Love & Sex

“Mamina ćera”: Kako je kad uz suprugu “oženiš” i taštu

Kakav je brak sa “maminom ćerom” i zašto se često završi razvodom. Niko nije dovoljno dobar za njenu mezimicu, a onaj koga izabere mora da “igra kako ona svira”. Ovo su glavni problemi sa kojima se susreću muškarci koji nabasaju na ovakve djevojke:

  1. Muškarac ne osjeća da je stub porodice, jer je riječ njene majke zapovijest i zakon
  2.  Vezanost od djetinjstva, s godinama prelazi granice normale i mnoge ostanu i neudate
  3. Ovaj problem je tipičan za ćerke koje imaju loš ili nikakav odnos sa ocem

Pošto smo se već bavili problemima žena koje imaju u braku sa “maminim sinovima”, pošteno je da se pozabavimo i drugom stranom.

Ovoga puta stranice bračnog trougla grade – muž, žena i tašta. Dakle, sada su “na tapetu” – mamine ćerke.

Čim malo zagrebete ispod površine bračne svakodnevice, lako se uočava “vladavina” tašte, koja je možda i izraženija od “diktature” svekrva.

Psihoterapeut Miljana Božić za Život Plus kaže da ni sa maminim miljenicama nimalo nije lako, što najbolje znaju muškarci kojima one “zapadnu”.

Na pitanje koje djevojke prati ovaj epitet,  Božićeva kaže da su to one kojima je svaka mamina riječ – zapovijest i zakon.

“Bez mame ne znaju da dišu. Još od djetinjstva se vidi ta vezanost, ali ona s godinama prevazilazi granice normale. U početku djeluje bezazleno – mame im biraju haljine i lutke, a onda i drugarice. Nijesu sve podobne za njihove ćerke, neke nijesu dovoljno lepe ni nedovoljne pametne. Ima i onih koje nijesu iz dobre kuće ili su se previše “otele”. A, mama zna najbolje. Tako dođemo do situacije da one počnu da im biraju i dečka, a potom muža. Što je najgore, ni taj čovjek im neće biti dovoljno dobar, ako ne bude želio da u svakom trenutku pleše onako kako one sviraju”, objašnjava psihoterapeut.

Dakle, mama će svakog dečka propustiti kroz filter, dok se ne smiluje, ne lupi o gong i ne uzvikne: “Ovaj može da prođe!”.

Šta ga je to kvalifikovalo za brak sa njenom princezom, vrlo je individualno, jer svaka mama sanja zeta po svom istančanom ukusu i standardima.

Ali jasno je, još na prvu, da nijednom koji u paketu sa suprugom dobije i diktatorski nastrojenu taštu, neće biti lako. Kako i zašto ćerke na to pristanu? I da li to znači da su u deficitu sa samopouzdanjem ili zaista vjeruju da mame treba da im osvetlaju sve staze života, pokažu iz kog pravca će ih ogrijati sunce, a od kog oblaka moraju da se sakriju? Znači li to da je njihovo samo da čekaju, trepću i na kraju aminuju ono što im je mama spakovala u paket za život?

Istraživanje britanskih naučnika je pokazalo da djevojke koje su odrastale uz kult jake majke, imaju problem da se izgrade kao ličnosti. Čak polovina ispitanica, a uzorak je činilo 2.500 pripadnica ljepšeg pola, otkrile su da nikada nijesu uspjele da izraze svoje želje u vezi izbora profesije i partnera, jer je majka bila toliko prisutna u njihovom životu, da se njeno mišljenje tumačilo kao opštepoželjno i podrazumijevano.

Neke od njih su se osvijestile, ali uglavnom kasno, kada su već dobrano radile kao doktorke, a željele su da budu glumice. I živjele su u braku sa uglednim i bogatim, ali dosadnim muževima, maštajući o uzbudljivim frajerima iz prošlosti koji mami nikada nijesu bili dobar “genetski materijal”. U međuvremenu su živjele u stanu, kuvale jela, odagajale djecu i putovale po majčinim receptima i obrascima.

Studija je pokazala i da je uloga očeva sasvim marginalizovana, pa tako većina ispitanica nema nikakav ili ima izrazito loš odnos sa tatom.

Dok je, s jedne strane, bliskost majke i ćerke čista afirmacija, s druge strane može da preraste u krajnje nezdrav odnos.

Božićeva kaže da mnoge žene nesvjesno vezuju djecu za sebe, emocionalno ih ucjenjujući do kraja života. Ako ne urade ili ne odluče kako one žele, sistematski im nameću osjećaj krivice, a vrlo je teško kada se u odnos umiješa ta permanentna griža savjesti.

Da bi to izbjegle, djevojke pristaju na sve, uslišavaju mamine prohtjeve, objašnjavajući sebi da baš tako i treba da bude i da je baš to ono što žele. Neke se nikada i ne udaju, jer su ih majke toliko vezale za sebe, ispunile im život od dna do vrha, da nemaju ni vremena da pomisle da bi možda moglo i trebalo drugačije.

U njima imaju cimerku, kuvaricu, drugaricu za kafu, šetnje i odmore. Nerijetko su odgajane u duhu mržnje prema muškom polu, jer su njihove mame imale gorka iskustva, bile su prevarene i ostavljene. Ukoliko i ne budu zarobljene do te mjere, mnoge ćerke pristanu da im majke “bar” nađu dečka i izaberu muža, a onda – teško njemu.

“Za pomoć su mi se obraćali muškarci koji nijesu znali kako da se postave u braku, jer nijesu mogli da dišu od tašte i njenih direktiva. Mnogi su bježali odatle – glavom bez obzira. Neki su upadali u ozbiljna mentalna stanja, gubeći samopouzdanje i samopoštovanje. Nijesu mogli da se ponašaju ni kao muškarci ni kao stubovi porodice. Osjećali su se poraženo zato što nijesu uspijevali da dopru do svojih supruga koje su slijepo slijedile sve što mamica kaže. Od onih uobičajenih svakodnevnih stvari do velikih odluka – sve je moralo da se odigrava po taštinom nahođenju. “Ne, nećemo da kupujemo hljeb u toj pekari, mama kaže da nije dobar”, “Večeras idemo u pozorište, mama nam je kupila karte”, “Mislim da je krajnje vrijeme da promenimo auto, mama je u pravu kada kaže da nam je postao tesan”, “Bolje je da ljetujemo u onom hotelu, jer je plaža bliže, a to će mami mnogo značiti”…. Mama bi ovako, mama će onako, mama zna… Zamislite koji muškarac to može da trpi? Pitanje je samo na koji način će se izboriti sa jednom ovakvom psihičkom torturom”, upozorava Božićeva.

Mamine ćerke prepoznaju po tome što djeluju vrlo nadmoćno, kao da suvereno vladaju svijetom, a zapravo su nesigurne i bez stalnog majčinog prisustva gube tačku oslonca.

“U razgovoru sa njima ne možete odmah da prepoznate taj problem. Vremenom ćete uočiti da ne mogu da se opuste i da nemaju svoje mišljenje. Dešava se da tu zavisnost kasnije zamene zavisnošću od partnera ili djece, jer kada ostanu bez majke potrebno im je novo sidro koje će ih zadržati u životu”, objašnjava Božićeva.

Čak i ako ne živi sa njima, tašta je zašla u svaki kutak njihovog doma. I zalazi svakodnevno. Ne dopada joj se kada prave planove bez nje. Kritikuje ih što su kupili kuče, upozorava da moraju da štede novac, a ne da se rasipaju, smatra da zet mora više da zarađuje, pa zašto ne bi našao dodatni posao, misli da treba da preuredi stan, zvoca što ostavlja nered za sobom, ogovara njegovog kuma, zamjera mu što vikendom duže spava…

I dobro, sve to možda rade mame, ali šta bi u tom slučaju morale da rade ćerke?

Psihoterapeut kaže da ne bi smjele da ćute i prepuste i sebe i muža toj stihiji napada.

“One moraju da zaustave tu lavinu. Neophodno je da stave do znanja majci da su odrasle i sposobne da same odlučuju o svom životu. U redu je da ih mame savjetuju, predlažu rešenja, pomažu. I naravno – ne kriju ljubav i posvećenost. Ali ne i da im nameću pravila disanja i bitisanja”, zaključuje psihoterapeut.

Ljubav i poštovanje prema majci je divna stvar, ali sve dotle dok je čista, dok se ne izvitoperi.

Kada ćerka dozvoli da joj mama zađe u sve pore braka, vrlo je vjerovatno da će ga, prije ili kasnije – okončati.

Send this to a friend