Kako je biti u braku sa maminim sinom

Kako da na vrijeme prepoznate muškarca koji nikada neće dovoljno zreo za ulogu muža i oca.

On je uglavnom lijepo vaspitan, prijatan, emotivan i pažljiv, ali ni najmanje odluke ne donosi bez roditeljskog “amin”

Sve je izgledalo savršeno. Osvojio me je toplinom i nježnošću. Razoružao lijepim manirima. Pored njega sam shvatila šta znači biti poštovana, a ne samo voljena. Vjenčali smo se. Naša bajka je, mislila sam, tek počela. A onda sam se probudila iz ružičastog sna i osvijestila gorkim saznanjem. Samo sam glasno zajecala: “Pa ja sam se udala za maminog sina”!

Bilo nas je troje u braku – on, ona i ja. Ja sam bila doslovce druga žena. Njih dvoje su odlučivali da li da podignemo kredit za stan ili ostanemo podstanari, ne uvažavajući činjenicu da i ja imam nešto da kažem po tom pitanju. Ručak je spremala ona, jer njoj to bolje ide, pa da se ja kao ne umaram. Kada se on razboli, njena pažnja mu je bila ljekovitija od moje.

“Ne brini, mama će mi skuvati supu i skinuti temperaturu, idi ti da spavaš”, govorio mi je.

Činilo mi se da nam se uvukla i u krevet. Moj život je postao horor.

Ovo je priča jedne Dragane. A, ko zna koliko takvih ili sličnih Dragana ne može ni da verbalizuje svoj bol. Ili bijes. Nemoć. Razočaranje.

Stručnjaci kažu da nijednoj djevojci nije lako da prizna da se udala za maminog sina, a još je teže što mnoge to shvate sa zakašnjenjem. Da li to znači da se oni vješto pretvaraju? Ili zbog dominacije vrlina koje posjeduju, djevojke ne uspiju da prepoznaju tu jednu, ali veliku manu?

Ko su zapravo mamini sinovi?

To su oni slatki, slatkorječivi, ljubazni i kulturni mladići kod kojih prvo primijetite da su toliko lijepo vaspitani, da odmah pomislite kako su sa druge planete.

Psihoterapeut Miljana Božić kaže da se djevojke uglavnom na to “pecaju”.

“Poslije serije bahatih i nekulturnih koje svakodnevno srećete, koji su vas ranili ili uvredili, prija vam jedno fino lice, finih manira. Ali, baš ono često krije – Edipov kompleks. Ne može da se oslobodi uticaja majke. I dok vas osvaja, sve vrijeme su mu na umu mamini stavovi, principi, mišljenje i odnos prema životu. Njoj nijedna djevojka nije dovoljno dobra da bi zavrijedila srce njenog sinčića. Svakoj nađe manu i teško se pomiri sa danom kada se sin, ipak, odvaži da joj kaže da se ženi”, kaže Božić.

Na početku sve djeluje šarmantno. Dopada vam se što poštuje mamu, brine se za nju. Pomislite kako je to njegov obrazac delovanja, pa će na isti način cijeniti i vas. Najzad ste upoznali nekog ko je pažljiv, saosjećajan i topao. Vjerujete mu. Jer, toliko je onih beskrupuloznih, bezobzirnih i bezobraznih muškaraca pokušavalo da vas “prevari”.

Na kraju ispadne da vas je prevarilo “anđeosko lice”.

Saosjećajne maze

Sigmund Frojd je iskazivao blagonaklon stav prema maminim sinovima, tvrdeći da “ljudi koji znaju da ih majka obožava, imaju neobjašnjivo samopouzdanje i nepokolebljivi optimizam koji se često čini kao herojski atribut i donosi stvarni uspjeh toj osobi”.

Ipak, znajte da niste jedina kojoj se ova nesreća dogodila. Maminih maza je, nažalost, na svakom koraku i nije lako da ih odmah “provalite”. Ali, da ne biste upali u taj ambis, trebalo bi da znate da je veoma važno da analizirate njegov odnos sa majkom, prije nego što pristanete na život udvoje.

Po principu “gdje ima dima, ima i vatre”, čim namirišete nešto sumnjivo, uključite lampicu zvanu “oprez”. Mamine sinove ili pogrdno rečeno Edipovce, moguće prepoznati po tome što za sve što urade ili pomisle da urade, traže majčin savjet.

Čini se da je u jednoj ovakvoj konstelaciji snaga najbezazlenije kada vaš partner obožava maminu kuhinju i nikada mu nijedna neće biti dovoljno dobra kao njena. To je uvrežena slika, tipična za Balkan. Ali, u odnosu na ostalo čime prijeti “bure baruta”, pretjerano hvalisanje mamine hrane nije toliko strašno. Pustite ga, neka uživa u njenim kulinarskim umijećima, ali razmislite šta ćete sa tim što vas smatra nedovoljno sposobnom, pametnom, plemenitom i posvećenom kao što je njeno visočanstvo – vaša svekrva.

Suštinski problem je u tome što majke umiju previše da vežu djecu za sebe, lišavajući ih slobode da se izgrade kao samostalne ličnosti. Stručnjaci se slažu da se iza toga kriju lični kompleksi i nezadovoljstva “velikih” žena, koje najčešće nijesu bile srećne u braku.

Poznato je da je Staljinova majka Ekatarina bila veoma nesrećna, jer je muž alkoholičar tukao, a ona je naporno radila samo da bi sina upisala u školu. Hitler je imao loš odnos sa ocem, a mamu je obožavao i bio strašno utučen kada je umrla.

Mnoge majke su ostavljene i prevarene. Svu ljubav, pažnju, vreme i energiju su uložile u djecu, nesebično im darujući sve što imaju. A deca su im to vratila beskrajnom odanošću.

Takmičenje žene i majke suludo, ali da se, nažalost, ta bitka kod nas prečesto odigrava. I da u njoj, gotovo sigurno, gube partnerke. Brak u kojem se muškarac i dalje drži uz mamine skute, a već se ostvario i kao roditelj, nema perspektivu za sreću. Pitanje je samo koliko je žena strpljiva i jaka da podnosi teret druge. Jer ona, koliko god se zanosila, od starta nema šanse da bude prva.