Novo ime Makedonije: Dobit za Balkan, primjer za svijet

Makedonsko Sobranje u utorak počinje proceduru ratifikacije Sporazuma sa Grčkom o promjeni imena u Republika Sjeverna Makedonija koji svjetski mediji i analitičari opisuju kao moguću prekretnicu ne samo za ovu državu, već i za cijeli Zapadni Balkan.

Sporazum, koji su u nedjelju potpisali ministri vanjskih poslova Makedonije i Grčke, Nikola Dimitrov i Nikos Kocijas, bi mogao poslužiti i kao primjer za rješavanje konflikta širom svijeta zbog čega premijeri dvije zemlje, Zoran Zaev i Aleksis Cipras, zaslužuju Nobelovu nagradu za mir, smatraju neki od medija.​

Sporazum je prekretnica za region

Sporazum će, ako uspije, imati niz pozitivnih efekata i koristi ne samo za te dvije zemlje, već i za čitav Balkan, piše za Foreign affairs Florijan Biber (Florian Bieber), profesor istočnoevropske istorije i politike na Univezitetu u Gracu.

“Prvo će EU pozvati Makedoniju da započne pregovore o pridruživanju krajem juna ili početkom jula. Nakon toga, Skoplje će ratifikovati sporazum, ali uz podršku dvije trećine parlamenta koja je potrebna za ustavne promjene, čime se otvara put referendumu o promjeni imena na jesen. Tek nakon što Makedonija poduzme ove korake, Grčka ratifikuje sporazum,” pojašnjava Biber.

On smatra i da su velike prepreke za prihvatanje sporazuma unutar država.

Posebnu pažnju Biber posvećuje uticaju Rusije u ovom sporu, koja je prije dvije godine, kada je spor oko imena dostigao vrhunac, počela da podržava nacionalističku vladajuću VMRO-DPMNE.

“Nedavno je ruski ideolog Aleksandar Dugin, čije antizapadne stavove podržava zvanična ruska politika i koji ima bliske veze s Kremljom, posjetio Makedoniju kako bi pružio podršku manjoj proruskoj partij”, kaže Biber i dodaje da je ruski interes za spor oko imena ustvari sprječavanje proširenja EU i NATO-a i održavanje neriješenih konflikata na zapadnom Balkanu.

“U martu 2018. godine Rusija je prijetila negativnim posljedicama po bilateralne odnose ako bi se Makedonija pridružila NATO-u. Zaista, ako bi Makedonija postala članica, sigurnosni vakuum na Balkanu bi se smanjio, ostavljajući samo Bosnu, Kosovo i Srbiju van saveza”, ističe autor.

Biber smatra i da je sporazum prekretnica za region, odnosno da može da oživi EU integracije i sveukupnu dinamiku reformi u drugim zemljama koje čekaju na članstvo, kao i da poveća pritisak na Srbiju i na Kosovo da riješe svoje razlike kako ne bi bile u zaostatku.

Aleksis Cipras zaslužuje Nobelovu nagradu za mir

Foreign policy piše da se dva lidera koji zaslužuju Nobelovu nagradu za mir nisu sastali u Singapuru, već su se sreli na obalama čistog, slatkovodnog jezera na granici Grčke, Makedonije i Albanije.

“Sporazum stvara model za rješavanje sukoba identiteta koji se ne bore samo na Balkanu, već širom svijeta,” objašnjava se u tekstu i dodaje da su u njega ukorijenjena najosnovnija pitanja identiteta.

Nigdje nije postavljeno pitanje koje je više nego aktuelno na Balkanu, gdje dodavanje čak i samo jednog vokala u riječ ili dodatni poljubac u obraz mogu odmah signalizirati nepoštovanje.

Magazin smatra i da je za razliku od skoro svih njegovih prethodnika, Cipras prvi shvatio korist od oslobađanja Grčke od nepotrebnog tereta u odnosima NATO-a i EU-a, kao i odnosima s komšijama :

“Drugo, Cipras je prilikom dolaska svog reformističkog kolege Zaeva vidio priliku, jer on žarko želi da vidi kako njegova zemlja konačno ulazi u NATO i EU, stabilizuje se i privlači investicije”.

Kada je riječ o Balkanu, u tekstu se ocjenjuje da su ulaskom u NATO makedonske granice osigurane, što se reflektuje i na one koji bi da, kako piše, rasparčaju susjedno Kosovo.

“Sporazum nagovještava napredak i za Bosnu, koja bi konačno napredovala u pretposljednjoj fazi prije članstva u NATO-u, čime bi se ugrozile šeme za podjelu zemlje. Uz povratak NATO-a i EU-a, najveća zemlja u regionu, Srbija, može napokon odustati od svoje posvećenosti Rusiji i definitivno izabrati Zapad za saveznika,” zaključuje se u tekstu.

Balkan, šansa za stabilizaciju Evrope

Bilo bi pogrešno odbaciti ovo kao mali pomak, naročito sada kada je jedinstvo transatlantskog saveza na najnižoj tački od Drugog svjetskog rata, a jedinstvo Evropske unije je izazov na svim nacionalnim izborima, pišu Džord i Aleksandar Soroš (George i Alexander Soros), osnivači Fondacije za otvoreno društvo za Njujork Tajms (The New York Times).

“Zapravo, istorijski kompromis za preimenovanje zemlje u Republiku Sjevernu Makedoniju otvara niz mogućnosti za lidere u Evropi i Sjedinjenim Državama da se suprotstave aktuelnim trendovima i započnu oblikovanje sigurne budućnosti za Balkan, postignuće koje bi pomoglo u obezbeđivanju stabilnosti za cijelu Evropu”, stoji u tekstu.

Međutim, SAD i Evropa nisu jedini učesnici u regionu, navode autori:

“Rusija je jasno stavila do znanja da će se miješati ukoliko su njeni interesi ugroženi, posebno kada je u pitanju potencijalno članstvo u NATO-u. To je već učinila u neuspješnom državnom udaru 2016. godine u Crnoj Gori. Turski predsjednik, Redžep Tajip Erdoan, čini da se osjeća njegovo prisustvo u svakoj državi, a Kina je sada jedan od najvećih investitora u regionu, s ambicioznim planovima da učini Balkan glavnom ulaznom tačkom u Evropu u inicijativi-Jedan pojas, jedan put”.

Autori smatraju i da bi poboljšanje ekonomije i upravljanja svake zemlje omogućilo Evropskoj uniji da ne prima jednu po jednu državu, već da ih primi kao cjelinu koja bi mogla biti više usklađena sa evropskim zakonima i standardima od nekih postojećih članica.

“Države takođe mogu raditi zajedno kako bi riješile najvažnije političke prepreke za prijem u Evropsku uniju svake od država, uključujući teritorijalne sporove, korupciju i organizirani kriminal. Bosna i Hercegovina-koja ostaje zaglavljena u komplikovanom naslijeđu Dejtonskog sporazuma – i Kosovo, moraju još mnogo toga uraditi,” kažu oni.

I Evropa (uključujući Britaniju) i Sjedinjene Države, pišu dva Soroša, trebaju postati entuzijastične pristalice ove ekonomske zajednice na Balkanu. Takva zajednica ne bi bila reinkarnacija bivše Jugoslavije. Povećanje prosperiteta i kohezije među ovim državama učinilo bi ih manje podložnim utjecaju-ekonomskom, diplomatskom ili vojnom-iz Pekinga, Ankare ili Moskve.

Posljedice neaktivnosti bile bi strašne, jer ako zapadne sile ne uspiju da zadrže zemlje Balkana na putu ka lokalnoj saradnji i eventualnom članstvu u Evropskoj uniji, ove države će biti potisnute i eventualno podijeljene u sfere utjecaja Rusije, Turske i Kine, efikasno balkanizujući Balkan još jednom, zaključuju Džord i Aleksandar Soroš.