Navršava se 31 godina od ubistva porodice Zec

Zagrebačka porodica Zec – otac Mihajlo, supruga Marija i kći Aleksandra (12) – ubijena je na današnji dan prije 31 godinu. Pripadnici Merčepove jedinice pred istražnim sudijom priznali su ubistva

Tog 7. decembra 1991. godine padalo je nešto između snijega i kiše. Bila je hladna decembarska noć. Četvorica pripadnika rezervne jedinice MUP-a u sastavu Siniša Rimac (18), Munib Suljić (32), Igor Mikola (20), Nebojša Hodak (25) i jedna djevojka Suzana Živanović, svi u odorama, i svi pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa pred ponoć pojavili su se na vratima poznatoga zagrebačkoga mesara Mihajla Zeca (38) u Ulici Poljanička broj 22, na zagrebačkoj Trešnjevci, pisao je 24sata.hr.

Zec je bio poslovođa u mesari Križevčanka na početku Petrinjske ulice u Zagrebu. Poznavali su ga mnogi u Zagrebu. Lično su ga poznavali i neki od onih, koji su mu se pojavili na vratima. Čak je jednom od njih mesar ranije povremeno posuđivao novac. Osim Mihajla, u kući je bila i njegova supruga Marija (36), djeca Aleksandra (12), Dušan (10) i Gordana (7). Djeca su u to vrijeme spavala.

Sve vrijedno iz kuće uzeli, pa pucali u Mihajla…

Mihajlo i Marija su bili na spratu u sobi dnevnog boravka.  Rezervisti policajci saopštili su mu da će napraviti pretragu stana i oduzeti mu oružje koje posjeduje, budući su znali da je on strastveni lovac. Razumije se, nisu imali niti jedan valjan dokument potreban za ulaz u kuću, ni dozvolu za pretragu stana. Bez odobrenja vlasnika počeli su otvarati ladice, preturali ih, otvarali su i ormare, izvadili posteljinu. Sve vrijedno, kao što su zlato i novac su uzeli.

Nakon 10-15 minuta krenuli su van. Mihajlo je pošao za njima niz stepenice prateći ih, a oni su ušli u kombi. Prišao je kombiju, objašnjavao se sa njima i tražio da mu vrate ono što su uzeli. Jedan od njih, navodno je riječ o Siniši Rimcu, u njega je ispalio nekoliko metaka.

Mihajlo je pao na neasfaltirani dio završetka ceste i ostao na mjestu mrtav. Nakon pucnja, pokušali su se udaljiti što prije sa mjesta događaja. Dok se vozač kombijem okretao na uskom prostoru oštetio je jedan parkirani automobil. Neki od susjeda čuli su pucnjavu u noći i provirili kroz prozor. Vidjeli su kombi sive boje kako odlazi.

Prekrili mu oči da ne vidi mrtvog oca u dvorištu

Kad je čula pucnjavu na ulici, Mihajlova supruga izašla je da vidi što se događa, a za njome je istrčala i kćer Aleksandra. Zatekla je kombi koji je još uvijek bio pred njihovom kućom. Petorka u uniformama pokupila je i njih dvije, ubacila ih u vozilo i udaljila se.

Dušan i Gordana spavali su u svojoj sobi i nisu ni znali kakva se drama odvijala u kući i ispred nje. U intervjuu za Tportal Dušan je ispričao da mu je susjed pokrio oči kako ne bi vidio tijelo mrtvog oca kako leži na dvorištu.

Iako je bila noć, na mjesto događaja izašla je velika policijska ekipa i počele su se prikupljati informacije. Između ostalog, prikupili su tragove koji su ostali ispred kuće nakon sudara kombija i parkiranog auta. Tako su utvrdili da su osumnjičeni koristili policijsko vozilo. Niko im nije mogao reći gdje su Marija i Aleksandra.

Narednog dana, 8. decembra, u Zavodu za Sudsku medicinu i kriminalistiku obavljena je obdukcija Mihajla Zeca. Uzrok smrti bile su prostrijelne rane glave i grudi. Moglo se zaključiti da je u njega ispaljeno i nekoliko metaka dok je ležao. Izvađeno je i jedno zrno metka iz njegovog tijela, koje je kasnije vještačeno.

Majku i kći ubili na Sljemenu

Nije se mnogo pričalo o događaju, šaputalo se samo među policajcima u Đorđićevoj. Nakon nekoliko dana u Đorđićevu su privedeni Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak, Siniša Rimac i Suzana Živanović. Svi oni su bili pripadnici rezervnog sastava policije pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. I dalje se nije znalo gdje su Marija i Aleksandra.

Dana 14. 12. 1991. godine u jutarnjim satima, nakon što su priznali da su oni zaista bili u kući Mihajla Zeca i ubili ga, priznali su da su ubili i Mariju i Aleksandru. Trebalo je obaviti uviđaj na Sljemenu, na mjestu njihovog ubistva.

Posebno formirana ekipa za uviđaj stigla je na Sljeme u Planinarski dom Adolfovac.

Kad je ekipa za uviđaj došla do drvenog objekta izletišta, tamo je već bila osumnjičena petorka. Čuvali su ih policijski specijalci. Sastavni dio ekipe za uvođaj, osim operativca za uviđaj, bio je istražni sudija, dva zamjenika okružnog javnog tužioca, vještak za balistiku, pirotehničar, načelnik Odjeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta, dva specijalista za krvne delikte i tri kriminalistička tehničara.

Ubili ih na smetlištu

Ubice su pokazale mjesto na kojem su ubili majku i dijete. Dok su objašnjavali kako su počinili monstruozni zločin, policajci su priznanje snimali video kamerom, sve fotografisali i skicirali. Mjesto ubistva je ustvari bilo smetlište koje je malo u brijegu i udaljeno je nekih dvadeset metara od samog izletišta, u pravcu ceste kojom se dolazi prema vrhu Sljemena. Kad se ekipa za uviđaj popela do smetlišta, vidjeli su da je smetlište promjera oko 15 x 10 metara. Na vrhu je bila svježe nabacana smrznuta zemlja, pomiješana sa smećem.

Nakon što su sklonili tanak sloj smrznute zemlje, ukazala se ljubičasta kućna haljina, u koju je Marija bila odjevena u trenutku otmice. Na sebi je imala i ljubičastu Adidas trenirku. Daljnjim otkopavanjem pojavio se drugi leš, djevojčica odjevena u tamnoplavu trenerku. Ruke i usta bile su im vezane. Noge mrtve djevojčice bile su gotovo potpuno opružene, a desna potkoljenica oslonjena na glavu majke. Na toj, desnoj nozi, bila je papuča, na lijevoj je nije bilo. Kod desnog koljena majke pronašli su nekoliko čaura ispaljenih projektila, a ispod majke njene kućne papuče.
etorka je priznala da su oružje kojim su ubijene majka i kćer sakrili na tavan zgrade izletišta. Tamo su istražitelji zaista i pronašli automatsko oružje Hecler&Koch, u čijem okviru je bilo još dosta metaka.

Ubica je djetetu pucao u glavu

Tijela majke i kćeri prevezli su u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati. Majka je imala šest rana od metaka. Samo na glavi imala je tri prostrijelne rane. Osim što su Aleksandri bile vezane ruke, imala je povez i na očima. Ubica joj je u glavu ispalio nekoliko metaka, na desnom obrazu imala je dvije rane i još tri u vlasištu iznad desnog uha. I policajci koji su vodili istragu naježili su se dok su slušali kako jedan od ubica prepričava Aleksandrine riječi: “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”. Djevojčica nije ni pomišljala da je i njoj smrt blizu.

Temeljem priznanja policajci su na zagrebačkom Velesajmu pronašli i Citroen kombi koji su koristili. U kombiju je bilo dosta municije eksploziva. Pronašli su i dokument na kome je pisalo da vozilo pripada Rezervnoj jedinici MUP-a. Tokom istrage, petorka je tvrdila da je Mihajla ubio Siniša Rimac, a da je majku i kćer ubio Munib Suljić.

Zbog ubistava Mihajla, Marije i malene Aleksandre nije odgovarao niko od izvršitelja. Zbog proceduralnih grešaka njihovo priznanje ponovljeno kod istražnog sudije nije se moglo koristiti u sudskom postupku. Munib Suljić, Igor Mikola i Siniša Rimac osuđni su 2005. godine, ali zbog ubistva nepoznatog muškarca. Najdužu kaznu od 10 godina dobio je Suljić koji je prvi zapucao.

Rimac je osuđen na osam godina dok je Mikola kao pomagač ubistva osuđen na pet godina zatvora.

Kao zapovjednik jedinic koeja je na kutinskom, zagrebačkom i pakračkom području nezakonito uhapsila 52 osobe, od kojih su 43 ubili, pravomosnažno je osuđen Tomislav Merčep. Među ubistvima pripadnika Merčepovaca koje nije spriječio ni kaznio su i ona obitelji Zec.

Dušanu i Gordani Zec država je 2004. isplatila jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 200.000 eura. Dušan Zec danas živi u Banja Luci i radi u agenciji za nekretnine.