Google je bez sumnje jedan od najvećih izuma čovječanstva i tiče se svakog aspekta naših života. Na Google-ov 20. rođendan, DW je pitao ljude iz različitih sfera života kako je taj internet-pretraživač uticao na njihov život.
„Google je postao moja enciklopedija“
Buč Barksdejl, stručnjak za finansijski sektor u Šarlotsvilu, SAD
Kada sam bio tinejdžer, omiljena fraza moje majke bila je: „Provjeri svoju ’Funk and Wagnalls’ enciklopediju“. To bi obično rekla kada nije znala odgovor na neko od mojih milion pitanja ili kada je željela da nešto naučim samostalno. Odlazio bih u dnevnu sobu i otvarao neki od 26 tomova enciklopedije samo da bih našao odgovor na neko pitanje. Samo zbog toliko enciklopedija, dio našeg nameštaja bio je tu.
Danas pitam Google, baš kao i ostatak svijeta koji ima pristup računarima i pametnim telefonima. Nekada se osjećam krivim zato što koristim Google. Smatram da bi trebalo da se potrudim kako bih stekao znanje. Mislim da je važno koristiti Google mudro, znati kojim izvorima vjerovati, kao što sam znao sa mojim kompletom enciklopedija „Funk i Wagnalls“.
„Učinio me je samouvjerenijom“
Šalini Nair, novinarka iz Kočija, Indija
Google je promijenio moj život na dva načina. Prvi je očigledan – obično istraživanje, praktično o bilo čemu, postalo je mnogo lakše.
Kada radiš za neki medij važno je da znaš šta se dešava oko tebe. Stoga, kada dobijete neki neočekivani zadatak bez prethodne najave, sveznajući Google se pobrine za to da znate makar toliko da ne ispadnete glupi na terenu.
Baš prethodne nedjelje, u posljednjem minutu poslali su me da uradim intervju sa španskom fudbalskom zvijezdom Fernandom Morijantesom. S obzirom na to da nisam imala prevodioca (a njegov engleski nije ni blizu tako savršen kao ono što radi na terenu), uspjela sam da dobijem solidan petominutni intervju koristeći pojednostavljen španski, sve zahvaljujući Google-u.
Druga promjena u životu uzrokovana Google-om je više psihološka.
Nevjerovatno je to kako se oslanjamo na ovaj alat više nego na sopstvenu memoriju i vještine. Kada sam ovo shvatila, ostala sam zbunjena. Odlučila sam da ću, bar za stvari koje bi već trebalo da znam kao što su rječnik, gramatika i značenje riječi, raditi staromodno, te se neću preispitivati svaki sekund i provjeravati na Google-u. Stoga, Google me je učinio samouvjerenijom.
Negdje mora da se povuče linija, da ne bih jednog dana uhvatila sebe kako guglam „koje je moje ime?“
„Znam više o klijentima nego njihovi prijatelji“
Stiven Krimins, advokat iz Vašingtona, SAD
Kada za odbranu dobijem novi slučaj Komisije za hartije od vrijednosti, počinjem da guglam sve strane uključene u transakciju oko koje se spori. Informacije o tome pružaju mi taktičku prednost nad mojim protivnicima i omogućavaju da klijentu ponudim odbranu kakva je prije 20 godina bila moguća samo nakon teškog rada u velikom i skupom timu.
I prije nego što se sastanem sa klijentima (ili prije unakrsnog ispitivanja na sudu), Google mi kaže više o njima nego što njihovi prijatelji znaju. Pored važnog alata za posao, Google za mene predstavlja veliku istraživačku biblioteku na zahtjev na mom pametnom telefonu, bez obzira na to gdje se nalazim.
„Plaši me“
Fred Muvunji, novinar iz Ruande sa sjedištem u Njemačkoj
Google je vodeća alatka za pretragu koja je bila vrlo korisna za moju karijeru kao novinara. Ona pruža sve vrste informacija koje jedna osoba teško da može da ima u glavi. Google disk je baza podataka jednostavna za korišćenje, u kojoj možete da čuvate sve vaše važne podatke i možete joj pristupiti u svakom momentu. Google je banka skoro svih članaka i mudrosti objavljenih na internetu.
Ali iskreno, plaši me. Google je „prijatelj koga morate da imate“, na koga se oslanjate i sa kim dijelite sve tajne. Ne znam ko je iza njega, ali sam mu povjerio sve svoje najvažnije podatke. Ne mogu da pristupim digitalnim i platformama za komunikaciju bez podrške Google-a. Zaboravljam pravopis, a što je najgore od svega – ukoliko nešto moram da saznam, rijetko pogledam u knjige. Oslonim se na ujka Google-a za pomoć.
„Google je preuzeo ulogu moje majke“
Karen Džonson, nastavnica engleskog u Vašintgonu, SAD
Dok sam odrastala, gledala sam kviz Džeopardi sa mamom. Ona je stalno uzvikivala odgovore sa ogromnim uzbuđenjem. Imitirala sam mamu, a sada kada sam odrasla obožavam kvizove. Ali, znala sam da uvijek mogu da se oslonim na mamu koja je znala odgovore na sva moja pitanja.
Onda sam jednog dana shvatila da nema nikog da odgovori na moja pitanja. Nikoga ko može da zna odgovor? To je bilo moje najveće pitanje i plašilo me je. Koga mogu da pitam?
Zatim, jednog dana, desio se Google. Sada, pitanja koja me zbunjuju mogu se izguglati.
