Kosmos

Šetnja po mjesecu: Priča onih koji su tamo bili

Posljednja misija Sjedinjnih Američkih Država na Mjesec, Apolo 17, krenula je nešto prije ponoći 7. decembra 1972. godine. Posada je na površini mjeseca provela tri dana, prikupljajući uzorke i vršeći eksperimente.

Iz Kine najavljuju da im je cilj da astronaute na Mjesec pošalju do tridesetih godina 21. vijeka. U međuvremenu nijedan čovjek decenijama nije hodao po Mjesecu, tačnije od završetka misije Apolo 17.

Astronaut Alan Bin preminuo je u maju, što znači da su ostala samo četvorica živih astronauta koji mogu da opišu kako izgleda kročiti na površinu Zemljinog satelita.

Evo šta oni kažu:

Čarls Djuk: Rođen 3. oktobra, 1935.

Jedan od najvažnijih glasova u istoriji Amerike bio je zadužen za komuniciranje u svemirskoj letjelici – ili CAPCOM – tokom misije Apolo 11 kada je Nil Armstrong postao prva osoba koja je šetala po Mjesecu.

Rođen je u Sjevernoj Karoloni, a procjenjuje se da je oko 600 miliona ljudi preko televizije njegov južnjački naglasak čulo kao glas misije.

„Ovde je grupa ljudi koji će uskoro poplavjeti. Ponovo dišemo”, čuvene su njegove riječi nakon što je slijetanje potvrđeno.

Nekoliko godina kasnije vodio je sopstvenu lunarnu misiju.

„Da li biste voljeli da idete na Mjesec sa mnom”, pitao je djecu prije Apolo 16 misije 1972. godine.

Odgovorili su mi da bi veoma vojleli pođu sa njim, pa je Djuk obećao da će ponijeti porodični portret.

„Uvijek sam planirao da ga ostavim tamo”, rekao je u intervjuu Biznis insajderu 2015. godine. „Kad sam ga ispustio, to je bilo samo da pokažem klincima da sam ga zaista ostavio na Mjesecu”.

Djuk je 1999. razgovarao sa Nasom o vožnji rovera po površini Mjeseca.

„Pravio sam fotografije i opisivao teren tamo gdje smo išli. Automobil je bio nevjerovatan. Išao je na struju, sa pogonom na sva četiri točka i mogao je da se popne uz nagib od 25 stepeni”.

„Gdje god sam pogledao bila je površina Mjeseca. To je zaista bio impresivan prizor. Jedino za čime žalim u čitavoj misiji jeste što nismo napravili dovoljno fotografija na kojima su i ljudi”.

Dejvid Skot: Rođen 6. juna 1932.

Rođen u San Antoniju u Teksasu, Skot je bio u vazduhoplovstvu SAD prije nego što se 1963. pridružio Nasi.

Tri puta je letio u svemir i kao komandant misije Apolo 15 bio je sedma osoba koja je šetala po Mjesecu, prva koja je vozila po njemu i posljednji Amerikanac koji je sam letio oko orbite Zemlje.

„Sjećam se… Podigao sam ruku ka tački na kojoj je Zemlja bila na crnom nebu”, napisao je u knjizi Dvije strane Mjeseca.

„Podigao sam ruku, ispravio palac i tim jednim prstom prekrio čitavu planetu. Jedan mali potez i cijela Zemlja je nestala”, dodao je.

Skot kaže da ga često pitaju o vremenu koje je proveo na Mjesecu i da li ga je to na neki način promijenilo.

„Opisujem im veličanstvenost mjesečevih planina, slojeve vulkanske lave ili ljepotu kristala u kamenju”.

„Samo bi slikar ili pjesnik mogao da prikaže pravu ljepotu svemira”, dodaje on.

Harison Šmit: Rođen 3. jula 1935.

Rođen u Santa Riti u Nju Meksiku, Harison Šmit je imao nešto drugačije odrastanje od ostalih putnika koji su gazili Mjesec.

Kao geolog i naučnik nije služio u vazduhoplovstvu, već je bio astrogeolog. Prvo je obučavao astronaute tokom njihovih geološlih istraživanja, prije nego što je 1965. godine postao naučnik-astronaut.

U avgustu 1971. postao je dio posljednje misije – Apolo 17 – zamijenivši Džoa Engla. Šmit je tako u decembru 1972. godine, uz komandanta Džina Kernana, sletio na Mjesec.

Ta posada Apola je napravila čuvenu Plavi kliker (The Blue Marble) fotografiju, kasnije jednu od najpoznatijih i najreprodukovanijih u istoriji.

U intervjuu za Nasu 2000. godine, Šmit je izjavio da je svjetlost koja je padala na Mjesec pravila nevjerovatne detalje.

„Mogao si da vidiš oblike vrlo jasno. Imao sam priliku da vidim tu nevjerovatnu dolinu u kojoj smo bili, dolinu dublju od Velikog kanjona… Planine visoke oko 2.000 metara sa obje strane, dugačke 56 i široke oko šest kilometara”.

Šmit je rekao da je jedna od najtežih stvari na koje se na Mjesecu treba navići jeste – crnina.

„Najveći problem koji fotografi imaju u pravljenju fotografija iz svemira je kako da odštampaju apsolutnu crnu. Ti slajdovi koje prikažete će uvijek imati malo plave pozadi, jednostavno nije moguće dobiti taj kontrast koji smo mi imali na Mjesecu. Nebo je bilo crno”.

Edvin Baz Oldrin: Rođen 20. januara 1930.

Rođen u Nju Džersiju, Oldrin je postao astronaut 1963. i šest godina kasnije bio je dio misije Apolo 11 – prve koja je poslala astronaute na Mjesec.

Dio misije je bio Nilom Armstrongom, koji je napravio prve korake na Mjesecu, da bi isto učinio i Oldrin, samo nekoliko minuta kasnije.

Njih dvojica su zajedno na površini Mjeseca proveli 21 sat i 36 minuta.

Njihova letjelica sletjela je u oblasti nazvanoj More spokoja (Mare Tranquillitatis, Sea of Tranquility).

Fotografije Oldrina kako silazi sa letjelice kojom je pilotirao i šeta po površini Mjeseca, a koje je Armstrong napravio, među najpoznatijima su na svijetu.

Oldrin je 1998. površinu Mjeseca opisao rekavši da je „prekrivena finim tamno-sivim prahom poput prašine, sa nizom kamenčića i kamenja”.

Oldrin je beztežinsko stanje opisao kao „jedno od najzabavnijih, najizazovnijih iskustava letova u svemiru”.

„Možda nije daleko od tramboline, ali bez odbacivanja o pod i nestabilnosti”, rekao je.

Nakon puta na Mjesec, Oldrin je više puta isticao: „Jednog dana poslaćemo neke ljude na površinu Marsa”.

4 Komentara na "Šetnja po mjesecu: Priča onih koji su tamo bili"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend