Ambasador Drahoslav Štefanek, voditelj Ureda Vijeća Evrope u Bosni i Hercegovini, naglasio je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će BiH morati primiti natrag sve svoje državljane, bez obzira radi li se o muškarcima koji su se borili u redovima “Islamske države” (IDIL) ili o ženama i djeci.
Štefanek je dodao da se nikome ne bi smjelo oduzimati državljanstvo, te da se svi povratnici sa stranih ratišta trebaju procesuirati, ali i vratiti u normalan život. Vijeće Evrope je, pored Vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) jedan od pokrovitelja programa reintegracije nasilnih i ekstremističkih zatvorenika u BiH, čija implementacija je počela u februaru 2019. godine, a Štefanek je istakao da fokus ne smije ostati samo na zatvorenicima koji su radikalizirovani, već i na onima koji bi mogli to biti.
“Iskustva govore kako je većina osuđenika za terorizam prethodno bila osuđena kao sitni kriminalci”, istaknuo je Štefánek.
RSE: Mnogo je žena i djece iz BiH koja su danas u kampovima ili zatvorima u Siriji i možda u Iraku. Kakve su obveze BiH prema njima, te prema ljudima koji su se borili u redovima terorističkih organizacija u toj regiji?
Štefanek: To je zaista teško pitanje i može biti dvostruki mač. Mi se moramo boriti protiv terorizma i to je jedna globalna borba. S jedne strane, ti ljudi mogli bi biti opasni po društvo. S druge strane, imamo individualna ljudska prava. Ja sam pravnik i Vijeće Evrope je organizacija koja se bavi pitanjima vladavine prava. Uopšteno govoreći, nikome se ne bi trebalo ukinuti državljanstvo. To je osnovno pravilo. Ako te osobe imaju državljanstvo BiH, njima bi se trebao omogućiti povratak u svoju državu. Ne kažem da će biti dobrodošli, ali oni će morati biti primljeni. Takođe, te osobe mogu imati dvojno državljanstvo tako da se mora ići od slučaja do slučaja.
Želim da istaknem da smo usvojili Protokol iz Rige 2015. godine koji se odnosi na bivše borce u terorističkim organizacijama. To je pravni instrument Vijeća Evrope i BiH je usvojila ovaj protokol. Ti ljudi, nevažno radi li se o bivšim borcima, ženama ili djeci, jesu li bili uključeni u terorističke aktivnosti, obuku, dio obuke ili su bili pomagači, oni bi se trebali kazneno procesuirani. Ukoliko se oni vrate, trebali bi biti kazneno procesuirani u BiH. Ponavljam, nevažno jesu li oni muškarci ili žene. Naravno, kad govorimo o djeci, sve ovisi o starosti djeteta, ali mogu zamisliti da imamo i slučajeve onih koji imaju 17 ili 18 godina. Međutim, svaki slučaj mora biti istražen, treba vidjeti jesu li ti ljudi sami otišli tamo ili su ih odveli muževi ili roditelji.
RSE: Dvadesetak osoba iz BiH osuđeno je za pridruživanju “Islamskoj državi” i presude su u prosjeku iznosile godinu do dvije zatvora. Nekoliko procesa je u toku. Neki od osuđenih već izlaze na slobodu. Kako komentarišete tako niske zatvorske kazne za djela povezana s terorizmom, posebno ukoliko ih usporedimo s kaznama za ista djela izrečena u evropskim zemljama ili SAD-u?
Štefanek: Ne želim biti previše diplomatičan, ali ne mogu komentirati presude domaćih sudova u BiH. Prvo, radi se o nezavisnosti sudstva. Drugo. to je unutrašnje pitanje BiH. Nadam se da sudije slijede Krivični zakon BiH. Naravno, ukoliko uporedimo ove presude i dosuđene kazne s onim u SAD-u vidimo da su one znatno niže. Visina kazne savisi i od zakonodavstva. Naravno, čekamo da vidimo i što će se dešavati s ovim zatvorenicima nakon što izađu na slobodu. A to je posao drugih agencija u BiH.
RSE: Može li se reći da su ti ljudi deradikalizirani nakon što odsluže godinu-dvije zatvora? Vidite li neke aktivnosti bh. vlasti prema osuđenima za djela povezana s terorizmom koji izlaze iz zatvora?
Štefanek: Nadam se da rade na tome. To je dugotrajan proces i nije nešto što će se promijeniti preko noći. Nisam naivan. Znam da se to ne može tako brzo može promijeniti. Mnogo toga zavisi i o zajednicama u koje se te osobe vraćaju. Ovdje takođe vidim i veliku ulogu civilnog sektora i organizacija koje se bave ovim pitanjem. Bitna je uloga čelnika lokalnih zajednica, poreodice, prijatelja, ali također i religijskih čelnika budući da su ti osuđenici zloupotrebljavali ili pogrešno interpretirali religiju za svoje ciljeve.
