Zašto je Thompson popularniji u Hrvatskoj, nego Baja Mali Kninža u Srbiji?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa RSE razgovaralo se o fenomenima Thompson u Hrvatskoj i Baja Mali Knindža u Srbiji. Sagovornici su bili Ivo Goldstein, doskorašnji profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i Žarko Korać, dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Bilo je riječi o tome zašto u Hrvatskoj vlada ogromno interesovanje za Thompsonov koncert 5. jula u Zagrebu za koji je prodato skoro pola miliona ulaznica što je svjetski rekord, zašto je Srpska napredna stranka pozvala Baju Malog Knindžu da kao glavna zvijezda nastupi na svesrpskom saboru 12. aprila na kome je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Kakve su Thompsonove veze sa vlastima u Hrvatskoj, a kakve Baje Malog Knindže sa vlastima u Srbiji i ko najviše sluša Thompsona u Hrvatskoj, a ko Baju Malog Knindžu u Srbiji.

Razgovaralo se i o tome da li Thompson svojim pjesmama širi antisrpsko raspoloženje, a Baja Mali Knindža antihrvatsko, kako Thompson rehabilituje ustaštvo i kako Baja Mali Knindža slavi četništvo, zašto Thompson ima veći uticaj u Hrvatskoj, nego Baja Mali Knindža u Srbiji, kao i o tome da li nas ta dva pjevača svojim nacionalističkim pjesmama vraćaju u devedesete.

Karabeg (RSE): Da li vas je iznenadilo ogromno interesovanje za Thompsonov koncert 5. jula u Zagrebu? Pola miliona prodatih karata je svjetski rekord, a ulaznice su planule čim su puštene u prodaju.

Goldstein: Ja bih izrazio malu sumnju da je to sve realno. Brojka od pola miliona je vrlo dubiozna iz jednostavnog razloga što zagrebački Hipodrom i njegova šira okolina teško da mogu primiti taj broj ljudi i dovesti ih javnim prevozom na koncert. Nije mi jasno ni kako će to izgledati sa sigurnosnog aspekta. Meni je puno važnija priča o kontekstu tog događaja. Sve se to događa trenutku kad je dio hrvatskog društva, koji podržava Thompsona, u priličnoj krizi, pa se Thompsonov koncert propagira na način – još nas ima. Pogotovo s obzirom na činjenicu da postoje velike šanse da desne snage na lokanim izborima 18. maja izgube dobar dio lokalnih sredina jer je SDP prema posljednjim anketama pretekao HDZ. Tu treba dodati i stranku lijevog centra Možemo koja je apsolutno najjača u Zagrebu.

Karabeg: Otkud onda toliko interesovanje za Thompsonov koncert ako ljevica vodi u anketama javnog mnjenja?

Goldstein: Priča o Thompsonu je malo složenija i malo duža. Thompson se pojavio 1991. Tada je emitirana njegova pjesma “Bojna Čavoglave”. Do tada je on bio jedan provincijski pjevač. Mislim da je definitivno katapultiran u orbitu 2018. kada se slavilo drugo mjesto hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Onda je tada pjevao po želji nogometaša i to ga je katapultiralo u mainstream hrvatske ne samo glazbene, nego, rekao bih, i političke scene.

On je postao ikona hrvatske desnice, čak i HDZ-a, iako oni to ne žele reći. Thompson je ušao u mainstream pogotovo sa pjesmom “Lijepa li si” koja nije ustaška, ali koja je meni vrlo ružna. Ona je tobože domoljubna pjesma i slavi Hrvatsku, ali jedan stih je jako problematičan jer, kada se nabrajaju hrvatske pokrajine, onda se pomene i Herceg-Bosna i time se praktički dovodi u pitanje integritet i suverenitet susjedne države Bosne i Hercegovine. To je vrlo opasno i ružno, ali Thompson to i dalje pjeva i pjevaju ljudi po birtijama.

Korać: Moram da kažem da me je zaprepastilo toliko interesovanje za Thomsonov koncert. Nevjerovatno zvuči podatak da je za njegov koncert prodato toliko karata jer Hrvatska prosto nema toliko stanovnika, pa čak i kada uzmemo u obzir da će doći ljudi iz Bosne i Hercegovine. Što se tiče Srbije, ovdašnji nacionalistički mediji, posebno tabloidi koje kontroliše Vučić, prave od Thompsona ono što on nije – maltene zvaničnog predstavnika hrvatske države. Trenutno smo usred kampanje dezavuisanja Hrvatske i prikazivanje Hrvatske kao organizatora ili bar parcijalnog organizatora studentskih protesta u Srbiji što je naravno potpuno besmisleno.

Sličnosti i razlike

Karabeg: Da li je Baja Mali Knindža u Srbiji ono što je Thompson u Hrvatskoj?

Korać: Mislim da nije. Jedina sličnost među njima je što je i njegova muzička karijera, ako se može tako nazvati, počela 1991. kad i Thompsonova i vezana je za raspad Jugoslavije. Pjesma koja mu je tada donijela popularnost zvala se “Vrati se vojvodo”. Pritom on misli na četničkog vojvodu Momčila Đujića koga poziva da se vrati i zaštiti srpski narod u Hrvatskoj. To je obilježilo cijelu njegovu karijeru. Ali, kad kažem da ne liči na Thompsona, reći ću odmah zašto. On je zapravo predstavnik bosanskih Srba. Jako je popularan u Republici Srpskoj. Ima, naravno, poklonike i u Srbiji, ali nemam utisak da ovde ima status neke nacionalne zvijezde.

Karabeg: Zašto je onda Srpska napredna stranka pozvala Baju Malog Knindžu da nastupi kao glavna zvijezda na Svesrpskom saboru 12. aprila na kome je govorio predsjednik Aleksandar Vučić?

Korać: Zato što Vučić zna da veliki dio njegovog biračkog tijela čine Srbi koji su došli iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a Baja Mali Knindža ima jaku antihrvatsku notu u svojim nacionalističkim pjesmama. Ne zaboravite da je pored njega na tom saboru bio i Dodik, veliki prijatelj Baje Malog Knindže. Vučić je u stvari htio da demonstrira da ima podršku Srba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. On jako mnogo računa na izbjeglice i na ljude koji su iz Republike Srpske došli na Svesrpski sabor.

Ne znam tačno koliko je autobusa došlo, ali svakako ih je bilo dosta. Pozivanjem Baje Malog Knindže da bude glavna zvijezda na Saboru, Vučić se udvara tom dijelu svog biračkog tijela jer Baja Mali Knindža ne govori u ime Šumadije. On je, ako mogu tako da kažem, uslovna zvijezda u Srbiji. Možda će vas iznenaditi ovo što ću reći, ali za mene je mnogo više šovinizma donio jedan drugi pevač – bivši roker Bora Đorđević. On je govorio na mitinzima u Srbiji, govorio je i na onom Koštuničinom mitingu protiv nezavisnosti Kosova kad je zapaljena američka ambasada. Bora Đorđević je u Srbiji bio pjevački šovinistički lider više od Baje Malog Knindže.

Ćutnja SDP-a

Karabeg: Gospodine Goldstein, jasno je zašto se HDZ ne ograđuje od Thompsonovog koncerta, ali zašto ne reaguje Socijaldemokratska partija?

Goldstein: Ne znam. Morate pitati njenog predsjednika Sinišu Hajdaš Dončića koji je uvjereni antifašist. U ovom trenutku oni su zaokupljeni lokalnim izborima.

Karabeg: Da li se Socijaldemokratska partija boji da će izgubiti glasove ako bi oštrije reagovala na Thompsonov koncert?

Goldstein: Da li je Socijaldemokratska partija trebala protestirati u ovom trenutku – to bi bio pucanj u prazno. Rekao bih čak da to ne služi svrsi. Ja sam naravno i dalje pri stavu da je Thompson neoustaška ikona. To sam više puta javno rekao, a napisao sam i u mojoj knjizi “Povjesni revizionizam i neoustaštvo”. Thompsona neizravno podržava ne samo HDZ, nego i Katolička crkva. On se pomakao prema mainstreamu koji odgovara i HDZ-u i Crkvi. Thomposn ima narativ koji Crkvi odgovara, a koji ona ne smije javno reći.

Korać: Kad je u pitanju popularnost Baje Malog Knindže u Srbiji, dodao bih nešto što mi se čini indikativnim. Baja Mali Knindža je nedavno imao koncert u Loznici i jako je loše prošao. On je tamo prodavao po 1500, 1800 karata, a sada je prodao samo 200. Vjerovatno je još rano iz toga izvlačiti zaključke, možda je to slučajnost, ali možda je to i posljedica njegovog pjevanja na Vučićevom mitingu. Jer Srbija je danas duboko podijeljena, možda mu ljudi, koji su protiv Vučića, zamjeraju što je pjevao na Vučićevom mitingu, pa su počeli da bojkotuju njegove koncerte. Vidjećemo kako će proći njegov sljedeći koncert u Srbiji. Ako se pokaže da opet bude mala posjeta, to će onda značiti da za estradne zvijezde nije dobro da se najdirektnije vezuju za Vučića.

Negiranje jasenovačkog genocida

Karabeg: Da li Thompson svojim pjesmama širi antisrpsko raspoloženje? I uopšte koliko je danas u Hrvatskoj jako antisrpsko raspoloženje?

Goldstein: Kad Thompson na svojim koncertima uzvikuje “Za dom spremni”, on neizravno širi neoustaško, a onda i antisrpsko, antisemitsko i antiromsko raspoloženje. On je imao onu notornu pjesmu koju je negirao da je pjevao, a onda je ipak priznao. To je pjesma koja počinje riječima “Jasenovac i Gradiška Stara to je kuća Maksovih mesara”. Maks je naravno ustaški zločinac Maks Luburić, pa onda slijedi “U Čapljini klaonica bila puno Srba Neretva nosila” i “Oj Neretvo, teci niza stranu nosi Srbe plavome Jadranu”. Naravno da on to više ne pjeva na koncertima. Zna da ne smije. Tu spada i pjesma iz 1994. “Ankica kninska kraljica” koja počinje “Zbog Ankice i bokala vina zapalit ću Krajinu do Knina”. Godinu dana kasnije stvarno je došlo do paleža. Možda je neko državno odvjetništvo trebalo poduzelo određene radnje da vidi je li on poticao na zločin, ali to se ovdje ne može dogoditi.

Thompson se od toga malo maknuo, ali je on i dalje u svijesti ljudi onaj od prije. Inače, što se tiče antisrpskog raspoloženja, Thompson momentalno nije u centru pažnje, barem ne u prvim redovima. Ono što se sada potiho događa je negiranje genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu što je apsolutna svinjarija, neistina, laž jer se genocid dogodio po svim osnovama. To govorim i kao istoričar i kao čovjek koji može i sa pravnog aspekta analizirati termin genocid.

Naime, državna vlast, dakle HDZ, prije godinu-dvije je počela za ono što se Srbima dogodilo u NDH-aziji službeno koristiti izraz da su to bili masovni zločini nad Srbima. Negira se genocid i mislim da je to veća svinjarija i veća dugoročna opasnost, negoli ono što Thompson pjeva. Zašto to oni rade – teško je odgovoriti, mislim da je pravi razlog da se udari kontra Vučiću i njegovim neumjerenim i često potpuno nebuloznim izjavama o Hrvatskoj. Pri tome, uopće ne želim pravdati HDZ-ovsku vlast na čelu sa Andrejem Plenkovićem koji je iz partizanske familije. Samo kažem kojim se tokom to događa.

Vučićeva opsednutost Hrvatskom

Karabeg: Koliko je danas u Srbiji jako antihrvatsko raspoloženje?

Korać: Mislim da Vučić ima jedan ugrađeni, u psihologiji bi se to reklo uslovni refleks, da kada se nađe u škripcu i kada treba optužiti nekoga, njemu je Hrvatska na prvom mjestu. Da li je u pitanju njegova porodica po ocu koja je iz Bugojna, da li činjenica da je on 10 godina bio najbliži saradnik Vojislava Šešelja koji je potpuno opsednut Hrvatima – ne znam, ali to je potpuno evidentno. I sada, kada je mjesecima pod velikim pritiskom studentskih protesta, on se vraća na ono što je njegov fundament, a to je užasna antihrvatska retorika sa primjesama mržnje prema Hrvatskoj u cjelini. Znači, i prema državi i prema narodu što je šokantno. Vučić ima refleks da napada Hrvate, manje Bošnjake. U pitanju je opsesija Hrvatima. Jedno vrijeme je u Srbiji taj negativni stereotip o Hrvatima bio popustio, ali sada se ta mržnja namjerno i sistematski podiže. To rade njegovi mediji. Neprekidno Hrvate zovu ustašama.

Karabeg: Posebno Večernje novosti.

Korać: Večernje novosti na neki način prednjače, ali nisu bolji ni drugi tabloidi. Suština je u tome da je to organizovana državna kampanja. U tome učestvuju i televizije Informer i Pink, posebno televizija koja se zove Happy i koja je kao napravljena za djecu, a koja je bukvalno leglo mraka. Tamo je neprekidno Šešelj.

Thompsonovo ‘Za dom spremni’

Karabeg: U kojoj meri danas Thompson svojom pojavom i svojim pjesmama rehabilituje ustaštvo u Hrvatskoj?

Goldstein: Thompson je to sustavno radio. On je na različitim koncertima pjevao pjesmu “Bojna Čavoglave” koja u originalnoj verziji počinje sa “Za dom spremni”, pa onda ide melodija. U nekim situacijama nije izvikivao taj ustaški pozdrav.

Karabeg: A da li ga i danas uzvikuje?

Goldstein: Ne znam. Moram priznati da baš ne pratim Thompsonove koncerte, međutim znam da ga je policija isljeđivala, da je bio prekršajno gonjen, pa su se te sudske sage odugovlačile. Tvrdilo se da je to domoljubni pozdrav. O tome su se vodile diskusije 2016. i 2017, pa se tvrdilo da je to stari hrvatski pozdrav. To nije stari hrvatski pozdrav. Pozdrav Hrvatske seljačke stranke, umjerene, centrističke stranke braće Radić, bio je “Za dom”. Ustaše su propagirale pozdrav “Za dom spremni”. Taj pozdrav su 1991. prihvatile jedinice HOSA. Oni uopće nisu skrivali da žele reinkarnirati Nezavisnu Državu Hrvatsku do Drine i da su ustaše i Pavelić njihovi idoli.

Čitava ta priča ima dugu povijest koja traje evo već 35 godina i mi se zapravo vrtimo u krugu. SDP je, dok je bio na vlasti, pokušao na neki način kanalizirati tu ustašoidnu bujicu i svesti je na margine društva, ako ne i posve je ukinuti. Nisu uspjeli. Onda je došla HZD-ovska vlast koja im daje potisak. I Katolička crkva im, kao što sam rekao, daje vrlo jaku i konstantnu podršku. Mi se stalno nalazimo u nejasnoj situaciji koju Thompson jako dobro kapitalizira, prodaje svoje pjesme i koncerte i ostvaruje velike prihode.

Četničke vojvode Đujić i Šešelj

Karabeg: U kojoj mjeri Baja Mali Knindža afirmiše četništvo u Srbiji? Kažem afirmiše jer je četništvo već odavno zvanično rehabilitovano u Srbiji.

Korać: Bio sam poslanik kada se o tome glasalo u parlamentu. To je bila inicijativa Srpskog pokreta obnove i Vuka Draškovića. Ja sam tada izašao ih sale. To je, nažalost, prihvatila Demokratska stranka – da ona za to nije glasala, to nikada ne bi prošlo jer Vuk Drašković i njegova stranka nisu imali dovoljno poslanika. To je bio čisto politički čin da se kaže da je Srbija imala dva oslobodilačka pokreta – četnički i partizanski što je naravno potpuna neistina. O tome ne vredi ni raspravljati jer postoji bezbroj dokumenata koji to negiraju.

Što se tiče Baje Malog Knindže, on rehabilituje četništvo. Pomenuo sam da je njegova prva pjesma, sa kojom je stekao popularnost, bila o vojvodi popu Đujiću koji je bio četnički komandant Dinarske divizije i poslije je pobejgao u Ameriku. Zanimljivo je da je on Šešelja proglasio za četničkog vojvodu, pa mu je poslije oduzeo to zvanje, ali Šešelj se i danas predstavlja kao četnički vojvoda. Baja Mali Knindža je svakako jedan od onih koji propagiraju da su četnici bili borci protiv fašizma i on, da tako kažem, daje muzičku potporu toj potpuno netačnoj istorijskoj tezi da je Draža Mihailović bio veliki borac protiv nacizma.

Karabeg: Da li nas Thompson i Baja Mali Knindža vraćaju u devedesete godine?

Goldstein: Ne vraćaju nas u devedesete jer se na svu sreću nećemo tamo vratiti. Mislim da su ratne trube definitivno utihnule. Međutim, postoji jedna stara izreka – uživajte u ratu, mir će biti strašan. Nema više rata, ali ovaj mir, bolje reći postratni period, nije donio normalizaciju odnosa između Srbije i Hrvatske. I dalje postoji niz spornih pitanja koja su odavno trebala biti riješena. Kada biste izašli na ulicu i upitali prosječnog građanina Srbije, odnosno Hrvatske, da li mare da Hrvatska i Srbija imaju dobre odnose – nisam siguran kakav bi odgovor bio.

Vjerovatno bi bilo dosta zavisti i želje da susjedu bude što gore. Ja sam time zgrožen jer mislim da su bogata i zdrava Srbija i bogata i zdrava Hrvatska zapravo garanti mira i prosperiteta obje zemlje. Mi živimo kao susjedi i vezani smo ne decenijama, nego stoljećima zajedničkim povjesnim datostima.

Naravno da ne treba umanjivati probleme, sporove i rat koji nam se dogodio, ali trebamo podvući crtu, neke stvari progutati i ići dalje. Najbolji primjer su Njemačka i Francuska. Imale su tri grozna rata – Francusko-pruski iz 1870, zatím Prvi, pa Drugi svjetski rat, ali su pet godina nakon Drugog svjetskog rata podvukle crtu i napravile Zajednicu za ugalj i čelik što je bila prethodnica današnje Evropske unije. To je zapravo najbolji pokazatelj kako međudržavna suradnja dviju država, koje imaju zajedničke interese na mnogim razinama, može ići na korist obiju.

Korać: Što se tiče Srbije, Baja Mali Knindža svakako daje doprinos povratku u devedesete, ali nosilac tog povratka su Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Baja Mali Knindža u tome samo pripomaže. On puno više pomaže Dodiku jer je postao neka vrsta ikone u Banjaluci i moj je utisak da tamo ima puno veći uticaj, nego u Srbiji. Ali ima i u Srbiji. Inače, mislim da Thompson ima veći uticaj u Hrvatskoj, nego Baja Mali Knindža u Srbiji. Ali da budem vrlo jasan. Ne mislim da u Srbiji nema ljudi koji je vuku unazad u šovinizam i ratove. Ima ih puno. U odnosu na njih uticaj Baje Malog Knindže je nešto manji. Moj je utisak da Thompson ima veći uticaj u Hrvatskoj pored ostalog i zato što je bolji pjevač od Baje Malog Knindže.