitičar iz Hrvatske podsjetio je u ovom kontekstu, doduše, da je na referendumu pred ulazak Hrvatske u EU 2013. takođe izašlo manje od 50 odsto birača, preciznije, 43,5 odsto, pa je to prošlo.
Kuper: Da, mislim da svako ima svoja pravila za referendum, ali u ovom slučaju, makedonski premijer namjerno nije predložio donošenje odluke na referendumu jer niko ne zna koliko zemlja ima stanovnika, tako da reći da 50 odsto mora da glasa nema nikakvog smisla. Zato je odlučio da referendum bude samo konsultativan i u tom slučaju nemate zadati prag izlaznosti.
RSE: Makedonski premijer Zoran Zaev moraće sada da obezbijedi dvotrećinsku većinu u parlamentu za promjenu ustava zemlje. Vjerujete li da će mu to poći za rukom?
Kuper: Čini se da će to biti teško. Vidio sam izvještaj – ne znam, doduše, da li je tačan – da je on rekao da su građani ubjedljivom većinom prihvatili Vladin predlog i da ga sada stavlja Parlamentu na glasanje. Ako ne bude prihvaćen, kaže da će ići na prijevremene izbore. Mislim da je to razuman pristup. Takođe smatram da gospodin Zaev time preuzima veliki lični rizik; on je premijer i preuzima ne mali rizik ukoliko raspiše prijevremene izbore. On vjeruje u sporazum sa Grčkom i želi da svoju zemlju povede naprijed. Mislim da zaslužuje mnogo respekta za hrabrost jer reskira svoju karijeru za dobrobit svoje zemlje.
RSE: Smatrate li, ipak, da ovaj rezultat referenduma u Makedoniji govori, kao što neki zapadni mediji pišu, da su Evropska unija i Sjedinjene Države podbacile u Makedoniji? Njihovi visoki zvaničnici jesu posjetili Skoplje uoči referenduma kako bi dali podršku Vladi, ali da li su te posjete došle suviše kasno?
Kuper: Sada smo se, ipak, odmakli od referenduma, predstoji mnogo važnije pitanje, a to je dobijanje dvotrećinske većine u Parlamentu za promjenu Ustava, i to će biti teško. Ono, međutim, što se već sada vidi jeste da postupanje premijera već ima podršku generalnog sekretara NATO i visoke predstavnice Evropske unije. Mislim da svi u Evropi treba da stanu iza Zaeva jer predstavlja najbolju nadu za građane Makedonije.
RSE: Nedavno ste napisali da su pregovori između kosovskih i srpskih lidera o tome kako da dođu do kompromisa u rješavanju problema granice doveli do različitih stavova: od onih da će promjena granice voditi ka ratu do onih da je to način da se učvrsti mir. Upozorili ste u tom kontekstu da spoljašnji igrači ne treba da prebrzo i previše definitivno formulišu svoje stavove o tome. Pitanje je, međutim, nije li to vaše upozorenje zakasnilo jer su najveći međunarodni igrači već zauzeli stavove?
Kuper: Prije svega mislim da ljudi mogu da promijene svoja početna stanovišta o tome ako im se da vremena. Drugo, mi još nemamo bilo kakve konkretne predloge od strane lidera u Prištini i Beogradu; znamo da oni pregovaraju, ali rezultata još nema. Tek kada budemo imali rezultate, moći ćemo o njima da se izjasnimo. Ali, ono što mi mislimo nije najvažnije; mnogo je važnije šta misle ljudi kojih se to direktno tiče, dakle, šta misle građani u regionu.
RSE: Svjedočimo promjeni stava Sjedinjenih Država, a region je vrlo jasno čuo stav gospodina (Džona) Boltona (savjetnika za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika Donalda Trampa) da promjena granica nije isključena ako se Priština i Beograd o tome dogovore. Kakav je vaš stav o tome?
Kuper: Pa, ako se dvije strane dogovore, u čemu je onda problem? Ako se dogovore, onda to znači da sarađuju, da zajedno rješavaju problem. Ukoliko taj njihov dogovor uključuje i priznanje Kosova, što mislim da je od vitalne važnosti, onda će obje strane moći da se vrate ozbiljnom poslu vođenja sopstvenih država. Ali, znate, tu ima mnogo detalja koje treba riješiti, primjerice, koje tačno teritorije su u pitanju; kako ćete povući granicu; kako ćete u to uključiti građane; koje druge mjere ćete preduzeti da obezbijedite sigurnost manjina itd. Dakle, ja mislim da je to veoma komplikovan problem, da do takvog dogovora neće biti lako doći i da će trebati mnogo vremena za tako nešto.
A što se tiče stava gospodina Boltona, mislim da ako zemlje regiona mogu same da ispregovaraju, da dođu do rješenja problema – smatram da je to ono što smo u Evropi oduvijek i željeli.
RSE: Na drugoj strani, međutim, njemačka kancelarka Angela Merkel odbija promjenu granice između Kosova i Srbije, zbog straha da bi to moglo oživjeti etnički separatizam u susjednim zemljama – Makedoniji i Bosni i Hercegovini – i gurnuti region u konflikt.
Kuper: Pa, kao što sam rekao, hajde da najprije vidimo šta će Priština i Beograd predložiti. Hoću da kažem da ja i ne znam tačno o čemu mi uopšte razgovaramo, pošto još nijednog predloga nema. Ali, ako bi kojim slučajem lideri Bosne otišli do zapadnih vlada i rekli – znate šta, mi smo postigli sporazum, svi se slažemo o sljedećem…, nebitno je šta je to – mislim da bi svi na Zapadu bili oduševljeni. Ako se, dakle, svi domaći akteri saglase o nečemu, ako se ljudi na lokalu slože, u čemu je onda problem?
RSE: Domino-efekat, otvaranje Pandorine kutije u regionu – odgovara na to kancelarka Angela Merkel.
Kuper: Onda treba da pogledate po regionu i upitate se da li iko u Bosni i Hercegovini predlaže razmjenu teritorija. Šta bi takvo kosovsko rješenje uopšte značilo po Bosnu? U Bosni ima mnogo problema, ali ja nisam čuo nikoga ko sugeriše da njene granice treba mijenjati.
RSE: Ali, poznavajući region, ne mislite li da bi, recimo, Milorad Dodik, lider srpskog entiteta u BiH, mogao sugerisati: hajde da Srbija i BiH razmijene teritorije, da se Republika Srpska pripoji Srbiji, a, recimo, Sandžak Bosni i Hercegovini?
Kuper: Pa, tu bismo najprije imali mali geografski problem jer je prilična udaljenost između Republike Srpske i Srbije, tako ne znam baš kako bismo to riješili. Ali, ja mislim da sva pitanja treba razmatrati pojedinačno zato što nisu sva ona ista, dakle, ne moraju svi da čine isto.
Očigledno je da problem na sjeveru Kosova postoji ovom trenutku, problem koji je jedinstven, ja bar ne znam da na nekom drugom mjestu postoji sličan, možda, doduše, postoji u Preševskoj dolini. Kako god, moja poenta je sljedeća: svaka od zemalja u regionu ima svoje sopstvene probleme, mnoge od njih sa susjedima. Onda se pojave neki akteri koji žele da problem koji imaju sa susjedom riješe, i to u saradnji sa njim – meni je onda zaista iznenađujuće da ljudi tako nešto ne žele da pozdrave. Doduše, rješenje još nisu pronašli, tako da ne znamo da li ono može da se sprovede, ali, bar pričaju jedni sa drugima i pokušavaju da dođu do rješenja. Meni se to čini pozitivnim.
RSE: Da li vas dobro razumijem: u principu vi ne biste imali ništa protiv razmjene teritorija između Kosova i Srbije ako se dvije strane o tome saglase?
Kuper: Šta stoji u Završnom aktu iz Helsinkija? Stoji da granice ne treba da se mijenjaju, osim ako se to čini mirnim sredstvima, sporazumno i u skladu sa međunarodnim pravom. Dakle, to i u ovom slučaju, ako do nečeg sličnog dođe, mora da se uradi mirnim sredstvima, uz dogovor dviju strana i poštujući međunarodno pravo. Ja bih tome dodao da bi morala da postoji i puna zaštita za sve nacionalne manjine.
RSE: Gospodine Kuper, prema pisanju kosovskog lista Koha ditore, vi ste, zajedno sa Norbertom Roettgenom, predsjednikom Odbora za spoljnu politiku njemačkog Bundestaga, napisali povjerljiv izvještaj za potrebe Evropskog savjeta za inostrane odnose (ECFR, panevropska organizacija, formirana 2007. godine), da bi se promjena granica na Kosovu jedva mogla desiti bez nasilja. Dokument je zasnovan na razgovorima sa ambasadorima nekoliko evropskih zemalja u Prištini. Možete li ovo da potvrdite ili demantujete?
Kuper: Ja se ne bih bavio potvrđivanjem ili negiranjem šta je ko, ali bih dodao da mislim da to nije potpuno precizno. Ono, međutim, što stoji, jeste da kad bi se nešto poput toga dogodilo, mislim da bi uvijek postojao rizik zato što su strasti u regionu veoma snažne; postojao bi, dakle, rizik od izbijanja nasilja i morali bi se preduzeti koraci koji bi spriječili da se tako nešto dogodi.
RSE: Wall Street Journal je prije nekoliko dana objavio tekst, pozivajući se na navodni povjerljivi memorandum Evropske službe za spoljne poslove, u koji tvrdi da je imao uvid, da lideri Sjedinjenih Država i Evropske unije približavaju stavove koji idu ka podršci planu da Srbija i Kosovo promijene svoju granicu u skladu sa etničkim linijama. To približavanje stavova EU i SAD navodno bi izolovalo Njemačku, koja odbacuje takav pristup. Imate li vi bilo kakva saznanja o takvom povjerljivom dokumentu?
Kuper: Ja mislim da je to jedan avanturistički novinarski produkt, koji je vjerovatno malo prestigao činjenice, smatram da su u pitanju spekulacije. Uz to, ne mislim da bi izolovanje Njemačke bila pretjerano inteligentna ideja.
RSE: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić donedavno je volio da se u javnosti pohvali izuzetno bliskim odnosima sa njemačkom kancelarkom Merkel, ali već neko vrijeme se uzdržava od takvih izjava. Može li se ova činjenica povezati sa promjenom američkog stava koji više ne isključuje promjenu granica između Srbije i Kosova, ako se ima na umu to da je srpski predsjednik prije otprilike mjesec i po dana izjavio da je za razgraničenje sa Albancima, da je, dakle, i on za promjenu granica?
Kuper: Mislim da taj problem treba da riješe Srbija i Kosovo, nemojmo da to sad pretvaramo u novi problem između Njemačke i Sjedinjenih Država. Ono što treba da učinimo, po mom sudu, jeste da pustimo da lideri Srbije i Kosova nastave svoje pregovore, konsultujući pritom koga god žele, uključujući, svakako, i njemačku vladu i američku administraciju i visoku predstavnicu EU, a onda da vidimo sa kakvim rezultatima će izaći pred nas. Dakle, prerano je da sada zauzimamo bilo kakve pozicije, o tome sam pisao u svom tekstu; ne možete zauzeti poziciju o nečemu što još ne postoji.
RSE: Ima spekulacija ovde, ali one stižu i od posmatrača sa Zapada, da se gospođa Federika Mogerini, EU posrednica u dijalogu Beograda i Prištine, snažno zalaže da se rasplete kosovski čvor do kraja njenog mandata iduće godine, kako bi ostavila zavještanje, koje bi je, kako neki mediji ovde pišu, moglo nominovati i za Nobelovu nagradu za mir. Prilično su snažne spekulacije da ona nije protiv ideje razmjene teritorija, ako se Kosovo i Srbija dogovore o tome. Imate li vi neko saznanje više o ovome?
Kuper: Ne, nemam, moraćete njoj da postavite to pitanje. Ja mislim da bi svako ko obavlja njen posao, da bi, uostalom, svi u Briselu, željeli da region krene naprijed, a sasvim je očigledno da bi rješenje problema između Srbije i Kosova doprinijelo tome. U tom smislu smatram da je potpuno u redu i da je apsolutno prirodno da Federika Mogerini želi da vidi napredak u rješavanju tog pitanja.
