Region

Stopiranje Zakona o istopolnim zajednicama u Srbiji samo kupovina vremena?

Ilustracija

Izrada Zakona o istopolnim zajednicama podijelila je javnost u Srbiji, a njegova sudbina je postala još neizvjesnija nakon izjave predsjednika da on taj zakon neće potpisati jer je u suprotnosti sa Ustavom. Aleksandar Vučić, naime, smatra da Ustav upućuje na Porodični zakon koji brak definiše kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene. Stoga i Zakon o istopolnim zajednicama ne bih mogao da potpišem i vratio bih ga Narodnoj skupštini.

Stručnjaci su upozorili da Ustav zaista tretira brak kao zajednicu muškarca i žene, ali da je u slučaju pomenutog zakona riječ samo o istopolnim zajednicama, i da nije riječ o zakonima o braku i porodici.

Sličnu ocjenu ponovila je i ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić, koja takođe kaže da „zakon o istopolnim zajednicama nije predmet Porodičnog zakona, jer nije riječ o braku, i nema usvajanja djece“. Zakon bi prema njenim riječima, trebalo da dovede „do smanjenja sistemske diskriminacije i reguliše imovinske odnose, pravne, zdravstvene, penzione, sve ono što imaju ljudi koji inače žive u nekom obliku zajednice“.

Nacrt zakona o istopolnim zajednicama trenutno je u očekivanju mišljenja eksperata Savjeta Evrope, koji će procjeniti da li je taj prijedlog u skladu sa zabranom diskriminacije.

Vučić iznevjerio saradnike?

Donošenje takvog zakona u Srbiji nije politički popularno, ali je rad na Nacrtu zakona o istopolnim zajednicama započeo još jesenas, i činilo se da ne postoje neke posebne prepreke za njegovo usvajanje. Utoliko je stav predsjednika Srbije iznenadio LGBT-zajednicu i aktiviste za ljudska prava, i mnogi to vide kao šamar demokratskoj javnosti, ali i samoj ministarki Gordani Čomić.

S druge strane, preko 200 intelektualaca i javnih ličnosti potpisalo je apel Vladi Srbije, nadlježnim ministarstvima i drugim institucijama u državi „da zaustave donošenje zakona o istopolnim zajednicama“, a najširoj javnosti i tradicionalnim crkvama „da reaguju kako bi se odbranilo pravo na slobodu i budućnost naroda“. Potpisnici apela smatraju „da se prava istopolnih osoba mogu rješavati izmjenom nekoliko postojećih zakona, zbog čega nema potrebe za donošenjem posebnog zakona“. Koalicija za prirodnu porodicu smatra da su sva tri predložena zakona Ministarstva za ljudska prava i manjinska prava – o rodnoj ravnopravnosti, istopolnim zajednicama i zabrani diskriminacije – „neustavna, protivna zdravom razumu i usmjerena protiv volje većine građana, tradicije i identiteta“.

Država se krije iza EU

Pravnik Milan Antonijević izjavu predsjednika Srbije vidi prije svega kao preuranjenu i više kao nekakvu kupovinu vremena. Antonijević za DW kaže da u tome ne vidi neki poseban sukob između ministarke i predsjednika Srbije, „već je to više neki mali igrokaz u kojem su građanima uskraćene prave informacije i činjenica da će taj zakon na kraju biti donijet. A onda će opet, umjesto da govorimo kako želimo da unaprijedimo prava svakog građanina, država da se sakrije iza pritiska Evropske unije i iza presude Evropskog suda za ljudska prava, koja jasno nalaže da se te zajednice moraju urediti“

Kao najvažniju primjedbu na prijedlog zakona Koalicija za prirodnu porodicu navodi da je „on protivan Ustavu, jer se u članu 62 srpskog Ustava navodi da je brak zajednica muškarca i žene“. Kako za DW objašnjava Marija Stajić, koordinatorka te koalicije, „zagovornici tog zakona tvrde da tu nema govora o braku i usvajanju djece, međutim, riječ je po svemu o zajednici koja je u potpunosti upodobljena braku. Neka rješenja su preuzeta iz Porodičnog zakona, i ta zajednica se sklapa sa svjedocima kod matičara“.

Kako dalje ističe Stajić, „tačno je da ovdje nema govora o usvajanju djece, ali ne može ni da ga bude, jer to nije u nadlježnosti Ministarstva Gordane Čomić. Da bi bilo koja zajednica mogla da usvaja djecu, prije toga mora da bude prepoznata. Ali, promoteri tog zakona i ne kriju da im je to krajnji cilj, i da će i to doći na dnevni red“, naglašava sagovornica DW.

Neznanje ili namera

Antonijević skreće pažnju da se „javnost i građani Srbije na ovaj način mogu plašiti svakog zakona, pa i Ustava, koji je uveo neka nova ljudska prava. Zakon jasno govori o istopolnoj zajednici, ne pominje pojam braka baš zbog samog Ustava, jer je to tako definisano još 2006. godine zbog raznih političkih kompromisa i nedostatka hrabrosti, ne samo kada je u pitanju oblast ljudskih prava. Mi i danas živimo čekajući izmjene Ustava u oblasti pravosuđa kako bi se neki problemi otkočili, a vidjećemo da li će biti izmjene Ustava i oko nekih drugih pitanja“, napominje taj pravnik i aktivista za ljudska prava.

Homoseksualni parovi navode da oni žive i da će i dalje živjeti zajedno, ističe Marija Stajić, i dodaje da se Koalicija za prirodnu porodicu s tim potpuno slaže i da nema ništa protiv.

„Već sada samohrani roditelji mogu da se prijave za usvajanje djece, sva imovinsko-pravna pitanja već sada mogu da se riješe ugovorima koji postoje, ali je tu nastao problem, jer oni moraju da idu kod notara, dok muž i žena koji su u braku to ne moraju. Posjete bolnicama omogućene su svakome koga vi navedete, a naročito ako sa nekim živite u istom domaćinstvu. Dakle, prosto se pitamo da li su oni nisu koristili neka pravna rješenje iz neznanja, ili je to rađeno namjerno da bi se predstavili kao žrtve diskriminacije“, kaže Marija Stajić.

Čemu rad na neustavnom zakonu?

Nakon izjave Aleksandra Vučića bilo je jasno da je predsjednik Srbije na taj način napravio javni otklon od aktivnosti ministarke Gordana Čomić, koja je, da podsjetimo, bila visoki funkcioner i bivše vlasti. Nije, naime, rijetkost da se predsjednik Srbije javno ograđuje od nekih postupaka svojih bliskih saradnika, a to mu je utoliko lakše kada je riječ o pripadnicima bivše vlasti, koja je dežurni krivac za sve sadašnje nevolje Srbije, uključujući tu i donošenje nepopularnih zakona koji stižu sa Zapada – ili se bar tako predstavljaju srpskoj javnosti u režimskim medijima.

Aktivisti LGBT zajednice se stoga i pitaju zašto se uopšte proteklih mjeseci radilo na nacrtu zakona ako se znalo da je on neustavan.

“Javno mnjenje u Srbiji u ovom trenutku ne daje signal da bi prihvatilo taj zakon, i na ovaj način se možda ponovo kalkuliše oko tog pitanja, primjećuje Antonijević.

Na opasku da je za vlast zgodna okolnost da je promoter zakona pripadnica bivše vlasti, Antonijević kaže da „za sada nije primetio taj narativ da je Gordana Čomić opozicioni aktivista, koji iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava pokušava nešto da nametne.“

“Da li će se taj narativ nekada upotrebljavati? Na žalost, vidjeli smo da se sve dâ upotrijebiti u političke svrhe i za dnevnu politiku, a da se mnogo manje računa vodi o poboljšanju uslova u kojima građani žive, i naročito njihovih ljudskih prava“, zaključuje Antonijević.

 

 

Send this to a friend