Medicina

Vakcina Sputnjik V: Od skepticizma do diplomatije

Foto: Twitter

Rusija je bila prva zemlja koja je saopštila da je registrovala vakcinu protiv Kovida-19 za široku upotrebu, dajući joj odgovarajuće ime „Sputnjik” – po vlastitom prvom svemirskom satelitu svih vremena, lansiranom 1957. godine.

Ali odsustvo transparentnosti i testiranja vakcine Sputnjik V dovelo je do skepse, i kod kuće i u inostranstvu.

Skoro šest mjeseci kasnije, to bi sada moglo da se mijenja, budući da se mnogi Rusi, među kojima i novinar ruskog BBC-ija Oleg Boldjrev, vakcinišu, a Sputnjik V postaje novo globalno obilježje Moskve.

Osvajanje trke za vakcinu, ali ne i srca i duša

U avgustu 2020. godine Rusija je saopštila da je izradila vakcinu protiv Kovida.

U oduševljenim izvještajima na državnoj televiziji predstavljena je kao još jedan dokaz da je ruska nauka vodeća, baš kao što je to bila prije više od 60 godina, kad je lansiran Sputnjik, prvi satelit kog je napravio čovjek.

Ali kad je masovna vakcinacija pokrenuta u decembru, Rusi nisu žurili da se vakcinišu.

Ljude nije odbijalo nepovjerenje u sve vakcine – iako i Rusija ima svoje antivakcinaše.

Ne, glavni razlog za široko rasprostranjenu sumnjičavost, koji se manifestovao u slabom odzivu u prvoj fazi vakcinisanja, bila je brzina kojom je izrađen Sputnjik V.

Mnoge Ruse odbila je mutna priroda procesa registracije i pretjerani entuzijazam vladinih zvaničnika.

Predsjednik Vladimir Putin, koji je ponosno predstavio Sputnjik V svijetu, još nije bio vakcinisan.

To nije pomoglo izgradnji povjerenja.

Da li skepticizam prema Sputnjiku V jenjava?

Ne još – ali bi uskoro mogao.

Skorašnji podaci iz jednog nezavisnog ruskog istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je 58 odsto ispitanika i dalje protiv Sputnjika V, dok ga podržava svega 38 odsto.

Od onih koji su „veoma zabrinuti” da bi mogli da se zaraze koronavirusom, samo je polovina spremna da primi rusku injekciju.

Trećina onih koji ne vjeruju Sputnjiku V želi da vidi još dokaza o njegovoj efikasnosti.

Ali skeptike bi mogla da razuvjeri vijest da je britanski medicinski časopis Lenset proglasio Sputnjik V jednako efikasnim kao i zapadne vakcine – sa stopom efikasnosti od oko 92 odsto.

Čak i sada, međutim, neki podaci sa ruskih testiranja nisu dostupni, a stalno se postavljaju nova pitanja Institutu Gamaleja, istraživačkom centru koji je napravio vakcinu.

Kritičari kažu da naučnici nisu do kraja transparentni.

Ipak, Lensetov izvještaj je postao velika podrška za Sputnjik V, i kod kuće i u svijetu.

Primanje Sputnjika: Lako u Moskvi, teže na drugim mjestima

Živim u Moskvi i za mene je dobijanje vakcine bilo prosto.

Prvobitno sam istražio proces prijavljivanja za vakcinu sredinom decembra, ubrzo pošto je započela masovna kampanja.

U ono vrijeme izgledalo je kao da skoro niko ne želi da se vakciniše; zakazivanje termina na mojoj lokalnoj klinici bilo je momentalno dostupno.

U Rusiji, vakcinacija je bila isprva dostupna samo za neke kategorije; zdravstvene radnike, prosvjetare, policiju i druge ključne radnike koji se svakodnevno susreću sa strankama.

U realnosti, potražnja među tim kategorijama bila je toliko mala da je bilo moguće bukvalno svakom da se prijavi za vakcinaciju, bez potrebe da potvrdi zanimanje.

Moj prijatelj, koji nije ruski državljanin, ušao je u jednu moskovsku kliniku i vakcinisao se na licu mjesta bez ikakvih problema.

Bilo je izvještaja čak i o bacanju neiskorišćenih doza.

Želio sam da se vakcinišem, ali sam odlučio da sačekam tri nedjelje da vidim da li će biti široko rasprostranjenih izvještaja o neželjenim dejstvima.

Petpostavljao sam da će ih biti teško sakriti čak i u zdravstvenom sistemu koji strogo kontroliše država.

Nije bilo takvih izvještaja.

Kad sam se vratio na onlajn sistem prijavljivanja za vakcinu, najbliži slobodni termin bio je za dvije nedjelje.

Činilo se da su Moskovljani počeli sve više da vjeruju vakcini.

Tokom mog zakazanog termina, ljekarka je provjerila da li sam imao kontakata sa potvrđenim pacijentima oboljelim od Kovida, ili da li patim od neke alergije ili sam imao prehladu, koje bi Sputnjik V, zasnovan na ljudskom adenovirusu, mogao da pogorša.

Dok mi je ljekarka merila krvni pritisak, pitao sam je kad su ljudi počeli više da se prijavljuju za vakcinu.

Kad je vakcina odobrena za ljude starije od 65 godina, rekla je ona.

Ova injekcija, koja možda može da vam spase život, bila je izrazito neuzbudljiva.

Poslije brzog uboda iglom, poslat sam napolje iz sobe da sačekam da vidim da li sam razvio reakciju koja zahtijeva hitnu njegu, kao što je anafilaktički šok.

Čekajući u bež hodniku, ćaskao sam 40-godišnjom Jekaterinom, i samom ljekarkom, koja je takođe došla da se vakciniše.

Indikativno možda, ona nije bila previše ubijeđena u to da će Sputnjik V biti efikasan, ali njena prijateljica je provela mjesec dana u bolnici zbog komplikacija od Kovida-19.

Njen rezon bio je sličan mom; poslije mjesec dana pošto je vakcina bila naširoko dostupna i bez izvještaja o negativnim nuspojavama, zašto je ne isprobati?

Van Moskve, situacije je prilično drugačija; vakcina nije toliko lako dostupna i moraju da se donose odluke kome da se ponudi prvo.

Moskva kao prioritet djeluje logično – na kraju krajeva, skoro 10 odsto ruskog stanovništva živi u glavnom gradu.

Transport i čuvanje vakcine širom ogromne ruske teritorije mamutski je zadatak.

Čuvanje na bezbjednom u lokalnim bolnicama i klinikama koje često nemaju frižidere takođe je teško.

Čak i pošto je traženi raspon temperature za čuvanje Sputnjika smanjen sa -18 na +8 stepeni Celzijusa sa novom „suvo” zamrznutom vrstom, distribucija vakcine po stopi od više desetina hiljada injekcija dnevno nije lak posao.

Kako funkcioniše Sputnjik V?

Vakcina Sputnjik funkcioniše slično kao vakcina Oksford/Astrazeneka napravljena u Velikoj Britaniji i vakcina Jansen izrađena u Belgiji.

Ona koristi jedan tip virusa prehlade, napravljenog tako da bude bezopasan, kao nosioca koji unosi djelić koronavirusa u tijelo.

Bezbjedno izloživši tijelo dijelu genetskog koda virusa na ovaj način omogućava mu da ono prepozna prijetnju i nauči kako da se bori protiv njega, bez rizika od obolijevanja.

Poslije vakcinacije, tijelo počinje da proizvodi antitijela posebno krojena prema koronavirusu.

To znači da je imuni sistem obučen da se bori protiv koronavirusa kad ga sretne za stvarno.

Koliko ljudi je Rusija vakcinisala do sada?

Provjeravanje statistike o bilo čemu u vezi sa Kovidom umije da bude teško.

Kad je ruski ministar zdravlja početkom godine saopštio da je vakcinisano 800.000 ljudi, ta brojka nije se poklapala sa ukupnim zbirom iz izvještaja regionalnih vlasti.

Prema podacima iz tih lokalnih izvještaja, koje su sabrali nezavisni analitičari, taj zbir bio je jedva četvrtina od ministrove brojke – ispod 200.000.

Sada vlada kaže da je „ruskim zdravstvenim radnicima dostupno” skoro tri miliona doza.

Nije jasno da li se ta brojka odnosi na jednu dozu ili paket sa dvije.

Jedna nezavisna analiza sugerisala je da je prvom dozom vakcinisano manje od 1,5 miliona Rusa (malo više od jedan odsto populacije).

Oni koji su kompletirali obje doze, prema nekim procjenama, iznose svega 120.000.

Ovim tempom, biće potrebno skoro tri godine da se vakciniše pola ruske populacije sa dvije neophodne doze Sputnjika V.

Ali šef Ruskog fonda za direktne investicije (RDIF) Kiril Dmitrijev, koji je postao jedan od portparola Sputnjika V, izjavio je prošle nedjelje da se kampanja vakcinisanja ubrzava i da će svi Rusi koji žele da se vakcinišu moći to da učine do juna.

Za sada Rusija zaostaje za zemljama kao što su SAD, Velika Britanija ili Španija, da ne pominjemo Izrael, koji je već vakcinisao 60 odsto stanovništva.

“Vakcinska” diplomatija

Ono u čemu se čini da se Rusija zahuktala i prestigla sve druge jeste „vakcinska” diplomatija.

Vlada je saopštila da će mnoge od više od osam miliona već proizvedenih doza otići zemljama koje su naručile rusku vakcinu prije više mjeseci.

Sputnjik V je sad odobren u 15 zemalja, a najmanje još pet razmatra tu mogućnost.

Među onima koji su je odobrili su nekoliko zemalja bivšeg komunističkog bloka, ali i zemlje koje su mnogo udaljenije, kao što su Argentina, Indija, Iran, Tunis i Pakistan.

Nekolicina drugih, kao što su Kina i Južna Koreja, izrazili su interesovanje za nju.

Ruski fond za direktne investicije (RDIF), državno tijelo koje je pomoglo da se finansira Sputnjik V, kaže da je širom svijeta njihovu injekciju primilo više od dva miliona ljudi.

Prošlog mjeseca se RDIF prijavio za registrovanje Sputnjika V u Evropskoj uniji.

Njemačka je izrazila interesovanje, čim vakcina bude dobila odobrenje regulatornog tijela.

Članak iz Lenseta koji je potvrdio efikasnost Sputnjika V dodatno je ojačao ruski položaj u svijetu koji očajnički želi da proširi svoje zalihe vakcina.

Priprema li se izrada još ruskih vakcina?

Sputnjik V nije kraj priče.

Spremne su još dvije vakcine koje su izradili ruski naučnici.

Još jednom, postavljaju se pitanja o autentičnosti naučnih podataka koji prate njihovo pojavljivanje.

A – kao i u slučaju svake druge vakcine protiv Kovida na svijetu – raspravlja se i o tome koliko će dugo zaštita trajati i da li će vakcina uspjeti da se izbori sa novim, zaraznijim varijantima Kovida-19 koje su se u međuvremenu pojavile.

Kad smo u pitanju ja i moja prva doza Sputnjnika V, prošlo je nedjelju dana od vakcinisanja bez većih nuspojava, ako se ne računa bol u mišićima i umor u prva 24 sata.

Druga doza koja me čeka uskoro mogla bi – prema riječima nekih koji su je iskusili – da se pokaže malo neprijatnijom.

Čak ni poslije druge doze neću biti odmah imun na Kovid-19, kao što se upozorava na blijedo-plavom letku podijeljenom svakom ko je primio vakcinu.

Hoću li u martu moći da počnem da živim život sličan onom iz vremena prije Kovida?

Da se družim, odlazim u galerije, jedem u krcatom restoranu?

Podozrijevam da ću vjerovatno morati da sačekam još malo prije nego što ova vrsta aktivnosti postane realnost.

Send this to a friend