Svemir se širi puno brže nego što smo mislili, nauka možda nikad neće objasniti zašto

Naš svemir koji se neprestano širi mogao bi se širiti puno brže nego što smo prije mislili, prema novim naučnim istraživanjima o Hablov konstanti, što implicira da se u svemiru događa nešto čudno što moderna nauka možda nije u stanju objasniti, piše Jerusalem post.

Ovi nalazi, objavljeni od NASA-e, trebali bi biti objavljeni u recenzovanom akademskom časopisu The Astrophysical Journal. Važan dio razumijevanja svemira je činjenica da se svemir kontinuirano širi.

Ovu ideju je prije otprilike jednog vijeka prvi otkrio astronom Edwin Hubble, koji je pronašao druge galaksije izvan Mliječnog puta i otkrio da se one neprestano udaljavaju.

I ne samo to, već što je objekat udaljeniji od Mliječnog puta, čini se da se brže kreće.

Nemamo pojma koliko se sve brzo kreće, ali razumijevanje ovoga moglo bi nam pomoći da razumijemo brzinu širenja, konzistentnu brzinu kojom se svemir širi u nečemu što je postalo poznato kao Hubble konstanta. Poznavanje toga može nam pomoći da kažemo kada je počelo.

Jednostavnije rečeno, moglo bi se koristiti da nam u suštini kaže koliko je star svemir.

U čemu je onda problem?

Sam Hubble nikada nije bio zadovoljan svojim otkrićima, a decenijama kasnije, većina naučnika je još uvijek u dilemi. Postoji nekoliko razloga za ovu zabunu.

Prvo, tu je činjenica da nije samo da se svemir širi. Umjesto toga, prošao je kroz dva perioda onoga što su naučnici nazvali kosmičkim ubrzanjem.

Prvi je bio odmah nakon Velikog praska, ali se čini da je drugi bio oko devet milijardi godina kasnije. To je period koji još uvijek traje. Ovo je dalje razrađeno 1998. godine kada su naučnici proučavali udaljene supernove kako bi dokazali sve veće kosmičko ubrzanje.

Samo to otkriće je već bilo revolucionarno, a 2011. godine naučnici koji stoje iza njega, Adam Riess i Brian Schmidt, dobili su za to Nobelovu nagradu za fiziku.

Šta podstiče ovo ubrzanje?

Smatra se da je širenje uzrokovano tamnom energijom. Ova sila je rasprostranjena po cijelom svemiru – u stvari, smatra se da čini većinu energije u svemiru. Međutim, nemamo pojma šta je zapravo tamna energija.

Ipak, napravili smo značajan napredak na ovom polju. Konkretno, Riess je predvodio zajedničke napore nauke da se ovo proučava koristeći Hubble svemirski teleskop pod nazivom SHOES.

Nedavna istraživanja su otkrila da Hablova konstanta može biti nešto što nije konstantno.

Da bismo nevjerovatno pojednostavili tako komplikovano pitanje astrofizike, čini se da stopa ubrzanja ne odgovara onome što je bilo predviđeno. Sada je ova nova studija donijela dodatna otkrića koja bi mogla promijeniti sve.

Tim SHOES je koristio svemirski teleskop Hubble za prikupljanje podataka iz opservacija više različitih objekata koji funkcionišu kao “kosmičke oznake udaljenosti”.

Ovi objekti se kreću od Cefeida, zvijezda u Mliječnom putu i drugih galaksija koje povremeno svijetle i zatamnjuju, te supernova. Kada se kombinuje, ovo omogućava naučnicima da stvore ono što se naziva “ekstragalaktička skala udaljenosti” kako bi izmjerili kosmičko ubrzanje.

“Za to je napravljen svemirski teleskop Hubble, koristeći najbolje tehnike koje znamo da to uradi”, objasnio je Riess.

Stvari postaju čudne

Tim SHOES osmislio je novu stopu širenja svemira i čini se da se kreće brže. Astronomi Hubbleove konstante su prvobitno predvidjeli 67,5 plus ili minus 0,5 kilometara u sekundi po megaparseku.

Međutim, prema timu SHOES, to je 73. Prema njima, postoji samo jedna u milion šansi da su u krivu.

Prije toga, dok su se naučnici još uvijek borili da pronađu Hablovu konstantu, još uvijek je postojalo opšte razumijevanje dinamičke evolucije svemira.

Ovi nalazi u suštini pretvaraju male praznine u tom razumijevanju u ogromne rupe. Zašto se ovo dešava? Naučnici ne znaju, a postoji šansa da postoji fizika na dijelu koju tek trebamo razumjeti ili možda čak otkriti.

Zašto nam je stalo do širenja svemira?

Ovo je komplikovano pitanje, a odgovori su još komplikovaniji, ali da previše pojednostavimo, takvo saznanje moglo bi nam reći, ili nam dati tragove o konačnoj sudbini svemira.

Istaknuta teorija je da će se svemir nastaviti širiti, materija će zbog toga postati manje gusta i uskoro će se sva materija jednostavno raspasti u onome što se zove toplinska smrt svemira.

Postoje i druge teorije, kao što su Big Crunch ili Big Rip, ali u konačnici nemamo pojma što će se dogoditi. Mnogima je ovo zastrašujuća pomisao, ali drugima je to jednostavno više izazova i puteva koje nauka treba istražiti.

Postoji li način da naučimo više?

Da, ali ne s Hubbleom. Taj svemirski teleskop koristi se više od 30 godina i od tada je dugo premašio svoj očekivani životni vijek. Međutim, sada postoji novi svemirski teleskop, NASA-in svemirski teleskop James Webb.

Postavljen dalje u svemiru i s nekoliko alata i mogućnosti koje ga čine daleko naprednijim od svog prethodnika, teleskop James Webb trebao bi se nadovezati na Hubbleov rad, bliži i detaljnije gledajući kosmičke udaljenosti.

I s tim, nadamo se, da će se ova i mnoge druge velike misterije kosmosa jednog dana moći riješiti.