Region još siju smrt

Život među minama u BiH

“Traumatično iskustvo za momka od dvadeset godina”, tako počinje priču nekadašnji vojnik i deminer Miodrag Đokić iz Zvornika, koji je u jeku rata u Bosni i Hercegovini nagazio na minu.

“Ranjen sam 16. marta 1993. godine kod Srebrenice. Skidali smo mine, dobili smo neke papire da ima 23, ali smo pronašli 94 mine. Slika je pokazivala da se sa lijeve strane potočića nalaze mine. Mi smo prilazili s desne strane i naišli smo na minu, znači nikakve organizacije nije bilo. Prva ideja je bila samoubistvo, iskreno da vam kažem”, rekao je Đokić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Na najgore, nakon minske eksplozije još 1995. godine pomišljao je i Vahid Ćukas iz Konjica.

“Ja sam bio diverzant u ratu. Ulazio sa na drugu, neprijateljsku teritoriju. Da ne bi ostali tragovi otišli smo drugim putem, ispod branika, ispod ceste, a ja sam predlagao niz potok. Kolega me nije poslušao. On je potegao nagaznu minu, a kako sam ja bio najbliži, mene je najviše pogodila. Trojica smo tada bili ranjeni. Imao sam 24 godine, bio sam momak, a da nije rat stao, ja bih svoj život tada okončao”, prič preživjela žrtva mine.

Nekadašnji vojnici, a današnji poljoprivrednici, našli su način da nastave život. Obojica su porodični ljudi i vode svoja imanja.

Miodrag Đokić i Vahid Ćusak su sada među 60 osoba preživjelih od mina i njihovih porodica iz 11 minama ugroženih opština u BiH koji su dobili pomoć u okviru projekta za ekonomsku podršku, a koji su nevladine organizacije World Vision i UDAS, te Evropska unija osmislile za pomoć žrtvama.

Zvorničanin Miodrag Ćukas dobio je plastenik od 300 kvadrata, dok je Konjičanin Vahid Ćukas dobio kosilicu. Sve ono što su i tražili.

Ti pozitivni primjeri nisu i pravilo, jer suštinski, kako kaže Željko Volaš, predsjednik Organizacija amputiraca UDAS Republike Srpske, preživjele žrtve mina u BiH uglavnom su prepuštene same sebi.

“Nisu dovoljno integrisani u zajednicu, nisu dovoljno iskorišteni kapaciteti koji ti ljudi imaju. Većinom zajednica prepoznaje te ljude kao da imaju teške oblike invaliditeta i ne podržava te ljude da budu aktivni. Većina žrtva mina živi na samoj ivici siromaštva”, kaže Volaš.

Iako je rat u BiH završen prije skoro četvrt vijeka, mine još siju smrt, jer je čak 2,1 odsto teritorije BiH i dalje zagađeno minama. Direktno utiču na sigurnost više od pola miliona ljudi u BiH, a mnogo je ljudskih života do sada izgubljeno, kažu u Centru za uklanjanje mina (BH MAC).

“Do sada je u Bosni i Hercegovini ukupno bilo 1.760 žrtva, od čega 614 smrtno. Nedavno je bila jedna deminerska nesreća, gdje su dva deminera teže povrijeđena. Prošle godine su bila tri minska incidenta, gdje imamo jednog smrtno stradalog civila, dva su povrijeđena”, navodi Svjetlana Luledžija iz BH MAC-a.

Ono što je karakteristično za te nesreće, dodaje ona, je da uglavnom stradaju odrasli ljudi, koji žive u tim ruralnim područjima, od šume.

“Jako im je teško shvatiti da i nakon dvadeset godina od završetka ratnih dejstava, još uvijek se tu nalaze mine, da to još uvijek nije očišćeno. Oni ulaze na neki svoj rizik. Jedan put se ništa ne desi, možda i drugi put, treći put dođe do nesreće”, objašnjava Luledžija.

Nakon 24 godine od završetka rata, rokovi za kompletno uklanjanje mina, zbog nedostatka novčanih sredstava, pomjerani su više puta, a prema novim strateškim dokumentima, Bosna i Hercegovina bi trebalo do 2025. godine da bude čista od mina.

No, vrlo je korisno kada ljudi dojave gdje su minsko sumnjive površine. To je posebno važno u mjestima gdje se često dešavaju klizišta, poplave ili recimo požari, kao što je to slučaj u Konjicu.

“Jedan od velikih problema su šumski požari, ali isto tako, jedan od problema su i mine. Kad uđe požar u minsko područje mi tu ne možemo ništa da radimo. Čak ni Oružane snage BiH prilikom gašenja iz zraka, helikopterima, ne bi smjela da gasi na nekim mjestima”, objašnjava za RSE Nedim Makan iz Službe za civilne poslove i vatrogastvo opštine Konjic.

Novi rok za uklanjanja zaostalih mina iz rata je 2025. godina. Prethodno je to bila 2019. godina, no i sada je 1.018. kilomentara kvadratnih pod minama u BiH. Kritike na sporo uklanjanje mina stižu i danas, kao i ranijih godina. Razlozi su novčana sredstva.

“Mi smo obavezni da to uradimo do 2025. godine. Prema ovoj Strategiji, potrebno je izdvojiti 336 miliona konvertibilnih maraka (oko 170 miliona eura, prim.red.) da bi zemlja bila kompletno očišćena od mina. Ako želimo da ispunimo taj dokument, da ta strana ulaganja koji je do sada i dalje 50 odsto ili da se poveća, ali naravno da, uslovno rečeno, poveća i taj domaći novac”, zaključuje Svjetlana Luledžija iz Centra za uklanjanje mina.

1

avatar
1000
1
0
0
 
1
Princ od Konika
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Princ od Konika
Gost
Princ od Konika

Kad se teren minira naprave se karte đe su mine postavljene, a vi te karte tražite od Šešelja, Vučića i ostalih ratnih zločinaca koji sjede u državnim foteljama po Beogradu.

Send this to a friend