Vučićevo priznanje o porazu politike promjene granica?

Stav predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je politika koju je vodio prema Kosovu poražena može se tumačiti kao posljedica pritiska država koje se protive konceptu promjene granica, izjavila je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa RSE Johana Dajmel, ekspertkinja za Zapadni Balkan minhenskog Društva za jugoistočnu Evropu.

<<<Vučić priznao: Moja kosovska politika je doživjela poraz<<<

Podjela Kosova, korekcija granice, razmjena teritorije ili, pak, razgraničenje – modaliteti su koje često pominju glavni pregovarači u briselskom procesu, predsjednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači a o mogućem razrješenju višedecenijskog spora Kosova i Srbije.

Taj proces bi trebalo bi da bude okončan pravno-obavezujućim sporazum dvije strane, posredstvom Evropske unije, što je uslov i garancija nastavka njihovih evropskih integracija.

“Vučić nije očekivao da će biti toliko otpora. Ne samo iz diplomatske sfere, Berlina i Londona, već i sa ekspertske strane. On, međutim, tvrdi da nije poražen samo zbog toga već i usljed unutrašnjeg otpora. Nemojmo, sa druge strane, zaboraviti i činjenicu da i Tači nije imao nikakvu podršku, kako kosovske Vlade, tako ni opozicionih parija. Obojica su se upustili u pregovaranje, ali očigledno bez podrške”, ukazuje Johana Dajmel.

Međutim, javnosti nikada u potpunosti nije precizirana definicija politike Srbije prema Kosovu i njenog ophođenja u pregovorima kojima posreduje EU.

Izuzev ponavljanja o nužnosti normalizacije odnosa dvije strane, sam proces ostaje pod teretom mnogobrojnih incidenata koji su učinili upitnim postignute dogovore, uključujući i one suštinske o slobodi kretanja.

“Zaista je nepoznato šta tačno čini politiku prema Kosovu, od čega se ona sastoji. Ono što godinama čujemo je ‘nećemo priznati nezavisno Kosovo’. Javna debata koju je Vučić najavio i inicirao nije se materijalizovala. Sa druge strane, kao faktičku politiku, uočili smo i propratili mnoge opstrukcije nastojanja da Kosovo postane funkcionalna država, kao i integraciju Srba – pogotovo na sjeveru Kosova”, smatra Dajmel.

Pojašnjenja onoga što je Aleksandar Vučić na sjednici Glavnog odbora svoje partije (Srpske napredne stranke) u ponedjeljak, nazvao neuspjehom svoje politike, iz zvaničnih krugova nije bilo.

Dan kasnije, prilikom obilježavanja 80 godina od osnivanja fabrike oružja “Prva iskra namenska” u Beogradu, ministar odbrane Aleksandar Vulin je za trenutno stanje dijaloga Prištine i Beograda okrivio zapadne sile, nasuprot kojih, prema njegovim riječima, stoji predsjednik Srbije.

“Velike sile će raditi na tome da Srbija ni slučajno ne odlučuje sama o sebi i da Srbija ni slučajno ne bude riješena kada je u pitanju Kosovo i Metohija. Naravno da su otpori koje savlađuje Aleksandar Vučić veći od Srbije”, rekao je Vulin.

Bivši šef pregovaračkog tima Srbije u dijalogu sa Kosovom i lider opozicione Levice Srbije Borislav Stefanović u Vučićevim posljednjim porukama čita, kako precizira, vraćanje na liniju zamrznutog konflikta. Ipak, međutim, ne isključuje mogućnost iznenađenja.

“Ostaje nejasno koja je to politika kada niko u Srbiji nije upoznat sa bilo kojim elementom ili bilo kakvom novom idejom, osim jedne izjave koja se odnosila na razgraničenje. On može da izađe i da kaže – ja sam se sa Tačijem dogovorio da se razmijene teritorije, ali znamo da je malo vjerovatno da će on tako nešto javno da kaže zato što se plaši jer zna da je reakcija javnosti vrlo negativna, a u međuvremenu je dobio i negativne reakcije i nekih prijestonica u Evropi. Mislim da ta izjava više govori o potrebi da se odgovornost prebaci na druge i da je to priprema da se za ‘neuspjeh’ dogovora sa Prištinom optuži opozicija ili međunarodna zajednica ili neko treći”, kaže Stefanović.

Analitičar Inicijative za Evropsku stabilnost Adnan Ćerimagić ocjenjuje da bi razlog poruka koje je Vučić iznio naprednjacima, mogao biti u izostanku podrške koju je očekivao od svih zapadnih zemalja za ideju lansiranu na skupu u austrijskom Alpbahu krajem avgusta, a tiče se promjene granica.

“Predsjednik Vučić uviđa realnost, a to je da od strane javnosti, stručnjaka koji promatraju Balkan, bivših zvaničnika koji su bili uključeni u Zapadni Balkan, ali i od velikog broja zvaničnih politika zemalja Evropske unije nije dobio podršku za onu politiku koju su predsjednik Tači i on predstavili u Alpbahu. Da li to znači da on odustaje od insistiranja na toj politici, to ćemo tek da vidimo. Ono što znamo jeste da često sklon promjenama i svojih pozicija i svog mišljenja, tako da je vrlo nezahvalno praviti neku procjenu”, ocjenjuje Ćerimagić.

Adnan Ćerimagić navodi i da vjeruje da je reakcija svih tih aktera trenutno obeshrabrila Vučića u inicijativi za korekcije granica zasnovane na etničkom principu.

“Nadam se da će tako nastaviti i da ćemo se okrenuti ka drugačijoj viziji koja je obećana 2003. u Solunu, a to je vizija zemalja Zapadnog Balkana koje su potpuno integrisane u Evropsku uniju. Kosovo koje je članica Vijeća Evrope i UN-a je u interesu Srbije prije svega, srpskih i građana drugih nacionalnih manjina, i samih Albanaca na Kosovu zato što time postaju dio globalne zajednice, i pod rukom su im instrumenti koji trenutno nisu, tako da ova situacija najmanje odgovara i Kosovu i Srbiji”, kaže Ćerimagić.

Septembarska runda dijaloga Beograda i Prištine protekla je u sijenci napetosti zbog neizvjesnosti hoće li kosovske vlasti Aleksandru Vučiću odobriti posjetu vještačkom jezeru Gazivode. Zato je u Briselu odbio da se sastane sa Hašimom Tačijem. Tada je posrednica u razgovoru Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, objavila da će razgovori biti nastavljeni “kasnije ovog mjeseca” bez navođenja tačnog termina.

U međuvremenu je tokom susreta sa ruskim ambasadorom u Beogradu Aleksandrom Čepurinom, potvrđen i Vučićev susret sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom – takođe bez preciziranja datuma.