Ovu ratnu priču iz Mostara treba da zna cijeli svijet

Ratna priča iz Mostara govori o tragičnoj sudbini jedne porodice, otac i dva sina u ratu su se našli u tri različite vojske, piše Anadolija. Jedan od sinova je poginuo, a drugi će zauvijek nositi teret rata, ali i pouku o zlu i opraštanju.

Period rata u Bosni i Hercegovini i ratom zahvaćenom Mostaru, otac i dva sina proveli su na tri zaraćene strane, Armiji BiH, Hrvatskom vijeću odbrane i Vojsci Republike Srpske.

Ovo je priča Mostarca Zorana Lakete (50) koji je uspio da preživi.

“Zovem se Sabahudin, Zoran ili Ranko, prezivam se Laketa, sva ova imena imaju isto značenje, jer sva trojica od njih su zorom ili sabahom rođeni”, kaže Zoran.

Imao je 25 godina kada je počeo rat, koji je njemu i svoj omladini, praktično zaustavio mladost u rodnom Mostaru. Zoran je rat proveo kao pripadnik HVO, njegov brat Goran se borio u redovima Armije BiH, dok je njihov otac Ratko bio u redovima vojske RS.

“Da, moju priču treba da zna cijeli svijet. Moj brat je bio u Armiji BiH, ja sam bio u HVO, otac mi je bio mobilisan u Vojsci Republike Srpske. Da smo iz jedne kuće, najobičnije radničke familije bili u tri vojske, i hoćete da pričamo o domoljublju, rodoljublju ili patriotizmu? Pa jesu li to bili naši ideali? Nisu”, poručuje on.

Prisjećajući se života u Mostaru prije rata, Zoran kaže kako nije bilo Bajrama, Božića niti Uskrsa, a da nije posjetio komšije ili da komšije nisu posjetile njega i njegovu porodicu.

“Kažu da je sve to juče bilo kao nešto zabranjeno, u to vrijeme tame i mraka. Ne znam onda ko nam upali ovo svijetlo! U to doba, u cvijetu mladosti, sa svojih 25 godina postajem neki vojnik, treba nekoga da mrzim, da pucam na nekoga, da se ubijamo u ‘bratoubilačkom ratu’, a eto i fakta da sam bio na jednoj, moj brat na drugoj, a otac na trećoj strani. Sve ovo desilo se mojoj familiji, mojim prijateljima, mojim komšijama, braći i sestrama. Imao sam samo jednog brata, jednog oca, jednu majku, svi oni su danas nažalost mrtvi, a ja sam evo još malo živ”, priča on.

Brat Goran imao je 24 godine kada je poginuo 6. avgusta 1993. godine, a stradao je od minobacačke granate ispaljene s položaja HVO na brdu Hum, iznad Mostara, u čijim redovima je bio njegov brat Zoran. Za smrt brata čuo je tek nakon sedam dana, putem Radio Mostara.

“Nisam mogao da vjerujem: ‘Sedam dana od smrti Lakete Gorana koji je stradao od zločinačke granate 6. augusta, zajedno s njim su stradali…’ Nisam mogao da vjerujem u ono što čujem. Dolaze mi prijatelji, izražavaju mi saučešće, i tek onda postajem malo svjesniji. Ne možeš da odeš bratu na sahranu, ne možeš da vidiš žalosnu majku koja je izgubila sina, nego to moraš da nosiš u svojoj dubini, u malom ljudskom biću”, govori on.

Na mostarskom šehidskom mezarju, sahranjen je njegov brat Goran, a pored Gorana je ukopan i njihov dobar drug Adis, kao i brojni saborci i sugrađani Mostara.

Dok se prisjeća brata i govori o njemu, osjeti se težina i bol u svakoj njegovoj riječi. Na kraju svoje priče, Zoran šalje poruku svim narodima u BiH, ali i susjednim zemljama: “Da Bog da se nikada i nikome ne ponovilo!”

Ž.N.