Žestoka borba između proevropskih i proturskih snaga oličenih u Radončiću i Izetbegoviću

Američki predsjednik Donald Tramp uveo sankcije dvojici najvažnijih ministara Redžepa Tajipa Erdogana, dok su najmoćnije države EU-a turskog suverena davno proglasile opasnim diktatorom koji eutanizuje ljudska prava u toj velikoj evro-azijskoj državi. Uprkos tome SDA i njen kandidat za Predsjedništvo BiH Šefik Džaferović, po tvrdnjama mnogih slijepo kopira Erdoganovu AK partiju, piše Dnevni list.

“Okolo zeleno, a unutra crveno”, nedavno je osvanula jedna sarkastična naslovnica kojom se javnosti na dvosmislen način željela skenirati ličnost kandidata SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Džaferovića, zapravo na pomalo zloćudan način podsjetiti kako je Džaferović nekad bio lojalni “crveni” a danas je bespogovorno dio “zelene” buržoazije učaurene u SDA čiji su osnivači bili žrtve upravo tog nekadašanjeg “crvenoga režima”.

Za vlast se može promijeniti i identitet i to kod nas nije ništa neuobičajeno. Ta posjeta jednoj pijaci i kupovina lubenice je zapravo paradigma za vođenje kampanje turskog predsjednika Tajipa Erdogana, njegovih saradnika pa i cijele AKP. Dakle, Šefik Džaferović, “orući” teren kopirao je i neke kampanjske trikove Erdoganove stranke koji su se u toj velikoj zemlji pokazali vrlo efektnim.

Pelješki most

Metaforična naslovnica je dakle imala za cilj poslati poruku kako SDA i vrh stranke ne odustaju od slijepog slijeđenja ideologije i prakse turskog mentora Tajipa Erdogana i njegove elitističke političko-vjerske stranke. Paralelno s tim pojavile su se ozbiljne ocjene kako SDA, ali i Bošnjaci u cjelini već trpe ozbiljne posljedice zbog “bratimljenja” Bakira Izetbegovića i Tajipa Edogana, odnosno SDA i AKP.

Negativne ocjene takve neprimišljene politike Bakira Izetbegovića idu toliko daleko da se u nekim sarajevskim krugovima tvrdi kako je “grljenje” Izetbegovića i Erdogana odvelo bošnjačku politiku u sunovrat, a bošnjački narod u svojevrsni politički geto. Zato u ozbiljnim sarajevskim intelektulanim krugovima nikoga nije iznenadio novi poraz Izetbegovićeve konfuzne politike na primjeru Pelješkog mosta. Izetbegovićev zakašnjeli, neizlobirani i nestručni pokušaj da susjednoj Hrvatskoj, članici EU-a, u zadnji tren ospori gradnju mosta kojim povezuje svoju teritoriju, naišao je na totalno ignorisanje u zapadnim zemljama. To je, kako se tvrdi po sarajevskim minderima, posve očekivano i razumljivo i apsolutno je posljedica osuđujućeg partnerstva između Izetbegovića i Erdogana.

Bošnjački član Predsjendištva BiH Bakir Izetbegović i njegova SDA plaćaju ceh nepotrebnog i nepromišljenog kasnoproljetnog sveturskoga okupljanja i mitingovanja Tajipa Erdogana u Izetbegović nije više kredibilan i uvaženi sagovornik Briselu, Berlinu i Vašingtonu kako je bio nekada. Umjesto njega zapadne prijestonice radije i češće posjećuje vjerski poglavar resi Husein Kavazović.

On je u veoma kratkom vremenu čak tri puta bio na američkom tlu.

Ta Izetbegovićeva politička izolacija od strane EU-a i SAD-a je, između ostalog, i razlog što se hrvatska diplomatija relativno lagano obračunala s njegovim populističkim pokušajima zaustavljanja gradanje Pelješkog mosta. Bošnjačka javnost, koja nije sklona Erdoganizaciji naroda i države je veoma zabrinuta što Izetbegović sa svojim saradnicima tvrdoglavo promoviše Edogana u svemuslimanskog vođu, a Bošnjake i bošnjačku politiku veže tek za jedan regionalni centar kakav je Ankara.

“Umjesto da lobira za interese BiH u svim svjetskim političkim centrima, Alijin sin je divanio s Erdoganom po Istanbulu i Ankari. Za to vrijeme je hrvatska diplomatija uradila potreban posao vezan za Pelješki most u sjedištu EU-a u Briselu i svim drugim važnim međunarodnim političkim sjedištima. Stoga je početak njegove gradnje uz odobrenje EU-a i praktično njenim novcima konačan poraz Izetbegovićeve getoističke politike. On je Bošnjake svojom nesposobnošću odveo u evropski geto, skrojen po mjeri njegove političke nesposobnosti i odsustva svake racionalnosti, stoji u jednoj od brojnih analiza sarajevskih intelektualaca.

Proevropske protiv proturskih snaga

Podsjećaju kako je američki predsjednik Donald Tramp uveo sankcije dvojici, po mnogim ocjenama najbližih Erdoganovih saradnika, ministru policije Sulejmanu Sojlu i ministru pravde Abdulhamitu Gulu. I to je dokaz da početak gradnje Pelješkog mosta nije samo rezultat podrške EU-a i SAD-a Hrvatskoj, već i kažnjavanje Izetbegovića i BiH.

“Gotovo izvjestan poraz SDA u oktobru pokazaće da Bošnjaci nisu ovce kojima treba čoban s Poljina, nego nacija koja u izazovima budućnosti zna napraviti racionalan izbor. Drugi poraz, ovaj vezan za Pelješki most, nije posljedica neke Izetbegovićeve laži, već krajnjeg odsustva političke inteligencije. Vežući se za Erdoana, kojeg je u više navrata proglasio svemuslimanskim liderom, Izetbegović je Bosnu i Bošnjake osudio na međunarodnu političku izolaciju u onoj mjeri u kojoj je danas turski autoritarni vođa izolovan na Zapadu. Briselu, Bonu, Vašingtonu, Parizu i Londonu, s puno žuči secira Izetbegovićevu podaničku politiku ugledni intelektualac Kajtaz.

Je li doista bošnjački vođa Bakir Izetbegović svojom odlukom da sudbinu zemlje i bošnjačkog naroda veže za jedan brutalni sultanski režim Tajipa Erdogana, unatoč upozorenjima iz EU-a, SAD-a, Njemačke, Britanije i Francuske, Bošnjake i državu nepovratno isključio iz današnjeg multipolarnog svjetskog poretka i hoće li uspjeti u namjeri da državu BiH pretvori u ideološku i duhovnu pokrajinu Turske pokazat će vrijeme.

Kritičari ne dvoje kako je Bakir Izetbegović bratimeći svoju i Erdoganovu stranku, pokazao kako su mu interesi SDA važniji od države i nacije, pa je “postalo jasno da u lideru SDA čuči običan vlastohlepljivi, a nesposobni provincijalac”.

Međutim, mora se ipak imati na umu da ogroman broj Bošnjaka, zavedenih ili nostalgičnih, naprosto obožava Tursku državu i kontroverznog vođu Tajipa Erdogana. Tako da ne treba sa sigurnošću tvrditi kako će “zaluđena i neupućena” masa prepoznati svu pogibeljnost grljenja Izetbegovića i Erdogana.

Nesporna je dakako činjenica da se unutrar bošnjačkog nacionlanog bića rasplamsala žestoka borba između proevropskih i proturskih snaga oličenih u vođama dvije najjače bošnjačke stranke SBB-a i SDA, Fahrudinu Radončiću na neupitno zapadnoj i Bakiru Izetbegoviću dokazano istočnoj tračnici.

Izbori su test i za sve druge bošnjačke lijeve i desne opcije koje će se sklapanjem koalicija zapravo konačno odrediti kojim će putem pogurati i bošnjački narod i državu BiH.

Kucnuo je trenutak za konačnu odluku i zato je ogromna uloga i islamske zajednice i reisa Kavazovića koji je dobio jasne zadaće u Vašingtonu i koji je Amerikancima i obećao lojlanost jer za Bošnjake većeg i važnijeg prijatelja nema, zaključuje Dnevni list.