Slobodan Praljak je uz pismo porodici ostavio i kovertu svojoj advokatici Niki Pinter, piše Jutarnji list.
Haški osuđenik, koji je izvršio samoubistvo u sudnici poslije čitanja presude, u ćeliji je ostavio pismo za koje javnost do sada nije znala.
“U njegovoj sobi smo među ostalim stvarima našli i kovertu na kojoj piše – Nika“, navela ja advokatica.
Sadržaj pisma nije poznat, a advokatica će ga dobiti po završetku istrage o smrti Praljka.
Prijatelji
Pinter je zastupala Praljka od trenutka njegove predaje Haaškom sudu, pa se klasičan odnos advokat – klijent izgubio i postali su kućni prijatelji. Zbog toga je na koverti napisano samo njeno ime.
Stoga je, vjerovatno, Praljak u utorak njoj i rekao poruku koja je dobila potpuni smisao tek nakon što je u sudnici popio otrov.
“Budi i dalje čvrsta i govori kako i govoriš. Uputi ih na Arhimedov zakon”, rekao je Praljak prije početka posljednjeg ročišta u sudskom predmetu, neposredno prije nego jeproglašen krivim za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, što ga je navelo da ostvari posljednju odluku. To “govori kako govoriš” vjerovatno se odnosi na argumente kojima se Praljak branio pred optužnicom.
Osporavao je da je bio pripadnik udruženog zločinačkog poduhvata i da bi zbog toga mogao biti proglašen krivim kao ratni zločinac, ali i mogućnost da bi njegovo ponašanje u ratu moglo biti temelj da ga se proglasi ratnim zločincem.
Sadržaj pisma koje je ostavio još ni njegovoj oadvokatici nije poznato, riječ je o dokumentu koji je trenutno predmet istrage o samoubistvu, ali će ga Pinter dobiti po završetku istrage.
Očito nije htio da ode bez pozdrava, njegova advokatica kaže da je bio čovjek koji ne ostavlja stvari nedovršene, pa je sve pomno isplanirao i o svom samoubistvu.
Sahrana
“Pismo o svom ispraćaju, posljednju želju, Praljak je napisao nakon prvostepene presude”, kaže Pinter o pismu u kom Praljak izražava želju za ispraćajem u krugu porodice i navodi da želi da mu pepeo bude prosut na Mirogoju.
“Stari smo, godine idu. Stvari trebaju sjesti na svoje mjesto,” rekao je Praljak, komentirišući advokatici svoju posljednju želju napisanu prije nekoliko godina. Pinter kaže da su za to pismo znali mnogi, jer nije krio da ga je napisao i da je tražio da se ono otvori nakon njegove smrti.
“Praljak nije htio pompu, nije htio da njegova sahrana bude povod nekih velikih okupljanja. Moguće je da je htio da izbjegne i da Hrvatska bude prozivana zbog njegovog ispraćaja”, razmišlja Pinter, dodajući da je Praljak uvijek pokazivao domoljublje, ali nije bio nacionalista.
“Nije volio podjele, govorio je kako Hrvata ionako ima premalo da bi se dijelili”, prisjeća se Pinter, ističući kako su ga uvijek nervirale isprazne podjele na “ustaše” i “partizane”.
Ž.N.
