Priroda na udaru: Uništavanje Jadrana u sjenci korone

Hrvatski stručnjaci upozoravaju da se u sjenci pandemije koronavirusa na obalama Jadrana već mjesecima odvija nepropisno nasipanje i proširivanje plaža, kojim se ubija sve što živi u njihovoj blizini.

Plaže se dohranjuju, nasipaju i proširuju, čime se povećava vještački udio obale u odnosu na prirodni. Uz to se dobar dio plaža nasipa neprikladnim, otpadnim građevinskim materijalom i šljunkom u kome ima puno zemlje i mulja.

More raznosi mulj koji se taloži na velikim površinama i stvara sedimentaciju koja trajno guši prirodnu morsku floru i faunu.

Makarska, Podgora, Jadranovo, Crikvenica i uvala Vruja kod Omiša su neke od lokacija na kojima se zbiva devastacija. Stranice društvenih mreža posljednjih su se dana užarile od snimaka i komentara ljudi koji svjedoče tom razaranju, piše Index.hr.

Nepropisno nasipavanje uništava sav život
U njemu stradavaju i flora i fauna – cijele livade strogo zaštićene vrste morske cvjetnice (rod Zoostera, Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica), koje obogaćuju more kiseonikom te su staništa za mnoge vrste riba, puževa i rakova. Stradavaju i alge i životinje, pogotovo sesilne, odnosno pričvršćene vrste kao što su sunđeri, korali, mahovnjaci, mješčićnice i dr.

Dobar dio te devastacije odvija se pod izgovorom dohranjivanja plaža. Naime, tokom zime morski talasi tjerani ponajviše jugom i maestralom odvlače šljunak s plaža pa se on povremeno mora dodavati, što se naziva dohranjivanjem koje spada u uobičajeno održavanje plaža. Međutim, često se događa da se tokom dohranjivanja nasipavaju dijelovi koji ranije nisu bili nasipani kako bi se površine pod plažama povećale bez potrebnih dozvola za čije ishođenje treba vremena i truda.

Morski biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu upozorava da nasipanje obala i plaža neprikladnim materijalima pred turističku sezonu uzima sve više maha.

“Iako ima pozitivnih primjera nadohrane plaža gdje se pazi kakav se materijal dodaje i koliko će se tog materijala utrošiti, sve je više primjera kako se ovakav postupak pretvara u ekološku katastrofu”, kaže Kružić.

“Postoje brojni primjeri uređivanja plaža neodgovarajućim materijalima kao što su građevinski otpad, šljunak s velikim procentom zemlje te čak samom zemljom. Udio zemlje u šljunku kojim se nadohranjuje plaža ne bi smio biti veći od pet odsto kako čestice gline ne bi negativno uticale na podmorski svijet oko plaže. Materijal s većom količinom zemlje trebao bi se koristiti samo za uređivanje gornjeg dijela plaže do kojeg ne dopiru talasi gdje ne postoji opasnost da će zemljani materijal završiti u moru”, tumači biolog.

“Uništene plaže se ne oporavljaju”
Upozorava da primjeri nepropisnog nasipanja pokazuju da je šteta često dugotrajna, posebno za zaštićene vrste.

“Ovdje se primarno misli na livade zaštićene morske cvjetnice Posidonia oceanica te plemenite periske Pinna nobilis, koja je već ugrožena parazitskim i bakterijskim bolestima. Kod nasipanja takvim neprikladnim materijalom sitne čestice talože se na širokom području oko plaže i prekrivaju morsko dno, što dalje dovodi do sprječavanja procesa fotosinteze kod algi i morskih cvjetnica te njihovog nestanka. Slično se događa i sa sesilnim organizmima poput sunđra i korala. Pitanje je koliko vremena treba da se takvo zatrpano područje oporavi, ali na primjeru plaže Žnjan u Splitu posljedice sedimentacije nakon nasipanja i dohranjivanja plaže neprikladnim materijalom 1998. još su uvijek vidljive, tim više što je morska cvjetnica Posidonia oceanica nestala na većem dijelu podmorja oko plaže”, žali se Kružić.

Pero Ugarković, urednik portala Podvodni.hr, kaže da će uništavanje prirodne obale rezultirati siromašenjem ribljeg fonda, što će smanjiti kvalitetu hrvatske ugostiteljske ponude.

“Područja koja se nasipaju uglavnom su bila povoljna područja za rast i razvoj riblje mlađi”, kaže Ugarković.

“Devastacijom se degradira i ugostiteljska ponuda”

A što to znači za hrvatsku ponudu riba u ugostiteljstvu?

“Ugostiteljstvo će se sve više oslanjati na uzgojenu i uvezenu ribu i plodove mora, što je već vidljivo u našoj ponudi. Pitanje je kako će se takve promjene odraziti na budućnost našeg malog obalnog ribolova. Nažalost, po tom pitanju dugoročno nisam optimist, nasipanje obale treba hitno zaustaviti jer ribe trebaju netaknuta prirodna mjesta za rast. Uništavanje bilo kojeg dijela obale je uništavanje našeg tradicionalnog ribolova i načina života na cijelom Jadranu. To nije samo problem lokalno nasutog područja”, upozorava Ugarković.

Dalibor Carević s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, rukovodilac projekta Beachex kojem je cilj definirati tehničku podršku za potrebe dugoročnog dohranjivanja i nasipanja plaža u Hrvatskoj s minimalnim utjecajem na životnu sredinu, kaže da u Hrvatskoj ukupno ima oko 2000 plaža koje su u nadležnosti 130 primorskih opština i gradova. Njihova ukupna dužina iznosi oko 619 km, od čega najviše otpada na Istarsku županiju. Prema podacima dostupnim Beachexu dohranjuje se oko 370 plaža.

“Kako se one dohranjuju, propisanim materijalom ili ne, po dokumentaciji koju smo dobili teško je utvrditi”, kaže Carević.

Svi upućeni s kojima su razgovarali novinari Indexa smatraju da je problem u tome što gradovi i opštine nastoje uštedjeti novac koji dobijaju za dohranjivanje plaža pa koriste materijale poput građevinskog ili zemljanog kojeg se netko želi riješiti, pa ga daje čak i besplatno.

Opustošeno podmorje Makarske
O razmjerima devastacije koju su u makarskom podmorju uzrokovali antropogeni materijali poput stijena, sitnog šljunka i mulja svjedoče fotografije koje su napravili članovi i članice Podvodno istraživačkog kluba

Kružić kaže da je za dohranu i nasipanje plaža najbolje koristiti materijal koji je iz mora ili je sličnog porijekla.

“Materijal iz rijeke može drugačije hemijski reagirati s morem i obrnuto. Takve procese još treba istražiti. Najbolji su oblutci, odnosno valutice, šljunak bez primjesa zemlje, odnosno gline. Neki koriste takav materijal, no takvi su primjeri, na žalost, rijetki”, ističe.

Smatra da je čak i betoniranje manje štetno od nasipavanja zemlje zato što se beton najčešće stavlja unutar oplatnih ploča.

“Beton manjim dijelom izlazi iz tih ploča tako da postoji onečišćenje, ali znatno manje nego nasipanje zemlje u more. Kod izgradnje molova ne smije se nasipavati materijal sa zemljom, kao što se to kod nas često radi, jer uzrokuje isti efekt kao i nasipavanje plaža, već treba stavljati veće kamene gromade. No ni betoniranje nije rješenje. Iskoristive površine plaža mogu se povećati drvenim podovima. Zgodnih rješenja može se vidjeti i kod nas. Što manje betona, to je bolje za obalu i estetski izgleda bolje”, kaže Kružić. Sveučilišta u Splitu.