CNN: Zašto antivakseri napadaju roditelje koji su izgubili djecu

Nedavno je četvorogodišnji dječak preminuo od gripa. Njegova majka pomno je posmatrala drugo dvoje djece, prestravljena da bi i ona mogla da se razbole i umru. Samo nekoliko dana nakon što je sahranila sina, ušla je na Fejsbuk u nadi da će pročitati poruke utjehe od prijatelja i porodice. Ipak, dočekalo je na desetine komentara mržnje: “Ti si užasna majka”, “Ubila si svoje dijete”, “Zaslužila si to što se desilo tvom djetetu”, “Ovo je sve laž, tvoje dijete ne postoji”, piše CNN.

Nekoliko dana kasnije primila je poruku od nekoga po imenu Ron. “Očekuj još ovakvih stvari”, upozorio je Ron.

Nju i još mnogo drugih roditelja, koji nisu željeli da budu imenovani u tekstu iz straha da će biti zasipani ovakvim porukama, napali su antivakseri.

U razgovorima koje je CNN vodio sa majkama koje su izgubile djecu, otkrivena je taktika kojom se koriste antivakseri: kada dijete umre, članovi antivakserskih grupa odlaze na Fejsbuk profil roditelja koji je izgubio dijete i pišu im da oni lažu, da njihova djeca nikada nisu ni postojala ili da su ih roditelji sami ubili ili da su vakcine ubile dijete. Uz to, majke koje su izgubile djecu nazivaju “kurvama” i “čedomorkama”.

Džil Promoli je jedna od majki čije je dijete umrlo od gripa. Ona smatra da antivakseri pokušavaju da ućutkaju ljude čija su djeca umrla zato što nisu vakcinisana.

Njen dvogodišnji sin preminuo je prije tri godine. Ona od tada vodi kampanju za prevenciju gripa koja podrazumijeva i vakcinaciju.

Iz antivakserskih organizacija i grupa navode da ne vrše takve napade na roditelje koji su izgubili djecu, te da im prijete smrću i hapšenjem, ali i da takve komentare ostavljaju oni koji pokušavaju da izazovu incidentne situacije, te da to nije opšteprihvaćena praksa antivakserskih grupa.

Promoli se suočila sa napadima tek kada je pokrenula kampanju za prevenciju gripa.

Neki antivakseri pisali su kako je ona namjerno ubila svoje dijete i izmislila priču o gripu. Drugi su pisali da joj je vakcina ubila dijete.

I druge majke suočile su se sa sličnim stvarima.

Serezi Maroti su, kada je objavila snimak svog pokojnog djeteta, na osmogodišnjicu njegove smrti, u komentarima pisali “farmaceutska kurvo”, “dabogda trulila u paklu”, ali se nisu libili ni da joj prijete smrću.

Na meti antivaksera nerijetko su i pedijatri koji su pobornici vakcinacije.

Dr Pol Ofit dobijao je poruke poput “truni u paklu, ubico djece” i “idi ubij se”.

Dr Piter Hotez bavi se istraživanjem vakcina. On je napisao knjigu o svojoj ćerki pod nazivom “Vakcina nije izazvala Rejčelin autizam”. I on takođe dobija takve poruke.

Ron sa početka priče je zapravo Erin Kostelo, administratorka Fejsbuk grupe koja podržava vakcinaciju. Ona “špijunira” antivakserske grupe, a zatim stupa u kontakt sa roditeljima koji su na na tapetu i upozorava ih da će se antivakseri obrušiti na njih.

A ona majka sa početka priče kaže da je obrisala skoro sve te strašne poruke i komentare, ali da joj se jedna urezala u misli, ona koja joj je najteže pala.

“Ona u kojoj su mi rekli da je priča lažna. Da on nije bio stvaran. Da moje dijete nije ni postojalo”, kaže ona. “Zato što kada vam dijete umre, toga se najviše plašite – da će biti zaboravljeno.”