U potrazi za srpskim ordenjem i medaljama kragujevački advokat Zvonko Marković obišao je svijet. Danas ima više od hiljadu rijetkih i neobičnih srpskih znamenja koje sakuplja već pola vijeka, a tek poneki rijedak primjerak nedostaje njegovoj kolekciji, prenosi RTS.
Marković u kolekciji ima orden Miloša Velikog, Bijelog orla, Takovskog krsta, Karađorđeve zvijezde i sve to u nekoliko primjeraka.
„Prvo sam nabavio vojničku Karađorđevu zvijezdu sa mačevima koja je ustanovljena u Kragujevcu 1915. godine, a potom sam počeo da nabavljam ordenje. Prvi orden koji je rijedak sam nabavio, a to je Karađorđeva zvijezda iz 1904. godine koju sam kupio u Beogradu, a tada smo se sakupljali u ‘Beograđanki’“, sjeća se advokat.
Svoju kolekciju počeo je da pravi još kao gimnazijalac – prije tačno pola vijeka. Osim ordenja sakuplja i vojničke oznake i medalje.
„Najređa medalja koja je kod mene u kolekciji je ona za hrabrost 1885-1886. godine, koja je dodijeljena samo u 20 primjeraka u srpsko-bugarskom ratu. Ali, ima dosta rariteta, a najdraži su mi oni za koje znam kome su pripadali, to su Takovski krst u zlatu prvog stepena koji je pripadao Fridrihu Prvom, badenskom knezu, a odlikovao ga je 22. februara 1882. godine Milan Obrenović“, priča Marković.
Ima više od 1.000 primjeraka različitih odlikovanja. Među njima i najstarija srpska medalja kojom je Miloš Obrenović odlikovao pristalice, ali i znamenje koju su dobili gosti na svadbi kralja Aleksandra i kraljice Drage.
„Zbirka nikada ne može biti kompletna s obzirom na to da skupljam i razne varijante proizvođača. Tako da je to nemoguće skupiti sve za nekoliko života. Pa i nekoliko narednih generacija koje ovo budu nastavile neće moći da sakupe sve varijante ordenja koje je Srbija izdala“, kaže ovaj kolekcionar.
Zbog lijepog dizajna, kaže, sakuplja znamenja koja su u Srbiji i Crnoj Gori dodijeljena isključivo do 1941. godine. Tvrdi i da su Karađorđevići češće odlikovali nego Obrenovići.
„Kraljevina Srbija je do 1903. godine vodila spisak svih odlikovanih lica, ja sam taj spisak nabavio preko jednog kolekcionara i sa tog spiska se vidi šta je najviše, a šta najrjeđe odlikovano“, napominje Marković.
Na buvljak ne ide
Na pitanje da li ima sve to sa tog spiska odgovara da uglavnom posjeduje znamenje dodijeljeno do 1903. godine, a da mu nedostaje Zlatni orden Miloša Velikog koji se sada nalazi na aukciji u Kanadi i koji košta 240.000 eura.
Zvonko je najskuplje platio jednog bijelog orla. Srpsko ordenje i medalje izlivani su u Beču, pa ih zato danas nabavlja iz čitavog sveta, a kaže da nikada nije išao na buvljak.
„Ordenje nabavljam od kolekcionara, od trgovaca i od aukcijskih kuća. Ali, nikada nijesam išao na buvljak, mrzjelo me da ustanem rano. Oni koji idu na buvljak ustaju u pet sati, tako da stvarno nikada nijedan buvljak nijesam obišao iako sam namjeravao da odem ali me stalno mrzjelo. Mada su tu kolekcionari nalazili pojedine rijetke primjerke. Moj drug arheolog Marko Popović je na buvljaku kupio Miloša Velikog, prvi red zvijezdu“, kaže Marković.
Kolekciju će naslijediti sin i unuci koji se već interesuju za srpsku istoriju. Ali kaže da njegova kolekcija ne bi bila ni upola tolika da supruga godinama nije imala razumijevanja za njegov hobi. Zato je to jedina osoba kojoj bi on dodijelio orden.
