Velika zbrka oko malog Šengena

Još se ne zna kako će izgledati niti ko će mu pristupiti, i kome u geopolitičkoj igri odgovara, a kome smeta. Tek ideja o balkanskom Mini-Šengenu se polako razvija uz kontroverzna tumačenja.

Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija su prošle jeseni predstavile inicijativu za takozvani Mini-Šengen, a baš je tih dana Evropska unija, ponovo, odložila početak pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem. Time je mala balkanska verzija EU i Šengena dobila na značaju – bio bi to prostor u kojem slobodno putuju ljudi, teče kapital, usluge i roba.

Primjena bi trebalo da počne iduće godine premda nije izvjesno u kojem sastavu. Crna Gora i Bosna i Hercegovina i dalje su neodlučne. Kosovo bi pak, prema papiru koji je u Vašingtonu potpisao premijer Avdulah Hoti, trebalo da se uključi u Mini-Šengen.

Zbog te stavke su Hotija kod kuće sačekale žestoke kritike te je on izjavio da će Priština strogo voditi računa o svojim interesima pri pristupanju Mini-Šengenu. Na kosovskoj političkoj sceni se ta buduća zona slobodne trgovine i prometa podrugljivo naziva “mini-Jugoslavijom” i vjeruje se da bi omogućila srpsku ekonomsku dominaciju u regionu.

Sa druge strane, albanski premijer Edi Rama, koji se svojevremeno žestoko zavadio sa Prištinom ovim povodom, na Tviteru je napisao: “Bolje ikad nego nikad! Hvala prijateljskim SAD!”

Stara ideja u novom pakovanju

U Berlinu zvanično pozdravljaju i balkansku inicijativu, a nemaju ništa protiv američke podrške. Demohrišćanski poslanik Peter Bajer, koji je izvjestilac parlamenta za dijalog Srbije i Kosova, a istovremeno povjerenik za transatlantske odnose, stvar naziva važnom regionalnom saradnjom.

“To je izvorno prije nekoliko godina podstaknuto inicijativom njemačke kancelarke Angele Merkel, a nastavilo se godinama sa konkretnim uspjesima”, navodi Bajer za DW.

Time on cilja na takozvani Berlinski proces koji je njemačka Vlada pokrenula 2014. godine. Cilj je bio da se zapadnobalkanske države konkretnijim projektima podstaknu na putu ka EU. Iz toga je 2017. nikao akcioni plan o privrednoj saradnji, koji je potpisalo svih šest zemalja regiona, i to na temelju pakta o slobodnoj trgovini CEFTA kojem pripadaju sve ove zemlje.

Majlinda Bregu, generalna sekretarka Regionalnog savjeta za saradnju koji nadgleda primjenu sporazuma, kaže da su primjetni pomaci. Dobar primjer je ukidanje naknada za roming koje bi među zapadnobalkanskim zemljama trebalo postepeno da nestanu do 2021. godine.

Na idućem sastanku, vjerovatno ove jeseni u Sofiji, trebalo da bi da se donese sljedeći akcioni plan. “Tu će se raditi o jačanju saradnje na poljima digitalizacije, investicija, mobilnosti i turizma”, navodi Bregu za DW.

U četvrtak (17. septembar) će o Mini-Šengenu raspravljati i Predsjedništvo BiH, i to na inicijativu Milorada Dodika.

Američka računica

Ardijan Hačkaj, direktor Instituta CDI iz Tirane, kaže da je na osnovu dostupnih podataka nejasno kako bi tačno izgledao Mini-Šengen. “Možda bi to mogao da postane geopolitički instrument SAD kako bi zadržale uticaj na proces evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana ili na razgovore Srbije i Kosova”, kaže on za DW.

Slično stvar vidi i Valeska Eš iz njemačkog Instituta Aspen. “Ako američka administracija zaista suštinski želi da podrži normalizaciju odnosa između dvije zemlje i njihovo približavanje EU, onda treba da podrži primjenu postojećih inicijativa, a ne da pokreće slične i prodaje ih kao nešto sasvim novo”, kaže ona za DW.

Vašingtonski sastanak je u Berlinu inače ocijenjen prilično oštro. Tako je Manuel Zaracin, poslanik Zelenih, sastanak u Bijeloj kući opisao kao “neokolonijalni mačo-šou”. U razgovoru za DW je tražio da “EU trajno preuzme ulogu posrednika”.

Pa ipak, na Balkanu nisu svi uvjereni da je Brisel kadar da bude isključivi posrednik. Ardijan Hačkaj kaže da je EU prokockala mnogo povjerenja u regionu jer oteže u pokretanju pregovora sa Skopljem i Tiranom, te sa viznom liberalizacijom za građane Kosova. “Bez saradnje sa SAD, Evropska unija ne može da progura trajna rješenja na Balkanu.”