Mobilni zrači kao rendgen

Gotovo da nema osobe koja danas ne posjeduje mobilni telefon. U trendu su, naravno, “pametni” telefoni sa nevjerovatnim mogućnostima, za koje se korisnici sve više otimaju. Postaju dostupni svakome, jer ih servisi mobilne telefonije nude na mjesečnu otplatu sa neograničenim brojem besplatnih minuta i drugim sličnim pogodnostima. Eventualno zračenje sa negativnim posljedicama tek se, s vremena na vrijeme, nagovijesti. Uz obrazloženje da je riječ o gotovo zanemarljivim dozama, tema zračenja biva brzo potisnuta.

A da li je baš ova civilizacijska tekovina neškodljiva čak i kada se u korišćenju pretjeruje, objašnjava dr Igor Radovanović, stručnjak za telekomunikacije. Sa ekipom domaćih stručnjaka u protekle dvije godine uključen je u međunarodni tim koji se bavi, kako kaže, temom koja je “već prilično zakasnila”. U ovaj tim su uključeni Britanci, Holanđani, Slovenci i drugi stručni poznavaoci ne samo štetnog djelovanja, već i načina kako da se ono preduprijedi.

“Rizici po zdravlje usljed upotrebe mobilnih telefona još nisu u potpunosti sagledani. Ovu sveprisutnu opasnost koja negativno utiče na kvalitet života treba hrabro prepoznati, umjesto da se stalno gura pod tepih. Treba da se objasni da je priroda rada mobilnog telefona da zrači, kao što to čine rendgen, skener, magnet, sunce. Suština nije u tome da je mobilni telefon opasnost sam po sebi, već ukoliko je dugo aktiviran. S obzirom na pružene pogodnosti on se danas prosječno u toku dana koristi sat i po, pri čemu glava trpi najveće zračenje. Ono je, naravno, kumulativnog karaktera, što znači da posljedice u vidu tumora mogu da se jave mnogo kasnije”, kazao je on.

To, ističe Radovanović, može da se dogodi ukoliko je telefon direktno prislonjen rukom na uvo.

“Da bi se izbjegao direktan kontakt glave i mobilnog, poželjno je da se koriste slušalice, a telefon drži u ruci udaljen od tijela. Međutim, u praksi se dešava da osobe koje govore preko slušalica telefon ne drže u ruci, već u džepu, što je, takođe, pogrešno. Jer, ukoliko se drži u džepu na grudima dugoročno štetno djeluje na srce, a ako stoji u donjim džepovima – na reproduktivne organe. Uostalom, da ovo otkriće nije potpuno bezazleno indirektno priznaju i sami proizvođači, savjetujući da se ne priča dugo, da se razgovara preko zvučnika i da se telefon drži dalje od tijela! Kao zaštita korisnicima se nude specijalne futrole, za koje su istraživanja pokazala da odbijaju zračenje do čak 98 odsto”, upozorava Radovanović.

Još prije sedam godina je Međunarodna agencija za istraživanje kancera (IARC) radio-frekvencijsko zračenje mobilnih telefona svrstala u takozvanu grupu 2B, što znači da je moguće kancerogen za ljude.

“Svjetska zdravstvena organizacija je takođe mobilni telefon klasifikovala kao “moguće kancerogen”. Navedena klasifikacija istovremeno znači i da su potrebna dalja istraživanja. U tom smislu dokazano je da mobilni telefoni najviše zrače tokom razgovora, pri čemu mozak apsorbuje najmanje polovinu zračenja koje se emituje. S druge strane, ukoliko je samo uključen a ne koristi se, već se nalazi “u stanju mirovanja”, orijentaciono na svakih 15 minuta pošalje po jedan kratak signal najbližoj baznoj stanici, koja ga registruje po posmatranoj lokaciji. To zapravo znači da je tada zračenje zanemarljivo”, objašnjava Radovanović.

Na još stvari treba obratiti pažnju prilikom upotrebe.

“Vrlo je važno napomenuti da se prilikom poziva nekog broja sačeka nekoliko sekundi dok se ne uspostavi veza, pa tek onda aparat prisloniti na uvo. Tokom razgovora svaki mobilni telefon zrači različite vrijednosti radio-frekvencijskog zračenja u zavisnosti od kvaliteta samog telefona, ali i od položaja u odnosu na antene baznih stanica mobilne telefonije. Ukoliko su antene baznih stanica bliže, zračenje mobilnih je manje i obrnuto. Tokom noći, kada nam mobilni nisu potrebni, treba ih staviti što dalje od glave”, ističe Radovanović.