Kosmos

Kako bi izgledalo putovanje kroz svemirsku crvotočinu?

Svemirske crvotočine izuzetno su popularne u naučnoj fantastici, ali da li je riječ o naučnoj činjenici?

Niko još tačno ne zna.

Ipak, to ne znači da ne možemo da zamislimo kako bi izgledalo to iskustvo.

Davne 1935. godine fizičari Albert Ajnštajn i Nejtan Rozen uzeli su u obzir mogućnost postojanja “mostova” koji bi povezivali dvije prilično udaljene tačke u svemiru predstavljajući prečicu zahvaljujući kojoj bi se uštedjelo na vremenu. Ovi portali ne moraju da povezuju isključivo dvije tačke unutar jednog univerzuma, oni bi mogli da povezuju i dva različita univerzuma.

Crvotočine sadrže dva otvora, najvjerovatnije kružnog oblika, i tunel koji ih povezuje. Iako ih matematički predviđa Ajnštajnova opšta teorija relativnosti, naučnici do danas nisu uspjeli da otkriju njihovo postojanje. Negativnu masu crvotočine bilo bi moguće opaziti pomoću uticaja koji bi njihova gravitacija izvršila na svjetlost koja prolazi pored njih.

Pojedine teorije ukazuju na to da bi na krajevima crvotočine mogle da se nađu dvije crne rupe, ali sam nastanak crnih rupa nikada do sada nije proizveo crvotočinu.

Međutim, čak i da zaista postoje, putovanje kroz njih bilo bi komplikovano iz više razloga, piše Kjurioziti.

Prvi je veličina. Primordijalne crvotočine postoje vjerovatno na mikroskopskom nivou od oko 10–33 centimetara. Ipak, kako se univerzum neprestano širi, moguće je da bi se samim tim uvećale i njihove dimenzije.

Drugi problem je njihova stabilnost – ove vrste tunela urušile bi se za veoma kratko vrijeme. Ali nedavno naučno otkriće pokazalo je da bi egzotična materija – koju ne treba poistovjećivati sa crnom materijom ili antimaterijom, mogla znatno da produži ovaj vremenski interval. Ipak, ni to ne bi riješilo problem u potpunosti jer bi i dalje postojala mogućnost da standardna materija crvotočine destabilizuje portal.

Treće, sam ulazak u crnu rupu mogao bi da izduži naša tijela u beskonačnost, što ne bi nimalo bilo prijatno.

A putovanje bi moglo da izgleda i ovako:

“Jednom kada dospijete do horizonta događaja u crnoj rupi – granice iza koje događaji ne mogu da utiču na posmatrača, vidjećete ‘beskonačno energičnu svjetlost iz spoljašnjeg svijeta koja sadrži prikaze cijele istorije univerzuma’. Kada uđete u samu crvotočinu, stvari će izgledati deformisano, nešto poput vrste sočiva ‘riblje oko’. Tok svemira će se preokrenuti, i umjesto da budete uvučeni unutra, bićete potisnuti napolje, sve dok ne vidite još jedan bljesak svjetlosti, koji ovaj put sadrži svu budućnost univerzuma. Nakon trećeg svjetlosnog bljeska, koji vas čeka po stizanju na spoljašnji horizont događaja bijele rupe, stići ćete na željeno odredište”, objašnjava Sandrin Keurstemont za Nju sajentist TV.

Naime, ovaj popularni koncept predviđa povezivanje crne sa bijelom rupom. Za razliku od crnih rupa, iz kojih skoro ništa ne izlazi, u bijele rupe skoro ništa ne ulazi.

Uprkos svim preprekama, stručnjaci nastavljaju da istražuju koncept svemirskih crvotočina kao metod svemirskog putovanja, sa nadom da će buduća znanja i tehnologije jednog dana omogućiti njihovu upotrebu.

Send this to a friend