Medicina

Zbog čega je treća faza testiranja vakcine presudna

Ilustracija

Jutro je počelo tako što je britanski farmaceutski div AstraZeneca objavio da se pauziraju testiranja vakcine protiv SARS-CoV-2, a koju je razvio Univerzitet Oksford zbog pojave ozbiljnih neželjenih efekata, a onda se nastavilo tako što je srpski ministar zdravlja Zlatibor Lončar objavio da kineska vakcina neće biti ispitivana na njihovim građanima dok ne ispuni uslove. U ovom trenutku ne ispunjava stroge kriterijume Agencije za ljekove (ALIMS). Jedna od važnih stavki kod odobravanja vakcine, što se i pokazalo na slučaju “oksfordske”, jeste faza III ispitivanja.

<<<Obustavljeno istraživanje vakcine protiv korone, učesnik imao reakciju na lijek<<<

Ta treća faza postala je poznata i onima koji su vakcinu posljednji put primili u djetinjstvu, prije ko zna koliko godina. Važnost treće faze je ono o čemu se polemiše u medijima i zbog čega i postoji zabrinutost pred moguću vakcinaciju.

Profesor dr Radan Stojanović, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i specijalista kliničke farmakologije, za jedan od prethodnih brojeva Nedeljnika objasnio je da je proces “rađanja” adekvatne vakcine složen i dugotrajan i to s pravom.

“Ono što ovaj proces u slučaju infekcije COVID-19 čini još složenijim jeste hitnost, odnosno potreba da se ona u što kraćem periodu nađe u primjeni”, kaže profesor.

“Ispitivanje supstanci kandidata za efikasnu i bezbjednu vakcinu podrazumijeva sprovođenje pretkliničkih, a nakon toga i kliničkih ispitivanja. Da bi se vakcina registrovala i našla na tržištu, potrebno je da prođe tri faze kliničkih ispitivanja. Suština je u tome da se tokom sprovođenja pomenutih faza, od prve do treće, stiče sve veći broj informacija o vakcini sa aspekta efikasnosti i bezbjednosti”, kaže profesor Stojanović.

“Faza 1 podrazumijeva prvu primjenu vakcine kod ljudi, sprovodi se na malom broju dobrovoljaca sa ciljem da se dobiju podaci o bezbjednosti, kao i da se utvrdi potencijal vakcine da pobudi funkcionisanje imunološkog sistema. Dalje, u fazi 2 povećava se broj ljudi koji će dobiti ispitivanu vakcinu, u ispitivanje se uključuju različite populacione grupe (uzrast, pol), i nastavlja se sa praćenjem bezbjednosti i efikasnosti. U fazi 3, broj ljudi koji će dobiti ispitivanu vakcinu prelazi hiljadu. Može se reći da je na neki način to ključna faza kliničkog ispitivanja, jer se u njoj dobijaju nova, i sumiraju sva prethodna iskustva sa aspekta bezbjednosti i efikasnosti. U ovoj fazi se mogu otkriti neka neželjena dejstva koja ranije nisu primijećena. Identifikuju se stanja u kojima se vakcina ne smije primijeniti, tzv. kontraindikacije. Istovremeno se prati efikasnost, odnosno pokušava se dobiti konačan odgovor na pitanje da li primjena vakcine može izazvati adekvatnu reakciju imunološkog sistema, i na kraju najvažnije – može li i u kojoj mjeri zaštititi osobu od obolijevanja od COVID-19. Poslije uspješno završene ove faze, koja može trajati par godina, slijedi postupak registracije i odobrenja za primjenu od relevantnih tijela poput FDA (Food and Drug Administration) u SAD, i EMA (European Medicines Agency) u EU. I nakon početka primjene vakcine nastavlja se praćenje njene bezbjednosti i efikasnosti.”

Profesorka dr Tanja Jovanović, virusolog i prodekanka Medicinskog fakulteta u Beogradu, takođe je u istom broju istakla da se u trećoj fazi studije definitivno proverava efikasnost vakcine na nekoliko hiljada ispitanika, koji su često podijeljeni u različite grupe u zavisnosti od pola, godina, etničke pripadnosti.

“Pored ispitanika koji dobijaju potencijalnu vakcinu, u studiju je uključena i kontrolna grupa zdravih ispitanika koja dobija placebo (preparat koji nema vakcinalnu virusnu komponentu). U ovoj fazi određuje se i doziranje vakcine, odnosno u koliko doza se daje vakcina kako bi se postigao dobar nivo zaštitnog imuniteta. Efikasnost vakcina se testira određivanjem parametara humoralne i ćelijske imunosti, odnosno mjerenjem titra antitijela ili određivanjem efikasnosti T-ćelijskog odgovora.”

Ona dodaje da podatak koliki je procenat vakcinisanih osoba potpuno ili djelimično zaštićen od infekcije dobijamo kasnije, u susretu ispitanika sa prirodnom infekcijom.

“Zato se često u kliničke studije uključuju ispitanici iz onih zemalja koje imaju visoku incidenciju infekcije, gdje postoji realna šansa da se vakcinisani, ali i kontrolna grupa osoba koje su primale placebo inficiraju prirodnim putem.”

Profesorka ističe da je period razvoja prilično dug, ali da je u pandemijama dozvoljena primjena kombinovanih faza I/II ili II/III kako bi se skratilo vrijeme trajanja kliničke studije (što su kompanije i univerziteti i primijenili).

“Farmaceutske kompanije mogu da rizikuju i da krenu u proizvodnju vakcine prije registracije, ali upotreba proizvedenih doza vakcine nije dozvoljena dok se proizvod ne registruje. Čak i kad se okonča studija, kada se vakcina registruje, istraživači prate potencijalne neželjene efekte i dalje. Takođe je moguće da određene grupe ljudi, na primer djeca ili starije osobe, imaju povišeni rizik od vakcine što se ne zapaža u toku studija. Zato je važno dalje pratiti i ispitivati koje su doze vakcina za određene uzrasne grupe.”

Profesorka Jovanović objašnjava šta je ono što do sada znamo o ruskoj vakcini i poredi je s oksfordskom:

“U literaturi ima malo podataka o ruskoj vakcini kao i o rezultatima ispitivanja terapijske efikasnosti vakcine. Iz njihovih izjava smo saznali da se radi o vektorskoj vakcini koja je napravljena na bezbjednom adenovirusnom nosaču, slično kao i Oxford/Astra Zeneca vakcina. Tehnologija dobijanja vektorskih vakcina za humanu upotrebu je prilično nova. Prva vektorska vakcina koja je registrovana za humanu upotrebu je vakcina za virus ebola, ruskih proizvođača, i to u junu 2020. godine. Verovatno je podatak da je COVID-19 vakcina dizajnirana na istoj platformi kao i registrovana vakcina za ebolu uticao na ishitrene izjave ruskih zvaničnika.”

Profesorka dr Tanja Jovanović ističe “da suština vakcinacije jeste efikasna stimulacija specifičnog imunskog odgovora imunizovane osobe”.

“Idealna vakcina je ona koja je bezbhedna i efikasno indukuje oba tipa odbrane organizma od infekcije, odnosno i humoralnu i ćelijsku imunost, koje djeluju sinergistično u sprječavanju infekcije. Kvalitetan humoralni imunski odgovor na virus obezbeđuju antitijela koja neutrališu infektivnost slobodnog virusa. S druge strane, ćelijski imunski odgovor je posredovan populacijom T-limfocita koji imaju zadatak da djeluje na virus koji se nalazi u ćelijama. Tako T-limfociti svojim produktima ili direktnim efektom na inficiranu ćeliju sprječavaju dalje razmnožavanje virusa.”

Send this to a friend