Ljubav je uvijek na ispitu

Ljubav je najveća utopija. U ljubavi se osjeća više nego što treba, pati više nego što se misli, sanja više nego što se živi, i kaže i ono u šta ni sami ne vjerujemo. U ljubavi nema ničeg razumnog. Ljubav je jedno duhovno stanje bez ravnoteže i bez razabiranja. Ovako je u knjizi “Blago cara Radovana”, velikog pisca i diplomate Jovana Dučića, opisan odnos među emotivnim partnerima.

Mada mnogi vjeruju u istinsku i bezuslovnu ljubav, koliko god ona bila snažna i nepokolebljiva, nekada se tiho i bez najave suoči sa iskušenjem. Tada se zapitamo da li je dovoljno jaka da podnese svaku nedaću? Vrijedi li koliko smo mislili, jesmo li je precijenili, smatrajući je odvažnom i nesalomivom? Kako reaguju emotivni parneri kada se nađu na “ispitu ljubavi”, da li ozbiljni izazovi mogu da uzdrmaju njihov odnos ili je to samo prolazna faza?

“Svaki partnerski odnos se razvija kroz određene životne cikluse i kada god je na prelazu između dvije faze možemo da kažemo da je ljubav na ispitu”, ističe za “Život plus” psiholog i porodični psihoterapeut Jelena Branković.

“To znači da svaka velika prekretnica kao što je početak zajedničkog života ili sklapanje braka, trudnoća, dolazak djeteta na svijet, njegov polazak u školu ili u kasnijem dobu odlazak od kuće, predstavlja zahtjev na koji partneri moraju ispočetka da se adaptiraju. U tom procesu, u novim okolnostima nauče jedno drugo da slušaju i osluškuju međusobna očekivanja, pruže podršku, utjehu, razumijevanje i iskoriste svaku prekretnicu za razvoj zajedničkog odnosa”.

KRITIČNE TAČKE U VEZI

Prema riječima Branković, prekretnice predstavljaju kritične tačke “ispita” u svakom partnerskom odnosu, bez obzira da li je riječ o braku ili vezi. To su razne situacije, recimo prvi izlazak sa partnerovim prijateljima, upoznavanje sa njegovom porodicom, prvi zajednički godišnji odmor i svi trenuci u koje investiramo očekivanja u partnerovu reakciju. Zašto su te prekretnice “ispiti ljubavi”?

“Zato što svako od nas ima očekivanja kako bi partner trebalo da reaguje, odnosno šta je očekivana reakcija koja se uklapa u našu definiciju ljubavi. Svaki put kada smo iznevjereni, osjećamo razočaranje, nepovjerenje i nemogućnost da se oslonimo na njega. Ali ovakve situacije se dešavaju većini parova (ako ne i svima) i svrha je da se njihovim prevazilaženjem jača odnos. Tada se uspostavlja povjerenje, partneri uče da slušaju potrebe onog drugog i na koji način da im izađu u susret a kvalitet odnosa i zadovoljstvo se povećavaju. Postoje situacije koje se ne dešavaju u svim emotivnim vezama ali su takođe vrsta “testa ljubavi”. To su najčešće veoma stresni trenuci za jednog od partnera kao što su gubitak posla ili bliske osobe (člana porodice ili prijatelja), bolest ili povreda, problem sa zakonom ili boravak u zatvoru, preseljenje u drugi grad ili državu, finansijska kriza ili hronično loša finansijska situacija, bolest zajedničkog djeteta”.

“I u ovakvim trenucima partnerski odnos je na ispitu što se tiče očekivane podrške, utjehe, razumijevanja u situacijama koje podrazumijevaju novo prilagođavanje, reorganizaciju života u skladu sa novom realnošću”, ističe Jelena Branković.

“Ako ovo svedemo na nivo svakodnevnog funkcionisanja, možemo reći čak da je ljubav svakodnevno na ispitu. Svakoga dana partneri se suočavaju sa potrebom da se usaglase oko funkcionisanja u raznim okolnostima – individualnog i zajedničkog slobodnog vremena, finansijskog funkcionisanja, odnosa prema prijateljima i svojim porodicama, seksualnosti, religioznosti i drugih malih i sitnih odluka vezanih za njihovu vezu”.

Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje, riječi su jednog od osnivača savremene indijske države Mahatme Gandija, dok je veliki srednjovjekovni italijanski pjesnik Dante Aligijeri smatrao da ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljenje. Da li je zapravo to ključ i način da položite test ljubavi kada je on neizbježan.

“Kvalitetan odnos zapravo podrazumijeva da na vezu gledamo kao na stalno učenje kako nas ne bi iznenadili “ovakvi testovi”, ističe psiholog.

“Da učimo jedno o drugome i budemo iznova spremni da izlazimo na ispite. Pri tome je ključno da na svakoj prekretnici budemo svjesni šta partner očekuje ali i koje su naše emocionalne potrebe. Da jasno, direktno i otvoreno komuniciramo tako što ćemo aktivno slušati jedno drugo. Zajedničkim dogovorom i razgovorom moramo da iznalazimo kreativne načine kako bi potrebe oba partnera mogle bite zadovoljene ali i da gradimo dobar zajednički odnos. Nevjerstvo je mnogima prva asocijacija na iskušenje u emotivnom odnosu, ujedno i najveći ispit ljubavi”.

“Preljuba je posebna vrsta povrede partnerske relacije koja preispituje osnovne temelje veze – povjerenje, pripadnost i posvećenost odnosu. Takva “rana” često dovodi do dileme da li vezu uopšte nastaviti ili je okončati. U oba slučaja nosi izuzetno intenzivna osjećanja. Šok, ljutnju, bijes, tugu, depresivnost, strah, zabrinutost i nesigurnost, onoga koji je prevaren. Ali prisutno je i osjećanje krivice, griže savjesti, uznemirenosti i bespomoćnosti partnera koji je preljubu počinio. Potrebno je vrijeme i investiranje u odnos da bi se takvo traumatsko iskustvo prevazišlo. Preovladava mišljenje da je nevjerstvo signal disfunkcionalnosti veze i stoga ovaj ispit predstavlja šansu koliko i krizu. Ukoliko partneri odluče da ostanu zajedno, važno je da preispitaju šta je prethodilo preljubi, kakva su im bila očekivanja i na koji način su iznevjerena”.

TRAŽENJE OPROŠTAJA

A da li poslije preljube emotivni odnos partnera može biti isti?

“Najčešće je za opraštanje važno da partner koji je načinio preljubi to shvati kao grešku, preuzme odgovornost i traži oproštaj. Kroz međusobno razumijevanje može da se uspostavi povjerenje i nakon preljube par nauči da bolje i kvalitetnije funkcioniše”, ističe psiholog.